Cranberrie - under construction

Dakle ne znam ni sama otkuda da počnem, pa možda najbolje redom.
Vezano uz prošli post, plane je bio da prošli vikend M. i ja zapalimo na more do V. da proslavimo te zaruke kak i treba.
No prije toga je trebalo organizirat radove u stanu - renoviranje kupaone, novi radijatori i rušenje jednog zida koji mi je zatvarao prostor.
Šogor je porušio kupaonu i onda su tek zaredali problemi - kupaona je napravljena od nekih armiranih ploča po kojima se ne da štemat tako da sve instalacije trebaju ići pod knauf i imat ću neke zubove po kupaoni. Ali što se može - šta je tu je.
Navečer u srijedu zove Jubav (pošto je na putu) da ga je zvao susjed da mu curi u kupaoni ispod naše i da se odozgora čuje šištanje. Ja u auto i jurim doma, šogi u svoj i juri prek cijelog grada. Već sam mislila da mi stan pliva i da voda curi po štengama. Dođemo mi tamo, kad ono niš. Odem dolje kod susjeda kad ono iz ventilacije mu kaplje voda i malko je plafon vlažan. Šogor sve pregleda kad ono ventil od tople vode malo kaplje i to se valjda po tim kanalima scjedio k njima. Ok, ja velim da ćemo podmirit štetu - a šteta može biti eventualno krečenje plafona...
Jučer sam imala dogovor sa knauferom i išla sam kupiti sve za postavljanje, danas imam dogovor sa keramičarom. Ali da mi nema šogija - ne znam što bi jer mi on i skoči po svašta i preveze u kombiju i sve je to nekak brže. Baš velim sinoć Jubavi da ih moramo odvesti na neku pravu večeru da mu se odužimo za sve ovo.
Ako bude sve po planu, početkom slijedećeg tjedna kupaona će biti gotova.
Onda još samo parketi, ali to ćemo sad samo naručit a radit će se kad se vratimo s mora.
A o promjeni prozora još razmišljamo.

Jubav mi je na putu od pretprošle nedjelje i užasno mi je bez njega. Sva sreća da danas dolazi jer sam već luda. Užasno mi fali. Nisam mislila da će mi biti tak teško.
Tješim se da radimo još tjedan i pol i onda idemo na more i na Tenerife pa ću ga imati za sebe čak cijela dva tjedna. Juuuupiiiiiiiiiiiiiiiiiiii....
Kako obožavam tog čovjeka... nemam riječi da to iskažem ali on to vidi, i uzvraća mi.
Kaj da žena veli kad dobije ovakav sms:

Jubav, ja sam ti davno rekao da te volim više nego ikad ikog i prije i ubuduće. Nevjerovano kako ljubav nekad može biti jednostavna. Volim te sunce moje malo, i brojim sate dok te zagrlim i izjubim...

Mislim topim se ko kocka leda na haubi ovih dana...
Moram priznati da sam se bojala da se neće moći potpuno otvoriti u vezi sa mnom i da će uvijek biti onak nekak čudan, kak muški to znaju... ali mislim da sam našla najdivnijeg mogućeg muškarca na svijetu...
A čak je i realan. Jednom mi je rakao: Znaš da ćemo se i posvađat i da ćemo si svašta reći, ali nikada se ti i ja nećemo prestati voljeti. Ovo je za život...
I onda kod mene opet ide ono s kockom i haubom...
No dosta o mom dragom jer ćete postati ljubomorni

I zadnja tema - zaruke...
M. i ja smo stigle u petak oko pol sedam i odmah se zahitile u more - ajmeeeeeeeeee miline...
Onda je V. završila sa smjenom pa smo išle na večeru i onda smo se preselile na terasu k njenoj sestri gdje su 4 plavuše popile 1,5 litreni pjenušac. Malo je reć da smo se ubile...
U subotu smo M. i ja naravno prespavale doručak pa smo treptale na recepciji da nam nešto udjele.
Vrućina je bila nesnosna kao i svugdje pa samo se samo prehitile na plažu, bućnule u more i išle k V. kratit joj vrijeme i bit u hladu s njom. I naravno da smo se isklafrale i istračale jer ipak treba nadoknadit cca mjesec dana što se nismo vidjele u kompletu.
Popodne smo se kupale i malo sunčale a navečer se kao išlo van.
Tamo kod njih ima jedan super klub tipa coctail bar, sve kao fensi, i dođemo mi tamo a kroz vrata i prozore van izlazi vrućina kao da je netko pustio fen... Lagano samo si tam vani malo postajali, popili par pića i otišle doma... Vrućina nepodnošljiva... Nismo mi više u godinama za tulumarenja u nehumanim uvjetima
Nedjelju smo provele na plaži pod suncobranima, u planiranju vjenčanja i lupetanju kojekakvih ideja od kojih su neke ispale i pametne...
M. i ja smo se uputile doma oko pol devet i zapele odmah na Križišću i vukle se u koloni jedno pol sata do autoceste... poslije je sve bilo ok, bar onaj dio koji sam ja vidjela jer sam uglavnom put prespavala... na Lučkom smo čekale cca 20-tak minuta... Sve skupa smo dobro prošle jer smo očekviale veću gužvu...

Eto, sve sam nadoknadila