Cranberrie - under construction
10.07.2005., nedjelja
Glupi ljetni kišni vikend
Ah... bar sam doma.
Kao što vidite na slici vrijeme nas nije služilo. U petak još kak-tak ali jučer... smo smo čekali da snijeg padne... eto takav je ugođaj bio. U noći s petka sa subotu je cijelu noć padala takva kiša kakvu već dugo dugo nisam vidjela. Ali smo zato spavali ko bebe. Ja solo u velikom četverokrevetnom apartmanu, na velikom bračnom krevetu... mrak. U petak se malo sastančilo, pa se igrala odbojka na pijesku, pa se išlo na večericu... neloše moram priznat. Jučer nas je diša doduše malo iscrpio ali bar nije bilo dosadno. Bilo je ok kaj nije samo on pričao nego smo svi sudjelovali u raspravi. Još da nas je vrijeme poslužilo pa da smo mogli biciklom malo obić tu ljepotu... ali nije... bude valjda drugi put bolje... A dogovor je da najesen propješačimo planinu. Cool. Sad mi ja malo jasniji moj položaj u firmi, ali mi se još više razjasnilo da moram još više raditi da bih to sve uspjela posložiti. Dobila sam neke nove ljude, a dio poslova prelazi na kolegu, što mi je naravno drago, jer su to repovi koje vučem sa svoje prošle pozicije, i nikako ih se ne mogu rješiti, tj. do sada ih nije imao tko preuzeti. Od sutra se posvećujem samo svom odjelu i analizama i planovima. Uf... Ma mogu ja to. Moram uostalom. Dužna sam to sebi. A nekako i firmi. Recite da sam glupa ali nekako se osjećam dužna opravdati to povjerenje koje su mi dali. Ma sve je to divno i krasno, ali za dva tjedna idem na more i to me beskrajno veseli sve više i više. Joooooooooooj... jedva čekam... A sad vas idem u miru čitati, jer muž gleda neki glupi film sa demonima i zombijima - fuj. |