Svi su u zadnje vrijeme cudni.. Nevjerojatno. Svi me pitaju dal' sam zaljubljena. Zar je cudno ako sam stalno sretna i vesela? Meni ne. Neznam sto se desava. Love is in the air… Eh, jos jedno Valentinovo… Iako sam solo uopce mi nije neugodno; nek se zaljubljeni jos vise vole!
Tako sam sretna. Sve su se kockice pocele slagati. Vrijedilo je cekati. Osjecam se tako zivo - nevjerojatno. Nista me ne uzrujava, volim svih takve kakvi jesu. Biti svoj, imati svoje JA – to nas cini covjekom. Sjetila sam se nekih meni dragih osoba… i pitala se, pokusavala se prisjetiti osjecaja koje su budili u meni kad bi ih vidjela, dotakla, poljubila, stisnula ruku… Tako lijepe uspomene. Predivne. Prekrasne. Neprocjenjive. Rijeci ponekad nisu dovoljne. Opet – sjetila sam se nekih svojih gresaka. I mogu reci da mi je drago sto sam ih ucinila; jer uci se na greskama.
Prilazem jednu pricu… Citajte i divite se…
Jednom davno, svi ljudski osjećaji i sve ljudske kvalitete našli su se na
jednom skrivenom mjestu na Zemlji.
Kada je Dosada zijevnula treći put, Ludost je, uvijek tako luda,
predložila: "Hajdemo se igrati skrivača! Tko se najbolje sakrije, pobjednik je među osjećajima." Intriga je podigla desnu obrvu, a Radoznalost je, ne mogavši prešutjeti, zapitala: "Skrivača? Kakva je to igra?" "To je jedna igra", započela je objašnjavati Ludost, "u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milijun, dok se svi vi ne sakrijete. Kada završim sa brojanjem, polazim u potragu i koga ne pronađem, taj je pobjednik." Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Oduševljenje. Sreća je toliko skakala da je nagovorila Sumnju i Apatiju koju nikada ništa nije interesiralo. Ali nisu se svi htjeli igrati. Istina je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala? Ionako je uvijek, na kraju, svi pronađu. Ponos je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mučilo sto on nije bio taj, koji se sjetio predložiti igru. Oprez nije htio
riskirati. "Jedan, dva, tri." počela je brojati Ludost. Prva se sakrila Lijenost, koja se kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu. Vjera se popela na nebo, Zavist se sakrila u sjenu Uspjeha koji se mučeći popeo na vrh najvišeg drveta. Velikodušnost se nikako nije mogla odlučiti gdje se sakriti jer joj se svako mjesto činilo savršenim za jednog od njenih prijatelja. Ljepota je uskočila u kristalno cisto jezero, a Sramežljivost je provirivala kroz pukotinu drveta. Krasota je nasla svoje mjesto u letu leptira, a Sloboda u dahu vjetra. Sebičnost je pronašla skrovište, ali samo za sebe! Laz se sakrila na dno oceana (laže, na kraju duge), a Požuda i Strast u krater vulkana. Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije važno. Kada je Ludost izbrojavala 999.999, Ljubav jos nije pronašla skrovište jer je bilo sve zauzeto. Ugledavši ružičnjak, uskočila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima.
"Milijun", zavikala je Ludost i započela svoju potragu. Prvu je pronašla Lijenost, iza najbližeg kamena. Ubrzo je začula Vjeru kako
raspravlja o teologiji s Bogom, a Strast i Požuda su iskočile iz kratera od straha. Slučajno se tu nasla i Zavist, i naravno Uspjeh, a Sebičnost nije trebalo niti tražiti. Sama je izletjela iz svog savršenog skrovišta koje se pokazalo pčelinjom košnicom. Od tolikog traženja Ludost je ožednila, i tako u kristalnom jezeru pronašla Ljepotu. Sa Sumnjom joj je bilo jos lakše jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište pa je ostala sjediti na obližnjem kamenu.
Tako je Ludost, malo po malo, pronašla gotovo sve. Talent u zlatnom klasju žita, Tjeskobu u izgorenoj travi, Laz na kraju duge (laže, bila je na dnu oceana), a Zaborav je zaboravio da su se uopće ičega igrali.
Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaći. Pretražila je svaki grm i svaki vrh planine i kada je već bila bijesna, ugledala je ružičnjak. Ušla je među ruže, uhvatila suhu granu i od bijesa i iznemoglosti počela udarati po prekrasnim pupoljcima. Odjednom se začuo bolan krik. Ružino je trnje izgrebalo Ljubavi oči.
Ludost nije znala sto učiniti. Pronašla je pobjednika, osjećaj nad
osjećajima, ali Ljubav je postala slijepa. Plakala je i molila Ljubav da
joj oprosti i naposljetku odlučila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati
joj. Tako je Ljubav ispala pobjednik nad osjećajima, ali ostala slijepa, a Ludost je prati gdje god ide.
Post je objavljen 08.02.2005. u 20:23 sati.