The memory remains

ponedjeljak, 19.12.2005.

Bjezim, odlazim van iz ovog grada, stavljam copyright na mucna sjecanja..

Uz njegove bitove lezim i milijun pitanja prolazi mi kroz glavu.
Cudim se.
Proslo je 3 godine. Sve se nekako zaboravilo, izbrisalo. I onda odjednom paf! Evo opet. Ista spika, ista situacija. Ista osoba.
Nisam tuzna, ni ljuta, dapace; tako sam nevjerojatno sretna. Uvijek sam mislila da sam rođeni pehist, i ako mi se ponekad sreca nasmijesila; nakon par dana ovili bi me sivi, teski, sumorni oblaci.
Pitanje je.. dal' se sta promijenilo? Hoce li ovo ostati ovako jebeno savrseno?
Nazalost svjesna sam da savrsenstvo ne postoji.. ono je trenutak. Ono je tren. Zaslijepi te sjajem i nestane. I tek onda zapravo shvatis cijeniti...koga? sebe? druge? ili nesto trece? Ili pak 3 u 1 kao šampon?
- 16:12 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>