Cranberrie - under construction

Nakon dana i dana provedenih na plaži, jedno jutro je zapuhala bura pa smo se odlučili otići u Mostar koji smo ionako planirali posjetiti.
Mostar je naime grad gdje su rođeni roditelji moje Jubavi i gdje ima hrpu rodbine i neku malu kućicu.




Tetak to be i nećak mlađi plivaju a iza puca pogled na Omiš

Ova slika je zanimljiva jer jedino na toj plaži nećak mlađi hoće plivat u duboko.
Iako pliva već 2-3 godne i skače i roni, ima strah od morskih trava i čim vidi dolje duboko neki taman kamen, nema šanse da ga dobijemo da pliva. Za umrijet je od smijeha...
Sjedim ja ove godine na mulu otkud klinci skaču i u jednom trenu se moj nećak zanese i odpliva malo u dublje i skuži momentalno gdje je i počne vikat "Trave trave!!!" i krene prema obali.
Pita mene naša mala rođakinja: "A šta je on alergičan na trave?"
Očito joj je to bilo jedino logično objašnjenje za njegovo izbjegavanje trava :))
Moj odgovor je bio: "Je, ali u glavi :))"

I tako dakle, uputismo se mi u Mostar. Kao nije to daleko pa nije bed.
2,5 sati truckanja katastrofalnim cestama punim zavoja, a kako ja inače patim od bolesti vožnje bilo mi je prilično zlo kad smo se napokon dokoturali do Mostara. Prvo sam si morala pola sata leć da mi se mozak odmota i da dođem k sebi. Uz to sve je bilo pričlično vruće iako kažu da je baš zahladilo prije par dana.
Prošetali smo se malo po gradu i otišli s prijateljima na večeru.
Sutra ujutro me Jubav tak fino prošetao da sam ga psovala na sav glas, jer njemu ništa nije daleko, a ustvari mu je muka ići autom po gradu kojeg ne pozna.
Tako da smo nakon 10-15 minuta stigli do neke Mangarie na doručak, pa onda još 10-15 minuta do njegove tete, pa onda još jedno 25 minuta do starog grada.
Eh dok smo mi došli do starog grada već je bilo podne i temperatura se popela na 40 stupnjeva - to sam prvi put doživjela u životu - prestrašno nešto!




Neretva mi je predivna!
Navikla sam na Cetinu i nje miran tok pogotovo kod Omiša, tako da sa Neretve nisam mogla odvojiti oči - predivna zelena boja...




Čak sam došla u napast da se sa ostatkom ekipe hitim u rijeku od sve te vrućine...




Stari grad je pak priča za sebe.
Ne znam koliko vam je poznato, ali načelno grad je podjeljen na istočni i zapadni dio, jedan je hrvatski a drugi muslimanski, a kako je stari grad smješten u muslimanskom dijelu, svi naši prijatelji tamo vrlo rijetko odlaze i to baš kad moraju, tako da nam čak nisu baš bili voljni praviti ni društvo.
No kako meni nije bitno u kakvom dijelu grada je taj stari grad, Jubav nije imao izbora nego da me odvede, jer mislim, nisam se ja za bezveze truckala do tam - moram vidjet Krivu ćupriju :)
Pločnik je izrađen od kamenja, ali drugačije nego u dalmatinskim gradovima gdje su uglavnom napravljeni od velikih ploča, ovdje je napravljen od nekakvih mali okruglih kamenova koji su uglačani do visokog sjaja uslijed milijuna koraka koji su prošli po njima i mogu reći da dobro trebaš paziti kako i gdje staješ, a sva sreća da nisam imala obuveno nešto na petu...




I tako, mic po mic doklizali smo se do Krive ćuprije - zaista je predivan most :)

Nakon toga mi je mozak bio već prilično uzavreo pa sam se jedva, i to zaista mislim jedva dovukla do kafića Pronto sa klimom gdje sam se oporavljala slijedećih sat vremena...
I popodne smo išli doma.

Ići ćemo sigurno opet tamo, samo ne tak skoro i ne bez Dramina :))

U ponedjeljak moj mlađi nećak (moja beba, sunce malo tetino) kreće u peti razred.
Pa kak? Još nedavno je bio najslađa beba na svijetu, a sad će već u peti razred.
I tako je on odlučio da je preveliki da bi imao zavjese sa medekom koji sjedi na mjesecu i okružen je zvjedicama, i poželjelo djete venecijanke, plave, da mu pašu uz namještaj.
Onda je još zaključio da mora skinuti hrpu "dječjih" naljepnica i slika sa zidova i izabrao si je veliki poster sa modelima auta, a za drugi zid je maznuo starijem bratu dječju kartu svijeta ogromnih dimenzija.
I naravno da se onda otišao rolat a sestra i ja smo keljile po zidu samoljepljive tapete, poster i kartu :))

Stariji nećak nas je pak častio sladoledom od novaca koje je zaradio ovo ljeto dok je radio kod mene u firmi.
On je pak drugi srednje i već je pravi veliki dečko.
A i on je do nedavno bio klinac i maza a sad je komad...

Stvarno se godine najbolje vide po klincima - rastu ko gljive...

Drago mi je vidjeti da se moja blogerska ekipa malo po malo vraća s mora i da se piše i da je sve prepuno šarenih slikica. Nadam se da ste se svi dobro proveli.
Manje mi je drago vidjeti da se i ostatak Zagreba vratio doma, i iako kažu da je dobar dio ljudi još na moru - meni su gužve po cesti već sad prestrašne.

Moja mala Pikalica je virozna, skupa sa ostakom ukućana, tako da se bojim da se nećemo vidjeti prije puta :(
Jedva čekam da poharam neki dječji odjel sa svim onim preslatkim stvarčicama :)
A moram kupiti i neku posebnu haljinicu i one male štramplice da ima lijepo za krstitke.

Na poslu vegetiram i polako odbrojavam dane. A dani se vuuuukuuuuu i nikako da dođe tih 16 sati pa da odjurim doma.
Jedna kolegica iz sobe odlazi iz firme i sad sa strepnjom očekujemo novu. Mala smo firma i nemamo veliku fluktuaciju ljudi, pogotovo u našem uredu (ja sam zadnja došla prije 2 godine), i dobra smo ekipa. Sad se samo nadamo da će doći neka normalna ženska i da neće biti "nečija" jer kako ćemo onda ove odozgora tračati :))
U petak imamo zadnji naš babinjak u ovom sastavu - ide se u Mex cantinu. Još moramo kupit neki mali poklončić da ju sjeća na nas.
Zadnjih par dana često pričamo o planovima vezanim uz posao. S i ja nemamo namjeru nigdje ići, mislim da smo i ona i ja izmorene promjenom firmi, novim okolinama i stalnim dokazivanjem, i stalno si novi i zadnji. Meni je ovo sedma firma i jednostavno nemam više živaca. Ovdje mi baš ništa ne fali: imam dobar posao, nije neka znanstvena fantastika ali nema ni stresa, na vrijeme idem doma i diša me uopće ne gnjavi. Najvažnije je da nemam onaj čvor u želucu kada idem ujutro na posao. A curama ako se ide - neka idu. Ja mogu otići samo na porodiljni :))

U ponedjeljak putujemo. Ne mogu dočekati.
Iako sve ove nesreće sa avionima širom svijeta baš i ne ulijevaju neku sigurnost u letenje, šta mogu - do tamo se može samo avionom. No dobro, može se i brodom, ali nemam toliko godišnjeg.
Lagano radimo planove, iako će detaljni plan po danima past ovaj vikend.
Uglavnom sve jedva čekam: i ulice, i parkove, i zgrade, i kafiće, i restorane - baš sve...
Odoh dalje surfat :))

Jedva sam čekala da dođem s mora da vidim svoje malo kumče i da se mazimo i hranimo :)

Iako sam ju vidjela i onaj dan kad smo nakratko bili u Zagrebu, nekako mi se činilo da je nekak puno narasla.
Već je pravi komad bebe i ima je se šta i nositi iako je tek navršila dva mjeseca.
120 ml papice pojede od šuba i u jednom dahu i stalno ispušta neke smješne preslatke zvukove :))
Jako se voli voziti u kolicima i gledati okolo, a onda jako voli i spavati u kolicima.
Muče ju grčići i stalno nekaj kenjka i jako gnjavi mamu i tatu.
Družimo se često i dugo i jako se volimo.

Pikaličine krstitke planiramo negdje za kraj rujna ili početak listopada i jedva čekam da joj i službeno postanem kuma jer je to veza koja će nas povezivati do kraja života, i to je dan kada ću preuzeti važnu ulogu u jednom malom životu zauvijek.

Pikalica moja ljepa - obećavam da ću biti najbolja kuma ikada, brinut ću se za tebe i uvijek ću biti uz tebe!!!

Mislim na ljetovanje. Godišnji još nije sasvim gotov i to me drži na životu, a i ovako sam u laganoj postljetnoj depresiji...

Ali ajmo od početka.
Nakon puno puno analiza HAK-ovih izvještaja o gužvama, nakon još više uvjeravanja, namigivanja, ulizivanja, treptanja (što se mora - mora se), uspjela sam Jubav "uvjeriti" da krenemo kasno navečer. On je silom htio krenuti u subotu rano ujutro, u 4 recimo, ali znala sam da bi se to 4 pretvorilo u 6 ili 7 i da bismo zapali u najveće gužve.
Ovako smo krenuli u pol devet, i iako su zadnji izvještaji na HAK-ovim stranicama govorili o par kilometara na Lučkom, Kapeli i Roku - mi smo svugdje glatko prošli, i već smo u 1 bili u Omišu - dakle sasvim pristojno prolazno vrijeme za od kuće do kuće (kako se kod nas doma računa prolazno vrijeme).
Naravno da smo samo povadili majice za spavanje i pali u nesvjest, pogotovo Jubav koji je to jutro krenuo u Zagreb iz Mostara, malo doma odspavao i vozio za Omiš - ali kao nije mu bed i nije mi dao da vozim.

