Cranberrie - under construction

... ak kako je dobro... Koračati bosa po pločicama koje tako ugodno hlade... bosa po betonu koji samo mrvicu bocka... zatvorim oči i zamislim da sam na svojoj plaži... hodam po svom kamenju koje me vodi do mora...

Sorry ali ovih dana što god da počnem pisat - završim na moru.
Što god da počnem pričat - završim na moru.
Već sam i sebi i svijetu dosadna.

Za tu bolest postoji samo jedan lijek - otići na more a to je skoro pa nezivedivo slijedeća tri mjeseca.
Osim... osim ako budem jako jako jako pametna i dobra pa užicam koji slobodan dan i bris na bus za Omiš. Eh to mi je misao vodilja slijedećih nekoliko tjedana dok ne skužim da li ću taj pakleni plan izrealizirati ili ne.

I ne vrijedi me tješiti sa bazenima i toplicama. Nije stvar u kupanju. Stvar je u moru.
To je nešto što ne mogu objasniti. Puno me stvari u životu veseli ali onaj tren kad se prođe Klis i kad se razmaknu brda i ukaže se ona plava linija iznad Splita - to je nešto sasvim drugo. Od tog trena moje su oči prikovane za plavetnilo. I uvijek idemo starom cestom uz more bez obzira na gužvu i to što nam nekad od Splita do Omiša treba i sat i pol ili dva. Nije važno jer to je najljepša cesta na svijetu. Svi vi koji ste išli ovuda znate o čemu pričam a oni koji nisu - probajte. To je jedini dio gdje magistrala prolazi tik uz more a Omiš je jedini grad kojem magistrala prolazi kroz centar i vijuga uz rivu.

Ah kuda sam ja odlutala...

A htjela sam vam reći da smo kupili rekete za badminton i da me sad boli cijela ruka i leđa i rit jer sam se previše sagibala - naravno loptica nam je stalno ispadala. Ali ispraksirat ćemo se mi a onda ćemo kupiti i mrežicu i otvoriti pravi turnir.
Baš dobra rekreacija za ljeto.

Ja sam inače jedna od onih jadnika koji moraju raditi sutra.
Nije mi to teško palo jer imam ionako previše posla pa bih došla i da smo spojili praznik sa vikendom.
Dragi radi pa mi je svejedno radila ili ne.
Samo mi je malo krivo što je dio firme dobio priliku taj dan odraditi jednu subotu pa su sutra spojili a to pravilo nije vrijedilo za sve. Malo nefer ali više moji kolege i kolegice dižu paniku oko toga nego ja. I inače nam je atmosfera u uredu malo jača. Jedva čekam ovaj naš zajednički izlet da vidim kako će se svi podijeliti u grupice i nikakva animacija od strane uprave nam neće pomoći. Jedino se bojim da bi ovaj put mogla ugledati neke nove načine uvlačenja a to mi se iskreno - ne gleda.