rip out your wings

~četvrtak, 27.07.2006.

Najtamniji sat je onaj koji prethodi radanju sunca

Pitate se kako napredujem u odluci da budem sretna? Hvala na pitanju,bas ste drazesni

Pa trudim se slijediti svoje srce,a da pri tome ne povrijedim ljude oko sebe. Mozda neke odluke i nisu najpamentije,ali neke stvari je bolje sprijeciti nego lijeciti...
Mozda sam i ja u krivu,ali dobar prijatelj dopustit ce prijatelju da ponekad ucini krivi korak u nadi da ce tada shvatiti. Zasto kazem bas prijatelj, a ne decko/cura/roditelj itd.? Zato sto u svima trebamo prvenstveno pronaci prijatelja, bila rijec o decku ili ocu...Dobar odnos ne moze biti zasnovan bez prijateljstva! To je onaj temelj koji ce ocvrsnuti svaki korijen onoga sto je nastalo ili tek treba nastati. To je ono sto ce odrzati dvoje ljudi u lijepim odnosima, makar saznali da nam npr. otac nije pravi otac i makar veza s deckom/ curom pukla.
Kazu da su prijatelji andeli koji nam pomognu letjeti kada nasa krila to zaborave! Kazu da je prijatelj netko tko moze otpjevati pjesmu naseg srca onda kada smo ju mi zaboravili...Ove slikice posvecujem svojim dragim prijateljima, znajte da vas volim!!!

Eto ovih dana je bilo zanimljivo...

PONEKAD
Ponekad mi se cini da sam preumorna da bi dohvatila svoju zvijezdu. Kao da svakim korakom ona postaje sve dalja, nedostiznija, a zelja sve uzaludnija.
Kao da se poigrava mnome ta moja zvijezda, a kada pocnem odustajati od igre, kao da tada dopusta da se i ja poigram njome. Zelim da se igramo istovremeno, da obje uzivamo. U suprotnom bolje da ni nema igre, da je nikada nije ni bilo. Odbijam vjerovati da moja zvijeda uziva gledati me izmrcvarenu. Ja to njoj ne bih ucinila. Ne bih mogla pronalaziti svoju srecu u tudoj nesreci...pa cak ni zadovoljstvo.
Sto smo mi uopce? Samo tren u vjecnosti? Ili vjecnost u trenu? Jesmo li samo san u snu?
Mozda smo i mi necije nebo...suncano, kisno, snijezno...prevtrljivo nebo, narcisoidan oblak zeljan paznje, zvijezda zeljna dana, ljubav zeljna smjeha, nada zeljna vjere, zelja zeljna ostvarenja. Bas smo poput magneta, prilace nas iste strane cisto iz razloga sto su nedokucive.
Ponekad se zapitam zelim li se odmoriti, odmoriti od svega...Ali samo ponekad.

Svida mi se pjesma od EKV Krug ...Evo rijeci:

ekv lyrics

a - z LYRICS

Trudim se ostvariti zelje, trudim se da je sareno, trudim se ne izdeprimirati,a svejedno gledati stvarnost u oci, nadam se da ce se i okolina potruditi jer znate da kad se male ruke sloze sve se moze, sve se moze lol...

Imam jedno pitanje za vas: Kad biste mogli od mene naruciti neki post, dakle tema po vasem izboru, sto biste trazili? Sto vas zanima? Zelim da mi SVI odgovorite na ovo pitanje jer na taj nacin vas jednim dijelom bolje upoznajem. Dakle, vidjet cu sto ste mi ponudili na repertoaru i obecajem da cu jednu zelju svakako ispuniti,a ako bude vremena i volje,mozda i vise. Mozda upravo izaberem vas zahtijev, stoga da vidim koliko ste kreativni ;)

Svima saljem veliku pusu! Carpe diem!

- 20:07 - Path through the blinding light (54) - Paper vision - #

~nedjelja, 23.07.2006.

