subota, 21.06.2008.

1000 je suza u mojim očima bilo, 1000 želja koje mi život nije ispunio....malo je prijatelja koje trebamo svi...a još manje takvih kao što ste vi....


Ako se ikad sretnemo, pružit cemo ruke kao prijatelji stari. Dignut cemo cašu za one koji su se voljeli, jer mi smo to jako dobro znali :))


Došao je i taj dan kada smo se svi rastali...došao je taj petak taj zadnji dan osnovnjaka...koliko god smo nasmješeni bili svatko od nas je u sebi krio tugu...
Šta nije teško rastati se od osoba s kojima si 8 godina bio? Zapravo postao jedna velika obitelj...
Mislili su da smo jako složni, nije istina...svađali smo se, nismo se mogli dogovorit i bilo je svega...ali unatoč tome uvijek smo si međusobno pomagali...i u školi i u životu ( ljubavi, prijateljstvu...itd. )
Svaki dan sam sa smješkom dolazila u razred koji je uvijek ludovao, zajebavo nastavnike, radio i valjao gluposti...
Od najmirnijih pa do najvećih luđaka u razredu svi smo bili jedna veeelika obitelj...
Iako smo jedno vrijeme bili dobri, pa ui jako lošim odnosima svatko zapravo zna da nitko ne misli ozbiljno....bar ne ja...jer stvarno zavoliš tu ekipu koliko god smo se živcirali jedni na druge :)
Bili smo jedinsteva ekipa, najbolji od najboljih...i želim sreću svima...
Nikada više nećemo biti kao prije i na takvom okupu...jedino šta znam da boljeg razreda i bolje ljude nikada neću upoznat ili pak neću imat vremena upoznat jer osam godina je jako puno...volim vas sve...najviše na svijetu :((

Ewo malo slikica od najbolje ekipe svijeta :)

hmm..
Photobucket

Ja i Sarah
Photobucket

Ivke & Jovo
Photobucket

Ja i Haky
Photobucket

Ja i Ena
Photobucket

( slike koje su bile su pobrisane zbog prevelikog formata s kojem mi se nije dalo zajebavat )
11:38 | Komentari (55) | Print | ^ |

utorak, 03.06.2008.

BILI SMO I OSTALI NAJBOLJA GENERACIJA `93 :))



Ovako...pročitala sam post na jednom blogu...posjetite ga.. ( mrtvaspisateljica.blog.hr )...
cura piše takve postove da to nije normalno pa sam se malo bacila na razmišljanje jer sam se pronašla u nekim stvarima koje je napisala...

Sve više slušam, ma oni se nevole, iskorištava ju/ga, radi mu svašta iza leđa...itd...
Pa gdje je nestala ta ljubav? Postoji li uopće? ili mi samo mislimo da smo iskusili neku vrstu ljubavi, a da to ustvari nije ono pravo...
Vjerujete li u ljubav na prvi pogled...?!
Dali je moguće upoznati nekoga i odmah osjetiti ono nešto, i zaljubiti se?!
meni se to još nije dogodilo, koliko znam..a koliko zapravo skrivenih osjećaja ima u svakome od nas i koliko se nas zapravo ni ne usudi priznati toj osobi šta osjeća prema njemu ili njoj...



Pitam se dali je bitnije težiti boljemu ili ostati svoj, pa šta bude...jer nismo uvijek, baš u svim trenucima svoji i onakvi kakvi jesmo...ima i onih koji zapravo stalno glume...pitam se čemu?
Ili govorenje laži o drugim ljudima...čemu? Dali je to zbog neke ljubomore ili nečeg drugog?! Još nisam pronašla odgovor na to pitanje...ali činjenica je da je tesko zapravo pronaći tu osobu ili malo više njih koje ti nikada neće okrenuti leđa...


I sada razmišljam da se za par tjedana rastajem s ljudima s kojima sam provela djetinjstvo, prve ljubavi i simpatije, prve svađe i pomirenja...ozbiljne razgovore...zapravo one s kojim sam odrasla...nakraju će svatko svojim putem i zapravo će vrlo malo njih ostat u kontaktu i biti kao prije...teško je, jer život te vodi dalje, do najzadnje stanice i upoznaat ćeš nove ljude, dali ćeš žaliti za starom ekipom? Sve ovisi kakva bude nova...ali sigurno je da će to vrijeme provedeno s najboljim i najluđim 8b raz, zauvjek zauzeti djelć u mom srcu...volim vas sve, koliko god je neslaganja i svađa bilo, opet svatko od nas zna da smo najbolja ekipa na svijetu :))
17:51 | Komentari (44) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.