30.09.2005., petak
I'M GONNA GETCHA
Ah!
Let's go!
Uh, I know I sound serious -
And baby I am
You're a fine piece of real estate,
And I'm gonna get me some land
Oh, yeah
So, don't try to run -
honey, love can be fun
There's no need to be alone -
when you find that someone
I'm gonna getcha while I gotcha in sight
I'm gonna getcha if it takes all night
Yeah, you can betcha
Just like I should, I'll getcha good
Oh, I'm gonna getcha good!
To je ona stvar od Shanaie Twain I’m gonna getcha. Sjećam se kad sam ju prvi put čula. Bila sam tamo negdje 7-8 razred. Tad mi se sviđao jedan dečkić koji mi je u ono doba bio nedostižan. Sjećam se kako sam ga gledala uvijek negdje iz prikrajka i u sebi stalno ponavljala:”Ajme, kako je lijep, ajme kako je lijep.” I onda kad sam jedan dan čula tu pjesmu, odmah sam ju posvetila njemu. Ono…wtf?!! Ako je itko bio gluplji od mene u osnovnjaku, onda stvarno, skidam mu kapu. I dalje često viđam tog lika, ali mi je sad tako gaaaadan. Izgleda ko ona čačkalica za ražnjiće. A ona frizura…Booože. Šteta pjesme, sad svaki put kad ju čujem, sjetim se njega i dođe mi slabo.
Ok, koji je meni? Ja pišem post o…liku u kojeg sam se palila pred 100 godina(dobro, nije to baš ni bilo tako davno, ali imam osjećaj da je). Dobro, enough o tome. Idem malo na svjetlije teme…DA! SUTRA PUTUJEM KOD SVOG DRAGOG!!!! Ne mogu bilivit, vidjet ću ga nakon skoro mjesec dana……..haaaaaaaaaaaaaaaa!!!!!!!! Cijeli dan imam neku blagu tremu. Ma, ne znam da li bi se to baš moglo nazvat tremom, ali ša je znam…batrflajići nekakvi uglavnom. Baš…baš dobar feeling. Sad sam tako happy! A u nedjelju sam cmoljila. Brrrr…ono je bio gadan feeling. Mrzim plakati. Neću više plakati. Yeah, wright. Kako bilo da bilo, sad trenutno živim za sutra navečer. Znam da će mi ta četiri sata što ću bit s njim proć kao 10 minuta, ali, dobro je, bolje i to nego ništa. Ma bitno mi je samo da ga vidim, da ga poljubim i meni dosta. srce će mi onda biti na miru. Eh, šta sam skromna, nema šta. Sad se idem polako spremati, neam pojma šta da od robe uzmem, ne znam šta da obučem sutra navečer, ne znam ništa, izgubljena sam totalno. Jedine traperice koje mi pristojno stoje su mi se jučer poderale, i to na guzici. Rupetina veličine Grand Canyona. A niš, sad moram obuć one koje mi nepristojno stoje:) kissić svima!!!! p.s.majo…pazi šta radiš:):)
|
- 21:56 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
25.09.2005., nedjelja
Ostani tu, zaboravi sve, jer samo ti možeš...razumiješ me.
A godine idu i lome nas,
ma neka nek idu za ovaj čas,
plakat ću sutra kad odeš ti,
jer danas sam sretan, moja ljubavi.
Kad sam prije slušala ove Borisove stihove, nisu mi ništa značile, a sad....sad mi se oči pune suzama kad ih čujem. Kako ne volim ove dane kad sam cijeli dan doma...kad ne mogu pobjeći od svojih misli...od njega. Koliko mi je samo lakše kad je škola, kad stalno visim u gradu i kad nisam sama. Onda ne stignem puno o njemu razmišljati, a recimo danas...nedjelja je, nisam i neću nikamo ić...dovoljno je samo da mi on pošalje poruku i ja sam gotova. Tako mi nedostaje. Užasnoooooooo. Želim biti s njim!!!! Želim biti kraj njega!!!! Želim mu vidjeti one prekrasne, tople oči. Ova udaljenost me ubija. Ma tko će dočekati kraj desetog mjeseca da ga vidim? Jebemu mater....a tako je dobar dečko. Sutra će mi stić paketić koji mi je poslao u petak; snimka s jedne njihove probe i disketa na kojoj su njegove slike i još nešto što mi nije htio reć. Ne znam da li ću nakon šta to pogledam uopće biti u stanju otić u školu. Brrrr...ma dobro je, dobro je....sve će biti ok. Mogu ja to. kiss svima
|
- 17:42 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
21.09.2005., srijeda
Sad sam pred pol sata zvala svog honeya da mi kaže u koliko je sati rođen, jer sam na na astro.comu našla besplatni horoskop za parove. Uglavnom, upišeš svoje i njegove podatke i izbaci ti kakva ste kombinacija. Ja se ponadala da će meni ispast sve super 5, a ono govno. Sve tamo neki problemi, ovo, ono, ma daaaaj. Kako seru. Ali! Napisali su nam da između nas dvoje postoji neobično snažan magnetizam koji će nas usprkos svim tim problemima dugo držati zajedno:)hehe:) Hau konvinijent. Ja...on...dugo....zajedno...u vezi. Da bar. Ja sam "usprkos svim problemima" optimistic!On je lav, a ja sam ovan, negdje sam pročitala da je to idealna kombinacija. Ja fakat ne mogu vjerovat da vjerujem u sve te gluposti. Ma to je sve Despa kriva! Puni mi glavu glupostima. Šalim se Desp. Ajde kissich svima...a i njemu:), iako ne zna adresu mog bloga...ajme bože sačuvaj da sazna...i da pročita onaj post u koem slinim za njegovim best frendom,brrr, al bih najebala. Sva sreća ne zna...ae bok!