Beauty is in the eye of the beholder

Sto je uopce ljepota? Sto ona za vas predstavlja? Jel ona nuzna za egzistenciju?
Ja znam sto meni predstavlja,a to moje shvacanje ljepote nema veze s fizickim izgledom, nego s necim sto isijava iz covjeka, necim sto samo njega cini svojstvenim i zapamtljivim, neka unutarnja snaga, pozitiva, iskrenost osmjeha...
Na zalost mnogim ljudima ljepota je ipak samo povrsan pojam (ne svima,ali onima o kojima cu pisati), onaj vidni dozivljaj kada vidite nekog na ulici i kazete-vau,kako dobro izgleda, bas je lijep. Sto uopce definira ljepotu? Moda?
Tko ce meni reci- sada su IN debele usne po mogucnosti sa ovom bojom ruza,preplanula koza, obujam tijela 90-60-90,a sto se odjece tice ovog ljeta je hit smeda boja...
I sto sad?Ajmo na dijetu,ako netko ima love na liposukciju, pumpanje usnica, kupovinu nove odjece i kozemetike...Reko de dobro je! Ako je to ljepota, tada ni ne zelim biti lijepa povodeci se za svime sto mi se predlaze,a ionako ce za koji mjesec nesto drugo biti u trendu.
Dakle ljepota nije biti u trendu,iako to moda cesto nalaze, ali ne moze te nitko prisilit na nesto sto ti ne zelis.
Sto je onda ljepota? Jel to kad zelimo bolje izgledati zbog sebe? Zar su tada zaista potrebne neke drasticne mjere i dovodenje zdravstvenog stanja u veliku opasnost?
Zasto jednosavno ne mozemo prihvatiti neke nesavrsenosti na sebi, zar je itko uistinu savrsen? Ne vjerujem! Mladi se cesto kompleksiraju kada u nekim caspoisima ili na tv-u vide poznate ljude koji su uvijek tako nacifrani da ne mozes ne pomislit kako je idealan/idealna.
Vecina slika sto ih objavljuju na naslovnicama exkluzivnih casopisa je samo kvalitetan uradak retusiranja.Popravljanja vec popravljanog. Ovo zvuci zbunjujuce,ali pritom sam mislila na kolicinu kozmetike koja je koristena kako bi ta osoba uopce stala pred forografe,a nakon toga se jos i te fotografije idu popravljati.
Ljudi su skloni pretjerivanju, sad se sjetih nekog citata -kada bismo mogli kupiti srecu, sigurno bismo uzeli jedan broj preveliku.Ako ne i vise od jedan broj heh...
Tek kada pretjeramo,znamo sto je bilo dovoljno,premda to neki ni tada ne znaju.
Nije nepoznat slucaj da se iz zelje za vitkom linijom nerijetko rada anoreksija ili bulimija.

Anoreksija predstavlja odsustvo apetita praceno psiholoskim odbijanjem ishrane.Ali anoreksija nije bezopasan poremecaj u ishrani, vec ozbiljna psihicka bolest koja moze imati fatalan ishod! Srece se rano, jos kod odojcadi, u vreme odbijanja od majcine dojke.
Zatim se cesce javlja na uzrastu od 15-25 godina, visoko individualno, ali nacelno zbog sukoba sa sredinom,
uglavnom roditeljima, praceno strahom od napustanja, kao i preispitivanjem svojih novih uloga, sa eventualnim
osecanjem krivice zbog budjenja seksualnosti i regresivnom teznjom na nize uzraste.
Cesca je kod djevojaka nego kod mladica.
U laksim slucajevima prolazi bez terapeutske intervencije, dok u tezim i zapustenim oblicima
moze predstavljati uvod u ozbiljniji poremecaj.
Istrazivanje koje je ukljucivalo 130 anoreksicnih zena u dobi od 20 godina rezultiralo je spoznajom da se kod 92 posto slucajeva pojavio zabrinjavajuci gubitak kostanog tkiva (osteopenia) posebno u podrucju kraljeznice i zdjelice. Njih 38 posto razvile su toliko velika ostecenja da se mogu klasificirati medju oboljele od osteoporoze.
Skupljeni dokazi ukazuju da je ostecenje kostura kod oboljelih od anoreksije nepopravljivo.
Sto je gubitak tezine bio znacajniji to je bila jaca osteopenija, a strucnjaci su zakljucili da je dobivanje i odrzavanje zdrave tezine kljuc za ocuvanje zdravog kostura.

Iskompleksiranost nas dovodi do krive percepcije nas samih.
Sto je s plasticnim operacijama?Ja osobno sam protiv njih,osim ako je u zdravstvene svrhe.
I tu se pretjeruje,uzmimo najpoznatiji primjer Michael Jacksona.

Pa ovo je uzas!!! Evo jos par uzasnih rezultata:

Dakle,osim sto moze doci do nezeljenih rezultata, proces je vrlo bolan,a oporavak dugorocan.
Tko zna kakvi preparati postaju dio nas? Zar je gust ne osjetiti neciji poljubac jer nam je usna popunjena silikonom? Zar je gust vidjeti velike grudi koje su to postale tak nakon ubacivanja nekog tkiva? Zar je gust ne biti u potpunosti covjek jer nemas neko osjetlo kako bi lakse podnjeli odraz u zrcalu?

