Dobri judi...
Vidim da je moj prošli post izazvao razne zanimljive komentare.
Najviše mi se sviđa: ljubav ne poznaje granice. Tu se slažem. Dakle, bijah na koncertu Gibinom. Koliko ljudi stane u Dom sportova? E pa upravo toliko ljudi je bilo večeras na koncertu. Dvorana je bila dupkom puna. Ljudi moji... to je nešto divno divno divno... Još uvijek sam pod emocijama. I još uvijek mi bubnja u ušima. Naravno. 3 sata i 15 minuta. Svo to vrijeme ja nisam zatvorila usta - pjevala sam, vrištala. Sutra će biti kuku lele. Svo to vrijeme nisam prestala vrtiti guzom i mahat/pljeskat rukama. Sutra će biti muskulfiber. Ne pitajte me koje su mi boje dlanovi. Ne pitajte me koje će mi boje biti sutra oči kad se ustanem u 6. Gibo je bio divan kao i uvijek. Jednostavan, topao, ganut do suza. Bilo je puno spontanih improvizacija što je bilo jako simpa. Bilo je klapskih glasova, crnačkih glasova, zanimljivih soliranja na gitari, bubnjevima. Bare je sam sebe nadmašio u Anđeo u tebi iako nisam baš bila sigurna da je znao tekst. Na drugom bisu je Gibo uzeo gitaru i rekao da mu je želja oduvijek bila svirati gitaru u Plaćenicima, i svirao je, a Bare je pjevao: Gdje je nestao čovjek. Tri put se vraćao. Ne mogu odvojiti koja mi je pjesma bila bolja večeras, ili najbolja, sve su bile odlične. Gibo je cijelo vrijeme pokušao riječima iskazati koliko mu ovo znači, što za njega znači ovakva publika, ali nije mu baš išlo, stalno se smotao pa zamuckivao, pa su emocije krenule... a mi smo mu vikali: samo pjevaaaaaaaaaaaaaaaaaaj... I pjevao je. Itekako. I čitav Dom sportova je pjevao s njim. |
| < | rujan, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv