subota, 26.02.2005.
Kad se stisnem uz tvoje toplo…
Meni je super.
Dosta je bilo tjeskobe i sa depresijom borbe! Sistem mi se cisti od negativnih misli uzima pozitiva svaki dio moga tkiva. Cijelo vrijeme trosila zivce na kretene, cisto sranje, popustala, gubila samopouzdanje. Gubila sebe, gubila sigurnost trosila sam vrijeme na mozganje i neodlucnost. A sad sam zadovoljna sobom, volim i prihvacam sebe, kad se desi nesto lose kazem onom ko' ga jebe. Ali znat nije dosta treba to i primijeniti, cijelu zivotnu konstrukciju treba promijeniti, sve lose navike sto me dovode do panike… S bedovima, problemima sad je gotovo za sva vremena, sunce sja zivot ponovo je lijep… Jednom mi je netko rekao «It always seems you got somethin' on your mind down underneath, girl you got to change your crazy ways.» ( za one koje neznaju to je citat iz Crazy by Aerosmith). Istina. Misli mi uvijek lete, a imam neke svoje uvrnute nacine; nasty tricks. Na neki nacin sam na to i ponosna. Osjecam se kao ova beba (up). Drzim sve konce u rukama i super mi je. Imam jedno pitanje; sto je za vas romantika? Inace, volim romantiku; ali ne u tradicionalnom smislu. Bez nekih vecera uz svijece jer onda se osjecam neugodno, a romantika bi ( bar po meni) trebala biti spontana. (?) Meni je super. |
srijeda, 23.02.2005.
Hitno trebam zraka. Ne mogu vise.
Ma kog me boga za tebe pitaju?
Spustam glavu, brisem finu prasinu I rijetke ptice pjevajuci umiru A napolju hladne kise padaju Ma kog me boga za tebe pitaju? U sebi molim da me suze ne izdaju I strasno mrzim Romea i Juliju Sve mi stvari smrde sad na prevaru ooo...napolju hladne kise padaju Ma kog me boga za tebe pitaju? I suze mi na oci tjeraju I strasno mrzim Romea i Juliju Sve mi stvari smrde sad na prevaru ooo...napolju hladne kise padaju Stajala sam usred baste k'o najljepsi cvijet; kao da sam dio maste i muzike te. Slusala sam pjesmu njegovu, posljednju sto mi pjeva on. Sad mi kaze, zbogom draga, a bila sam zivot njegov. Prosla sam kroz njegove snove i bila sam tren; cijelim tijelom bila njegova, a on bio je moj. Nosila sam nasu ljubav, nasu srecu, prvi cvijet; bacila sam sve niz rijeku i posla u drugi svijet. Al' nocas kad slusam, cujem bol u pjesmi koju mi pjeva on, samo on. Zauvijek nosim na srcu znak jer zivot sam jedna bacila… Jer zivot sam jedna bacila… Osjecam se tako prazno. Rijeci jednostavno ne mogu opisati moje trenutno stanje.Jer, pitali su me za njega. Hvata me neka faza samosazaljevanja i krivnje. Kaze jedna pjesma: When the day is long and the night, the night is yours alone, When you're sure you've had enough of this life, well hang on Don't let yourself go, 'cause everybody cries and everybody hurts sometimes… Cudna sam ja osoba. Osoba s puno problema koja se tesko nekome povjerava. Zasto? Strah. Strah da me nece shvatiti, prihvatiti. Cudim se sama sebi kako nisam vec pukla. Izvana sretna i nasmjesena a s tolikom mrznjom u sebi. Volim ljude oko sebe, ali imam feelin’ da cu jednog dana jednostavno popucati po savovima. Nekoliko puta bi pukla al bi to uredno zakrpala I zaboravila. Ne mogu vise tako. Otvorih blog s namjerom da pisem o onome sto me muci al’ kad me previse ljudi zna a ne zelim da se moji problemi cuju na sva zvona. Iskreno; mislim da neki ljudi ne zasluzuju cuti moje rijeci koje dolaze iz srca. Jednostavno ne zasluzuju. Zvuci smjesno, znam, ..opet ja s mojim komentarima. Zbrka u mojoj glavi. Mislim mi lete, lete... "Odlucio sam da te volim i onime cime se najvise bojim; abortusom i atomskom bombom... Da, sad gledam kroz tvoje oci ti si nisan na licu moga andjela...Oprosti mi sto odlazim...Ja nikada ne ostajem." Imam zelju. Zelju mog zivota. Trazim sitnicu, nista vise. Ispuniti ce se ona. Jednog dana. Toliko malo zelim da sam jebeno skromna. Ali jebeno skromna. „Smisljam pravu rijec za ono sto se naziva hod zatvorenih ociju, medu prste zapetljan zadnji cigarete dim cuva me od mene samoga. A ja ruke prodajem prvom sto me dotakne i udari poljupcem. Neka mi vjetar s juga osmjeh vrati na lice kao da me nikad nije bilo tu...” Zaboravila sam...Ja sam nista. Nista i ostajem. I opet ispravljam scenarij u mojoj glavi. I opet. I opet. Opet, opet… "Zemlja kao pauk plete mrezu oko nas, hitno trebam zraka pluca su mi premala. Lose u dobro pretvaram.I vicem svom snagom, tisina krade moj glas. " Ja idem jer hocu, do neba ne mogu. |
utorak, 22.02.2005.
I'm free to decide...
Danas je nekako depresivan dan... Ljuta sam. Neznam na koga ni sto al sam ljuta. Sve vise i vise vracam se u proslost i samu sebe zavaravam. Sjedila sam u busu s mp3playerom u ruci , zagledala sam se u 1 tocku i pocela vrtiti svoj vec poznati film. Ljuta sam valjda na sebe; jer dosta mi je vracanja u proslost! Ispravljam scenarij u mojoj glavi.
It's not worth anything, More than this at all. I'll live as I choose, Or I will not live at all. So return to where you come from, Return to where you dwell, Because harassment's not my forte, But you do it very well. I'm free to decide, I'm free to decide, And I'm not so suicidal after all. I'm free to decide, I'm free to decide, And I'm not so suicidal after all, At all, at all, at all. You must have nothing, More with your time to do. There's a war in Russia, And Sarajevo too. So to hell with what you're thinking, And to hell with your narrow mind, You're so distracted from the real thing, You should leave your life behind, behind. 'Cause I'm free to decide, I'm free to decide, And I'm not so suicidal after all, I'm free to decide, I'm free to decide, And I'm not so suicidal after all, At all, at all, at all... I'm free to decide, I'm free to decide, And I'm not so suicidal after all, At all, at all, at all... |
nedjelja, 20.02.2005.
What does the free fall feel like?
Tako sam si smjesna. Vec 2 sata mozgam kako je to kad se bacis s neke visine i kako se osjecas u tom trenutku. Osjecaj slobodnog pada? Meni unknown feeling. Dali te stisne u grudima? Strah? Uzbudjenje? Toliko pitanja, ni jedan odgovor. Doduse, bila sam na onim vratolomijama gdje je «slobodan pad» ali mislim da se ne moze mjeriti s onim npr. kad se bacas iz aviona( s padobranom, naravno) ili when you plan to kill your self(grozan primjer al' vjerodostojan).
Ah, sad o jednoj super super temi o kojoj vec odavno zelim pisati ali bih je uvijek nekako zapostavila. REKLAME, ali ne obicne reklame nego reklame koje IRITIRAJU. Pokusala sam naci reklamu koja me toliko iritira. Svi se sjecamo legendarne: 'Ka-rlo-va-cko!' gdje onaj masni tip s 2 stapica u kosi glumi sumo borca(a jako je blizu sudeci po masi). One predivne reklame za Cilit, Avu ili neznam vec sto koje jamce bjelinu i svaki od njih govori da je br. 1 u hrvatskoj, europi, svijetu. Jednostavno mi kidaju zivce. Umorna legnem i pocnem gledati neki super uzbudljivi film i bas kad uslijedi nesto super interesantno – reklame(btw koje traju najmanje 10min) U film o npr. svemiru odlicno se uklapaju «Ulošci koji upijaju do 5puta vise!». Ponekad znaju trajati i do 15min tako da me prodje volja za sve i nekad stvarno popi**im, totalno. Znam da su reklame potrebne, ali ove jeftine i totalno glupe reklame stvarno su previse. Pokusavam, ali ne mogu se sjetiti jedne dobre reklame.I promijenis program u nadi da nema reklama kad zacujes.."..I to nije sve!".Dode ti crno pred ocima i odes spavati jer sve ovo nema smisla. Napisite vasu najiritnantniju reklamu, slobodno popljuvajte sve reklame (osjecat cete se puno bolje) |
četvrtak, 17.02.2005.
A sin for him, Desire within..