|
- 17:08 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
10.09.2005., subota
Back again
Jeeebote, pa nisam pisala mjesec dana...uh! A dobro, nije bed. Mjesec dana nisam bila na Netu...imala sam važnijih poslova...haha:):):) Ajme, pogle...subota navečer, a ja ko neki zemzo sjedim pred kompom i pišem post....jeah! Go girl! Ma baš me briga, gdje piše da svaku subotu moram biti vani? Ko ga jebe, ić ću drugi vikend. Danas sam cijelo jutro i pola popodneva sa starom bila u shoppingu, jadne li žene, mozak sam joj popila. U jednom je trenutku rekla da mora negdje ić sjest i popit tabletu za glavu. I onda kad sam došla doma, uhvatila me totalna depra, jer neću vidjet svog honeya do kraja 10.mjeseca. Prokleta udaljenost! Ne mogu vjerovat da sam napokon našla nekoga tko mi u svakom pogledu savršeno odgovara...dečko je fenomenalan....obožavam ga i onda mora postojat neka jebada....on živi u drugom gradu, bolje rečeno u drugoj državi. 8.mjesec mi je bio najbolji mjesec u životu upravo zbog njega, ful smo zagrijani jedno za drugo, još uvijek smo zajedno i čujemo se svaki dan, sinoć smo pričali na telefon sat vremena, ubit će me stara, pitaj Boga koliki će doć račun, ali jebiga kad si ne mogu pomoć, jednostavno na kraju dana moram mu čuti glas, ni sama ne znam zašto na mene djeluje tako umirujuće. Ima najljepši glas na svijetu. Ne mogu ni opisati koliko mi nedostaje, nekad stvarno zna biti nepodnošljivo. Ne znam da li će ova naša «veza» izdržati dugo. Mislim...već smo sve isplanirali...ja dolazim kod njega jedan vikend u 10.mjesecu, on dolazi jednu subotu u 11.mjesecu tu kod mene u Rijeku i onda ću kompletno cijele zimske praznike provesti kod njega. Ali, kad se ful bojim. Strah me da se on neće nakon nekog vremena ohladit od svega ovoga...ma, naposljetku, strah me da ću se i JA sama ohladit od toga. Kakva sam prevrtljiva, ne bih me čudilo. Uostalom, strah me da ne zabrije s nekom tamo, ili još gore, da se ne zaljubi u drugu. Znam da mu mogu vjerovati, to mi je rekao 100 puta, sinoć dok smo pričali mi je rekao nešto što me ful smirilo, ali...ipak, šta ja znam. Dobro, dosta o njemu. Cijeli dan mi se mota po mislima, još da i tu onda meljem o njemu...e neću. Mogla bih sad malo prokomentirati to što je počela škola....FFFFUUUUCK!!!!! Ove godine stvarno nema volje za «nove radne pobjede». Dobro, ruku na srce, kad sam ja ikad i imala volje za nove radne pobjede...nikada...ali, ove godine mi se fakat, totalno, skroz ne da 6-7 sati dnevno sjedit u raspadajućoj učionici i slušat one spaljotine od profesora kako melju o nečemu što sam ja tek kad sam se upisala u ovu školu, skužila da me uopće ne zanima. I da sve bude još bolje, imamo problema unutar našeg društvanca. Kako jedan kratkotrajni, krivoprocjenjeni trenutak može napraviti toliko štete. Ali, valjda će se sve vratiti u normalu. Nema gore stvari nego kad moraš gledati kad netko tko ti je jako drag plače. Plače i odmiče se od svih nas ne shvaćajući da je sve već oprošteno i zaboravljeno. Znat će ona o kome se radi i ovim putem ti mišice šaljem najveću pusu i još jedno...ful mi je žao što sam ti ono rekla, vjeruj mi...nisam to mislila ozbiljno.kiss svima
|
- 23:10 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
|
