Rasprava o juniorima

subota, 23.07.2005.

Frano :
Imate moju podršku. Većina nas svakodnevno prati izvještaje i priča se svaku večer o vama na turnirima. Nisam doživio ni u Elementu ni u JTZ da se neko okomio na vas nego svi kunu nesreću i nepripremljenost. Uletili ste tamo i morate plivati sami kako znate i umijete.

Vedran:
Zanimljiv komentar. U njemu se krije čitav problem hrvatskog bridža.
Svi kunu:
1) nesreću
Napisano je dovoljno knjiga koje objašnjavaju zašto su experti sretniji u kartama od ostalih smrtnika.
2) nepripremljenost (uz komentar "ali nitko se nije okomio na vas")
Ja sam oduvijek mislio da jedino što par može napraviti da utiče na svoj rezultat je pripremiti se, a posve mi je umobolno nepripremljenost uzimati kao olakotnu okolnost. Ako oni nisu krivi što se nisu pripremili, onda tko je?

Ali sve ovo skupa je logična posljedica raspoloženja u hrvatskom bridžu. Toliko kvalitetnih i talentiranih igrača, i nitko ništa ne radi na svom bridžu. Svi čekaju da prvo uđu u reprezentaciju. "koja korist od priprema kad me neće uzeti." Krivce za svoju stagnaciju uvijek lako pronađu. Za neupućene, Dubo je moderni Pedro, a naravno, oni sami su najmanje krivi, štoviše oni su žrtve.
Puno je teži put ponaći partnera, podnositi njegove mane; s njim izgraditi partnership na duge staze.
Puno je teži put ne predati se te dati sve od sebe i kad vas partner nervira. Ako netko misli da ja ovo pišem jer se doživljavam kao moralni autoritet, posve je u krivu. I ja sam često izabirao "lakši put". Sve što sam napisao odnosi se (prečesto) i na mene.

Vedrane u pravu si. Svaki par je sam odgovoran za svoju igru i na takmičenju pokazuje koliko je uložio u sebe. Samo to ne želim napisati dok se igra, želim da se smanji pritisak na tim.

Repka se sastavila u jako kratkom roku od neka tri mjeseca. Pozivni turnir je lansirao treći par za repku i bio dobro upozorenje kakvo je stanje jer su Nino i Goran završili ispred Matije i Karla. Svi bordovi su bili ispisani na ceduljama i Dubo je vidio koji bordovi su radili probleme svakom paru, cca stotinjak bordova. Zatim su im organizirali kamp i turnir u Poreču. Možete li mi reći jesu li svi bili tamo? Dubo je svo vrijeme u kontaktu sa njima i pomagao im je. Tihana je organizirala napredni tečaj u JTZ koji se idealno poklopio sa pripremama gdje su dolazili Nino i Goran. svo vrijeme u konkurenciji za tim je bio i četvrti par Zorana i Mario što je trebalo potaći sve parove na rad.

Ovdje kritiziram sljedeće činjenice: 1) da je pozivni turnir organiziran kasno. Problem trećeg para za repku je bio poznat i prije, Brgi zna sve juniore kad su rođeni i sa čim raspolaže za tim. Idealno bi bilo da se taj turnir odigrao negdje u desetom/jedanaestom mjesecu. Onda bi se tim znao prije glavnog dijela sezone i mogli su kao parovi ili tim zajedno nastupati na jačim HBS ovim takmičenjima - recimo kup i liga što bi im dalo još tri četiri turnira za uigravanje koji su teži.

2) Raspored je bio dosta napregnut za ekipu koja radi (govorim o petom i šestom mjesecu)- jedno vrijeme su imali tečajeve, turnire. Onda dođe Poreč kamp koji je usred rokova. Taj kamp bi bio idealan u petom mjesecu kad je održan pozivni turnir.

3) Sastav tima je takav da Dubo ima dupli posao, dok jednima treba pomagati u osnovama drugi su to prošli već prije četiri godine u Torqueu. Nije bilo vremena da mentorira treći par.

4) Siguran sam da bi Dubo napravio mnogo da je mogao biti s njima u Ricconeu i da bi u hodu riješili mnogo toga i izbjegli 22 mjesto. Tako bi bili 15? 17?

Za sljedeće takmičenje predlažem
- riješiti problem uigravanja novih parova putem mentora za svaki par, koji bi mogao usmjeravati i tjerati pojedini par u rad (i biti to stanju izvesti putem respekta, prijateljstva i straha)
- napraviti razvučeniji raspored (kalendar) priprema sa sudjelovanjem juniora na kupu i ligi, da nema tučnjave sa rokovima na faksu.
- voditelj repke ide s timom na takmičenje