I tako dok sam bolesna lezala na kaucu upalih tv i ugledah; cura ljubi jednog decka a u glavi zamislja da ljubi drugog. I tad – BLING! Sjetih se da se i meni to jednom desilo. Al' davno. Potpuno ludo i nesvjesno. Potpuno grozno i bezobrazno. Mogu se ja opravdavati koliko hocu, ali kriva sam. Sigurna sam da se to jos nekom desilo; ili ne postoji groznija osoba od mene? Odjednom, nakon toliko vremena – krivnja, grizodusje. Cijeli dan mislim o tom dogadjaju, o tome kako sam grozna i sebicna. Ali opet… 1.proslo je puno vremena, 2.decko kojeg sam ljubila nije mi nista znacio – a nisam ni ja njemu(!), 3. decko kojeg sam zamisljala stvarno sam volila… Valjda mi se ovom trecom tvrdnjom oprasta? Hm.. Jer tko zna; mozda sam i ja bila 'zrtva', tj. dok me decko ljubio mislio je na neku drugu? Vrtim se u krug. Mislim da mi naslov jako pase temi posta. Over and over again…
Bless me, undress me Pick your prey in a wicked way God I must confess... ...I do envy the sinners |
ponedjeljak, 14.02.2005.
I want to be the one to walk in the sun …
Sretno valentinovo…
Mhmb.. Umorna sam.. Imam temperaturu (damn!); sto znaci da cijeli dan ljencarim i gledam tv. Tako se osjecam malaksalo, fuj. Boli me grlo ( morala bi prestati pustiti, ozbiljno.) Inace, bila sam u subotu vani – bilo je super fenomenalno. Ne pamtim kad mi je bilo tako dobro. Dobih poruku danas: «Hoces li biti moja kocka secera?» hmm.. Kud me se sad sjetio? I.. upravo sam se cula s gospodinom hot hot. Hmmm x2. Cudno mi je sve to. Kad nesto najmanje ocekujes….. I dalje… i dalje sam zbunjena. Moji osjecaji moja konfuzija. Sto se zbivalo ovih dana? Paa.. puno toga; izbjegavala sam gospodina hot hot, pjevala uz pratnju gitare ( queue:)… Prigodna pjesmica: Lying in my bed I hear the clock tick, and think of you caught up in circles confusion- is nothing new Flashback-warm nights- almost left behind suitcases of memories, time after sometimes you picture me- I'm walking too far ahead you're calling to me, I can't hear what you've said- Then you say-go slow- I fall behind- the second hand unwinds if you're lost you can look--and you will find me time after time if you fall I will catch you--I'll be waiting time after time after my picture fades and darkness has turned to gray watching through windows--you're wondering if I'm OK secrets stolen from deep inside the drum beats out of time- if you're lost... you said go slow- I fall behind the second hand unwinds- if you're lost... ...time after time time after time time after time time after time Valentinovo… hm. Dan zaljubljenih. Meni je to previse iskomercijalizirano. Ak vec imas nekog kog volis nije potrebno da te daruje samo na valentinovo. Ma, meni darovi uopce nisu vazni. Vazno je da te netko voli, da znas da je uz tebe kad god ti je potrebno a sve to stostruko vracas njemu. |
subota, 12.02.2005.
That's me in the corner…
Ovaj post vam se nece svidjeti; tj. bit ce vam nezanimljiv jer je dosadan. Citate na vlastitu odgovornost.
Pozitivnost all the way. Statistike kazu da se covjek prosjecno na dan nasmije 4 puta - a ja sam jucer najmanje 100. Bila sam s curama na kavi i toliko smo se smijale da su se svi okretali i gledali nas. I thought that I heard you laughing I thought that I heard you sing I think I thought I saw you try… Danas je subota. Uf. Isla bi van; al' imam feeling kao da nece biti dobro. Tj. da se necu zabavit kak spada. Neznam zasto. Uvijek govoris sam sebi nemoj se nadati jer ces biti jos vise povrijedjen; ali znas da se duboko u sebi cuje glasic koj ti pruza nadu. No, nevermind – ja se sad osjecam sjajno i nadam se da cu i sutra. Uopce ne ucim; misli mi lete na sve strane. Da, na sve strane, samo ne na knjigu! Volim, smijem se, zivim. (i ne ucim) Oh no I've said too much I set it up … Jebem ti taj osjecaj.. Osjecam se..nekako..cudno. Perverzno, vruce. Cini mi se da taj osjecaj nikako ne prolazi. Nece ni proci. Mozda? Ne. Da. HM. Just when you think, you got me figured out The season's already changing I think it's cool, you do what you do And don't try to save me |
utorak, 08.02.2005.
Skupilo se vrijeme u jedan dan, dan u kom se budim i OSJEĆAM...
Svi su u zadnje vrijeme cudni.. Nevjerojatno. Svi me pitaju dal' sam zaljubljena. Zar je cudno ako sam stalno sretna i vesela? Meni ne. Neznam sto se desava. Love is in the air… Eh, jos jedno Valentinovo… Iako sam solo uopce mi nije neugodno; nek se zaljubljeni jos vise vole!
Tako sam sretna. Sve su se kockice pocele slagati. Vrijedilo je cekati. Osjecam se tako zivo - nevjerojatno. Nista me ne uzrujava, volim svih takve kakvi jesu. Biti svoj, imati svoje JA – to nas cini covjekom. Sjetila sam se nekih meni dragih osoba… i pitala se, pokusavala se prisjetiti osjecaja koje su budili u meni kad bi ih vidjela, dotakla, poljubila, stisnula ruku… Tako lijepe uspomene. Predivne. Prekrasne. Neprocjenjive. Rijeci ponekad nisu dovoljne. Opet – sjetila sam se nekih svojih gresaka. I mogu reci da mi je drago sto sam ih ucinila; jer uci se na greskama. Prilazem jednu pricu… Citajte i divite se… Jednom davno, svi ljudski osjećaji i sve ljudske kvalitete našli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji. Kada je Dosada zijevnula treći put, Ludost je, uvijek tako luda, predložila: "Hajdemo se igrati skrivača! Tko se najbolje sakrije, pobjednik je među osjećajima." Intriga je podigla desnu obrvu, a Radoznalost je, ne mogavši prešutjeti, zapitala: "Skrivača? Kakva je to igra?" "To je jedna igra", započela je objašnjavati Ludost, "u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milijun, dok se svi vi ne sakrijete. Kada završim sa brojanjem, polazim u potragu i koga ne pronađem, taj je pobjednik." Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Oduševljenje. Sreća je toliko skakala da je nagovorila Sumnju i Apatiju koju nikada ništa nije interesiralo. Ali nisu se svi htjeli igrati. Istina je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala? Ionako je uvijek, na kraju, svi pronađu. Ponos je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mučilo sto on nije bio taj, koji se sjetio predložiti igru. Oprez nije htio riskirati. "Jedan, dva, tri." počela je brojati Ludost. Prva se sakrila Lijenost, koja se kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu. Vjera se popela na nebo, Zavist se sakrila u sjenu Uspjeha koji se mučeći popeo na vrh najvišeg drveta. Velikodušnost se nikako nije mogla odlučiti gdje se sakriti jer joj se svako mjesto činilo savršenim za jednog od njenih prijatelja. Ljepota je uskočila u kristalno cisto jezero, a Sramežljivost je provirivala kroz pukotinu drveta. Krasota je nasla svoje mjesto u letu leptira, a Sloboda u dahu vjetra. Sebičnost je pronašla skrovište, ali samo za sebe! Laz se sakrila na dno oceana (laže, na kraju duge), a Požuda i Strast u krater vulkana. Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije važno. Kada je Ludost izbrojavala 999.999, Ljubav jos nije pronašla skrovište jer je bilo sve zauzeto. Ugledavši ružičnjak, uskočila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima. "Milijun", zavikala je Ludost i započela svoju potragu. Prvu je pronašla Lijenost, iza najbližeg kamena. Ubrzo je začula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom, a Strast i Požuda su iskočile iz kratera od straha. Slučajno se tu nasla i Zavist, i naravno Uspjeh, a Sebičnost nije trebalo niti tražiti. Sama je izletjela iz svog savršenog skrovišta koje se pokazalo pčelinjom košnicom. Od tolikog traženja Ludost je ožednila, i tako u kristalnom jezeru pronašla Ljepotu. Sa Sumnjom joj je bilo jos lakše jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište pa je ostala sjediti na obližnjem kamenu. Tako je Ludost, malo po malo, pronašla gotovo sve. Talent u zlatnom klasju žita, Tjeskobu u izgorenoj travi, Laz na kraju duge (laže, bila je na dnu oceana), a Zaborav je zaboravio da su se uopće ičega igrali. Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaći. Pretražila je svaki grm i svaki vrh planine i kada je već bila bijesna, ugledala je ružičnjak. Ušla je među ruže, uhvatila suhu granu i od bijesa i iznemoglosti počela udarati po prekrasnim pupoljcima. Odjednom se začuo bolan krik. Ružino je trnje izgrebalo Ljubavi oči. Ludost nije znala sto učiniti. Pronašla je pobjednika, osjećaj nad osjećajima, ali Ljubav je postala slijepa. Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti i naposljetku odlučila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj. Tako je Ljubav ispala pobjednik nad osjećajima, ali ostala slijepa, a Ludost je prati gdje god ide. |
nedjelja, 06.02.2005.
