nedjelja, 13.01.2008.

Gradimo zidove,koji progovoriti nesmiju,u tami nam prolazi vrijeme,i s njima tisuće najljepših trenutaka...


Photobucket



Znala sam da su promjene velik dio naših života...ali baš toliko...u tako kratko vrijeme?...
Neznam...sve kao da se okrenulo naopačke u tom mom ludo svijetu, i onda opet posložilo na mjesto...
Sva zbunjena razmišljanja pretvorila su se u nešto pozitivno...gdje sam napokon našla sebe...bar tako mislim...
Koliko jaki zapravo moramo biti da nam život bude samo zajebancija...?!
Čak i ako tvrdimo da nam je život jedna velika igra koju treba pravilno odigrati...znamo sami da ćemo proći kroz razna događanja i uspinjat se stepenicama života gdje ćemo nailaziti na razne poteškoće dok napokon ne pronađemo ono savršenstvo koje čini svaku osobu, svojom osobom...


Photobucket


Mislim da sam pronašla ono šta trenutno želim...zadovoljna sam sobom, njime, svima oko mene...ne fali mi ništa i ne žalim zbog ničeg...
Zbog sumnji koje sam držala u sebi moga sam izgubit nešto šta nije vrijedno toga da bude izgubljeno, ali shvatila sam da je jednostavnije reć ono šta misliš...pa kud puklo da puklo...
Shvatila sam da je bilo vrijeme zaboravit prošlost i prepustit se napokon onome šta imam sada...i to je sve šta mi treba...biti zadovoljna?!..mogu reć da je bilo teško to postić jer sam uvijek pronalazila neke nedostatke...ali...treba biti zadovoljan sitnicama, to je još nešto šta sam naučila...

Photobucket

Sve mi je sjajno i bajno...osim toga šta počinje škola...a meni se nedaaaaa....ali dobro proć će i to...samo želim zahvalit svojoj ludoj ekipi, frendovima i jednoj osobi šta su mi ove praznike učinili fakat zanimljivima...ljudi bilo je luuudooo...još ćemo mi večeras...hehe...jel tako Jovo???
ae pusa svima koji čitate...uživajte dok možete :)


12:17 | Komentari (26) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.