Marketing
Back again
Jeeebote, pa nisam pisala mjesec dana...uh! A dobro, nije bed. Mjesec dana nisam bila na Netu...imala sam važnijih poslova...haha:):):) Ajme, pogle...subota navečer, a ja ko neki zemzo sjedim pred kompom i pišem post....jeah! Go girl! Ma baš me briga, gdje piše da svaku subotu moram biti vani? Ko ga jebe, ić ću drugi vikend. Danas sam cijelo jutro i pola popodneva sa starom bila u shoppingu, jadne li žene, mozak sam joj popila. U jednom je trenutku rekla da mora negdje ić sjest i popit tabletu za glavu. I onda kad sam došla doma, uhvatila me totalna depra, jer neću vidjet svog honeya do kraja 10.mjeseca. Prokleta udaljenost! Ne mogu vjerovat da sam napokon našla nekoga tko mi u svakom pogledu savršeno odgovara...dečko je fenomenalan....obožavam ga i onda mora postojat neka jebada....on živi u drugom gradu, bolje rečeno u drugoj državi. 8.mjesec mi je bio najbolji mjesec u životu upravo zbog njega, ful smo zagrijani jedno za drugo, još uvijek smo zajedno i čujemo se svaki dan, sinoć smo pričali na telefon sat vremena, ubit će me stara, pitaj Boga koliki će doć račun, ali jebiga kad si ne mogu pomoć, jednostavno na kraju dana moram mu čuti glas, ni sama ne znam zašto na mene djeluje tako umirujuće. Ima najljepši glas na svijetu. Ne mogu ni opisati koliko mi nedostaje, nekad stvarno zna biti nepodnošljivo. Ne znam da li će ova naša «veza» izdržati dugo. Mislim...već smo sve isplanirali...ja dolazim kod njega jedan vikend u 10.mjesecu, on dolazi jednu subotu u 11.mjesecu tu kod mene u Rijeku i onda ću kompletno cijele zimske praznike provesti kod njega. Ali, kad se ful bojim. Strah me da se on neće nakon nekog vremena ohladit od svega ovoga...ma, naposljetku, strah me da ću se i JA sama ohladit od toga. Kakva sam prevrtljiva, ne bih me čudilo. Uostalom, strah me da ne zabrije s nekom tamo, ili još gore, da se ne zaljubi u drugu. Znam da mu mogu vjerovati, to mi je rekao 100 puta, sinoć dok smo pričali mi je rekao nešto što me ful smirilo, ali...ipak, šta ja znam. Dobro, dosta o njemu. Cijeli dan mi se mota po mislima, još da i tu onda meljem o njemu...e neću. Mogla bih sad malo prokomentirati to što je počela škola....FFFFUUUUCK!!!!! Ove godine stvarno nema volje za «nove radne pobjede». Dobro, ruku na srce, kad sam ja ikad i imala volje za nove radne pobjede...nikada...ali, ove godine mi se fakat, totalno, skroz ne da 6-7 sati dnevno sjedit u raspadajućoj učionici i slušat one spaljotine od profesora kako melju o nečemu što sam ja tek kad sam se upisala u ovu školu, skužila da me uopće ne zanima. I da sve bude još bolje, imamo problema unutar našeg društvanca. Kako jedan kratkotrajni, krivoprocjenjeni trenutak može napraviti toliko štete. Ali, valjda će se sve vratiti u normalu. Nema gore stvari nego kad moraš gledati kad netko tko ti je jako drag plače. Plače i odmiče se od svih nas ne shvaćajući da je sve već oprošteno i zaboravljeno. Znat će ona o kome se radi i ovim putem ti mišice šaljem najveću pusu i još jedno...ful mi je žao što sam ti ono rekla, vjeruj mi...nisam to mislila ozbiljno.kiss svima
Post je objavljen 10.09.2005. u 23:10 sati.