Neocekivano..
Da, izgubili smo u finalu. Ja stvarno neznam sto se desilo s nasim deckima. Nervoza, psihicka blokada ili izmorenost? Sola je ocajno branio, obrana nam je bila jos gora. Neznam. Neocekivano. U jednu ruku sam razocarana jer nismo osvojili zlato (a poznato je da smo pohlepni), a u drugu ruku mi je drago sto smo bar dobili srebro. Mala drzava s velikim sportskim silama. Janici svaka cast!
Dosta o sportu.. samo se bezveze nerviram.. Danas sam bila vidjeti Maskare.. Haha..ludi su. Dan je bio tako ispunjen veseljem i optimizmom.. a sad... (uh, opet se vracam na sport) I tako sam vam ja sad malo u bedu. Bit ce bolje... Sutra mogu spavaaati! Nisam nista ucila. uh. A KAD MI SE NEDA. Uglavnom - zelim vam ugodan pocetak tjedna. Procitala sam si tjedni horoskop i ocjena tjedna mi je 5. WOW. Nadajmo se da su u pravu. Inace, djevice ce cijeli tjedan biti u ekstazi.haha...Zato bolje me se cuvajte! :) |
subota, 05.02.2005.
Pustam novcice iz ruku, neka padnu neka zvone, sve je bolje od tisine koja grize...
U tijeku je utakmica; Hrv - Fra suceljavanje u rukometu. Trenutno gubimo 2 razlike. Uopce se ne zelim zamarati time kakav ce biti ishod utakmice.
Cijeli dan spavam. Dignula sam se u 11, pa sam isla spavati u 13 - 17. Obozavam subotu i nedjelju. dani odmora, sporta, izlazaka.. (i ucenja, gr) Osjecam se krhko. Samo cekam kad ce me netko gurnuti i ja cu se razbiti na komadice... Jucer je na volontiranju bilo super. Nakon volontiranja otisla sam na kavu u rock caffe i vidjela da je koncert oko 11. Zasto ne ici? Naravno, isla sam. Bilo je oke'- solidno. Vise-manje djeca koja "pogaju" ispred stejđa. I tako sam vam se ja vec bacila u pidamu, i cijelu vecer cu gledati dvd-e, peci kokice i uzivati. Ici vani veceras necu - neda mi se. Zima je. A doma je toplo. Misli mi lete na sve strane. Muce me tako nevazni problemi. Koji zapravo ni nisu problemi. P.s. jucer su mi rekli da imam neobicno i lijepo ime :) |
četvrtak, 03.02.2005.
What if God was one of us?
Uh. Dobro je prosao dan.. ma ne dobro, nego super! Toliko sam hiperaktivna da sam sama sebi smjesna. Ne mogu stajati na mjestu. Probala sam. Ne mogu. Mijenjam se. Osjecam.
Iznutra, izvana, zracim jednom totalno drugacijom vibrom. Bježim, odlazim, van iz ovog grada, Stavljam copyright na mučna sjećanja, Dosta je, zauvijek izlazim iz stada Nek me tješe hladne pive sjevera... Volim sto neznam sto mi donosi novi dan. To iscekivanje… Tapkanje u mraku. Puno puta sam radila jednoteistu pogresku; odlucila sam- DOSTA JE! Naucila sam. Konacno. Sutra volontiram. Ah, 3 sata volontiranja. Neda mi se ici al' kad se sjetim da je u dobre svrhe onda idem. I na kraju ne ispadne tako lose. Ustvari, super je volontirati jer toliko je pozitivne energije medju volonterima i osobama s kojima radimo. |
srijeda, 02.02.2005.
The naked thrills of flesh and skin would tease me through the night...
Danas... Danas je bio relativno miran dan.. Osim par sitnica koje su me malo strecnule u srce. Nisam napisala da sam bila u sub vani i da sam upoznala jednog decka i sad sam necija cognata..haha..
Ne mogu rec da nije sladak, a i bilo je hot hot.. Jako mi je drago sto sam se zblizila s nekim osobama, kod kojih sam otkrila prave vrijednosti prijateljstva..da queue- tu ti spadas :) Cijeli dan zajebancija, smijeh..bas je najs. Sutra me ceka hm..tezak dan. Jer cu ga vidjet. argh! Inace, sve je okej.. sve bolje i bolje.. Bas cudno. Cudno se i osjecam. Neznam sta se desava... valjda em opet hvata faza kad se osjecam perverzno! ;) |