Iako sam imala puno planova za otić svugdje, na kraju nas je oboje ulovio ljeningitis i samo smo se izležavali na plaži i čitali knjige (6 komada svaki). Beletristika of course.
Recimo da nam je dnevni plan izgledao ovako:
Ustajanje (on u 6-7 - nemre baš spavat, pa ode u Omiš, kupi šta treba, ode trčat uz brdo, istušira se i oko 8-9 budi mene.
Onda doručak oko pol 10-10, nešto lagano tipa musli/cornflakes jer je ručak već u 13 sati.
Poslije doručka je odlazak na plažu - 100 m i 220 stepenica niže.
Plaža nam je raj na zemlji - fino popločena kamenom, hlad tamarisa, lijep ulaz u more, poznati ljudi pa fino možeš ostvit stvari i otić plivat po sat vremena - nema bolje! Sorry, nemam sliku - jednostavno se nismo sjetili nositi fotić na plažu.
Onda oko 13 idemo gore (e to je malo gadan dio jer sunce piči ko ludo) na ručak za koji mama sprema sve oblizeke - bilo je ribe raznorazne, roštilja, pohanaca - ma sve mrak, sve fino...
Da li trebam reći da sam ja dobila kilu i pol, a Jubav 4 kile? Nemam doduše pojma kak je dobio 4 kile u tih dva tjedna i svog tog njegovog trčanja ujutro ali trebali ste mu vidjet facu kad je vidio na vagi 90 kila u nedjelju ujutro. Ne trebam vam ni reći da smo od nedjejlje opet na undiet :))
Eh onda poslije ručka se ide malo ubit oko jer ipak sav taj rad i umor jelte...
Pa onda opet na plažu do 7, pol 8, 8 - kak nam se dalo...
E onda bi mama da mi i večeramo... nema večere... koliko bi tek onda kila dobili...
Onda smo navečer uveli običaj jesti samo lubenicu i to je bilo super osim što sam ja svaku noć bauljala po 4-5 puta na wc jer mi je mjehur dobio popizditis...
I to vam je to. Par puta smo otišli u Omiš na kavu i sladoled, jednom smo otišli u Omiš na plažu (e s te imam slike ali ću ih staviti drugi put) i bili smo na večeri u Radmanovim mlinicama - predivnom restoranu na otvorenom u kanjonu Cetine - jela se teletina ispod peke s krumpirom (eh da mi je sad mljac mljac).

Onda smo u srijedu išli u Zg na razgovor za vize.
Naravno da smo bili naručeni u 8,15 a mi došli u pol 9 ali nije baš bilo ni bitno.
Ušli smo unutra, a unutra već hrpa ljudi.
Zahtjeve smo predali skupa u jedan file (i zahvaljujući tome sam i dobila vizu hehehheh).
I čekali i čekali jedno sat i pol.
Onda su nas prozvali, provjerili nam na nekom aparatu još jednom otiske prstiju, pitali mene koliko zarađujem, pitali Jubav koliko zarađuje i koiko je dugo u toj firmi i rekli nam da sutra dođemo po vize.
I to je bilo to.
A ja se tresla ko šiba na vjetru.
Kako nam je bilo glupo ostajati u Zagrebu do popodne čekati vize i onda upasti u najveću gužvu, zamolili smo njegovu mamu da nam ih podgine, tako da smo tek prekjučer ih vidjeli.
Jubav je imao već prije vize, prvo je dobio na 3 mj, pa na 6 mj, pa na godinu dana, pa na dvije i sad je dobio na 5 godina, a ja sam odmah dobila na 5 godina... hehehhehe... koja sam frajerica ha?
Uglavnom, sad čitam vodič po NYC i planiramo što sve obići.
Gledam ja te slike neobodera i svega ali mislim da me ništa ne može pripremiti na taj prvi susret...

Jedini izlet na kojem smo bili tijekom ljetovanja je izlet u Mostar, ali o tome slijedeći put - a bit će i fotki...

Start spreading the news, Im leaving today
I want to be a part of it - new york, new york
These vagabond shoes, are longing to stray
Right through the very heart of it - new york, new york

I wanna wake up in a city, that doesnt sleep
And find Im king of the hill - top of the heap

These little town blues, are melting away
Ill make a brand new start of it - in old new york
If I can make it there, Ill make it anywhere
Its up to you - new york, new york

New york, new york
I want to wake up in a city, that never sleeps
And find Im a number one top of the list, king of the hill
A number one

These little town blues, are melting away
Im gonna make a brand new start of it - in old new york
And if I can make it there, Im gonna make it anywhere

It up to you - new york new york


Kao što vjerovatno pogađate - dobili smo vize :)))))