Cranberrie - under construction
27.12.2006., srijeda
Post-božićni post
Dragi moji, iako sam svima (manje više - nemojte se ljutiti ako sam propustila) ponaosob čestitala Božić, eto učinit ću to još jednom - SRETAN VAM BOŽIĆ.
Nadam se da ste ga proveli u miru i veselju, kao što sam to ja učinila. Protekli tjedan mi je bio užasno naporan i vrlo sam malo spavala. Nakon svakodnevnom 12-satnog radnog vremena, još su me navečer čekale i nekakve društvene obaveze. Tako smo u srijedu svi iz firme išli na predbožićni domjenak u jedan restoran čiji je suvlasnik ujedno i jedan kolega s posla. Klopa je bila ok, niš specijalno, vino se pilo, naravno naše - chardonnay reserva po mojoj molbi direktoru i pokazalo se kao idealno bijelo vino, te cabernet sauvignon reserva kao prilično zanimljivo crno vino. Ekipa se naravno strogo separirala - tj. moja ekipa je bježala što dalje od direktora i to se pokazalo kao izvrsno rješenje, iako je i on imao par blistavih trenutaka i čak je ispričao par smješnih pričica. Tolko o tome. U četvrtak je bio puno bolji party - baš po mom ukusu. Bilo bi još bolje da smo mogle to napraviti u subotu ali šta je tu je. M., H. i ja kod V. doma na turbo predbožićnom partiju  Malo smo papale, pa smo malo pile, pa smo papale kolače, pa smo plesale, pa smo se slikale sa božićnim kapicama i rogovima sa zvončićima i na kraju smo otvarale poklončiće... I baš je bilo sve slatko ko bombonček i da bog da se ponovilo uskoro - može i bez poklončića  Nekako sam izdržala i posljednja dva dana i onda je bilo turbo spavanje na repertoaru. Badnjak sam provela uglavnom u horizontalnom položaju, te u raznim poluhorizontalnim položajima, i u svim mogućim varijacijama položaja između tih dva. Pročitala sam započetu knjigu do kraja i skidala s neta božićne pjesme. Na polnoćku nisam išla, već sam se u pol jedan samo onesvjestila u krevet. U božićno jutro, sneno i tmurno sam se probudila tik pred ručak. Mama me zvala da postavim stol. Strava... Na ručku smo imali seku sa njezinima i kako se ručak oduživao ja sam sve više tonula u stolici, da bih se nakon ručka (hvala Bogu na perilici za suđe) samo prevrnula pod dekicu i probudila se čila i nasmijana negdje oko 6 navečer. Sad je već bio problem što ću raditi ostatak večeri (noći) ali našao se pokoji frend i yahoo messenger je bio u pogonu do otprilike 4 ujutro  Usput sam saznala da je Gibo tu večer u Karlovcu. Dakle preostalo je samo ustat se jučer, nazvati V. i reći joj da je Gibo u Karlovcu i naravno - išlo se u Karlovac. Pa nije ni Karlovac prek svijeta. A kako to izgleda kad dvije turbo ziherašice dobiju poluinformaciju? Eh... čitajte dalje... Ja: E čuj, Gibo je večeras u Karlovcu. Idemo? V.: Wow super. Gdje? Ja: Errmmm.. nemam pojma. V.: Pa kak znaš? Ja: Pa reko mi neki tip na khm khm... V.: A kaj ak nije koncert? Mi odemo a nema ništa... Ja: Idem vidjeti jel ima kaj na netu.... ...... Ja: E fakat ima, evo našla preko stranice od radio Mrežnice. V.: E super. A gdje? Ja: (sad sam puna informacija) U Dvorani Mladost. V.: Gdje je to? Ja: Na Rakovcu. V.: Super. A gdje je to? Ja: Jebi ga, ne znam. Pitat ćemo a i našla sam neku kartu pa ćemo nać već. V.: OK. A kaj ak nema karata? Ja: Ma to je Karlovac, sigurno će bit karata. V.: OK. Kad da krenemo? Ja: Pa bolje da krenemo ranije jer dok mi to nađemo... Radije da tam negdje popijemo cugu ili nekaj... V.: U 5? (a koncert je bio u 8) Ja: OK, u 5. I krenule mi u 5 prema Karlovcu. Naravno da smo uz njenu vožnju od Dubrave do naplatnih kućica u Karlovcu došli za 40 minuta i pitali stričeka gdje je dvorana mladost i veli on - četvrti semafor lijevo, odmah iza autobusnog kolodvora. I tak smo mi već prije 6 bile pred dvoranom, sa autom sparkanim na tubor mrak mjestu i sa kupljenim kartama (50 kn - prava sitnica) i gledale smo se ko dvije luzerice i naravo cerečile se ko sumanute. Prošetale smo do centra, popile topli napitak i oko pol osam sjedile u dvorani na strateški mrak mjestu - poučene mojim dugogodišnjim obilascima koncertnih dvorana - dobar pogled, ne preblizu, ne predaleko i sa dovoljno mjesta za ples. Koncert je bio super. Iako mi je na početku izgledalo da neće biti puno ljudi, ipak su sva sjedala bila popunjena a i na parketu nije baš bilo previše mjesta. Ipak, bilo je dosta obitelji sa djecom pa su uglavnom sjedili na tribnama, ali sam ja skakutala i vrištala za sve njih  Čak mi je bilo možda i mrvicu bolje nego u Domu sportova. Možda. Jedino nikak da otpjeva Priznaj. Morat ću si za slijedeći koncert napraviti neki natpis sa molbom da to otpjeva... Baš sam rekla V. na kraju - još malo pa ću mu postati groupie  Do Zagreba su se naravno prašili Gibini cd-i i dernjalo se iz sveg glasa. V. je donjela pravi zaključak: ovo je bilo najpametnije utrošenih 100 kuna u poslijednjih godinu dana Moja V.  |