Ok,nadam se da imate jak zeludac za ove slike! Mene je sokirao ovaj plakat u vezi plasticnih operacija,a i ovaj za anoreksiju.

Ok, dosta tih brutalnih slika.
Dakle, fizicki izled nije ono sto definira ljepotu covjeka! Ja vjerujem da svatko ima na i u sebi nesto sto ga cini lijepim, a potrebno ja da sami to uocite, da prihvatite i zavolite sebe!
Koliko cemo dug o jos biti zrtve “ljepote”? Bacimo okove koji nas sprijecavaju da postanemo ponosni vlasnici sebe.

Razmislite o tome. Sve dok sami sebe ne prihvatimo onakvima kakvi jesmo, nitko drugi ne ce!
Uh,sto si zvucim pamento hehe.Aj prestat cu na vrijeme ;)
A za kraj evo jedan gusarski smile koji sam nasla pod nazivom awful surgery hehe...

Volite sebe! Volim vas!

- 00:38 - Path through the blinding light (50) - Paper vision - #

~srijeda, 19.07.2006.

Hitno moram biti sretna

Dosta mi je melankolicnog stanja! Ne zelim sve gledati crno-bijelo. Zelim unjeti vise boja u svoj zivot, zelim zivjeti sadasnjost ne obaziruci se na proslost.
Ne,ne zelim zaboraviti proslost, samo zelim prestati usporedivati sve s boljim vremenima.
Kazu,zivot je onakav kakvim ga napravis! Zelim da bude saren, ne zelim vise plakati u tami.
Zelim s gustom udisati zrak, zelim vratiti staru sebe, veselu sebe!
Fali mi ta ,,ja”! I ostalima fali, primjecujem to.
Svemu zelim dati novu priliku, osim mozda ljubavi...Za nju jos nisam spremna.
Zelim dati sebi novu priliku da uzivam,da se zabavljam, a da to nije kratkorocno.
Zelim iskoristiti dan! Zelim vrisnuti ne gledajuci oko sebe.
Zelim ostvariti zelju! Uzivati u malim stvarima.
Opet se ponositi sobom, ne bojati se sto ce drugi reci. Zelim se konacno zauzeti za sebe,izboriti svoja prava. Zelim se voljeti.

Zelim se ne obazirati na gorke rijeci. Zelim ne slusati sutnju!

Zelim se dotjerati. Zelim se smjesiti u zrcalo. Zelim se ne mjenjati.

Zelim se osjetiti, osjetiti se zivom. Zelim ne odustati.
Zelim usklicnike, dosta je bilo upitnika.Ne zelim se pronaci,zelim se kreirati.

Zelim svojom srecom usreciti druge. Zelim i svima vama isto.
Zelim da pokusamo, zelim da pobjedimo!

molim te da me vidis
tocno takvim kakav jesam
vrijeme stisce svaki korak
hitno moram biti sretan...

- 17:23 - Path through the blinding light (50) - Paper vision - #

~nedjelja, 16.07.2006.

Dobro je najgori prijatelj boljem

Bila jedna filozofkinja koja je voljela ulaziti u dubinu razgovora, no cesto bi upravo trazenje smisla dovelo do teskog besmisla i iz tog besmisla se mogla izvuci nit koju je trazila.
S osobom P (da ne budu X i Y) pricala je o jednoj recenici (naslov posta) za koju je tvrdila da nema smisla. Zasto bi sve izreke morale imati smisao?
Ova joj je zvucala kao da ni onaj tko ju je stvorio nije znao njezino znanje nego je zelio da ga drugi pronadu, te ako netko ima dobar argument da u sebi ponosno moze misliti-aha, ipak nije tako isprazno, znao sam da dobro zvuci...Patetika.
To vam je car filozofije; ne znate tko pije,a tko placa.
Osoba P se slagala s tom izrekom, dok je filozofkinja svojim uvjerjivim argumentima dokazivala kontradiktornost istog.
Nije toliko bitno sve sto je rekla, bitno je nesto sto je i nju samu nakon par dana bacilo u potragu za smislom.
Rekla je da zamisli da je upoznao savrsenu osobu K koja ga totalno ispunjava i uspije s njom ostvariti sve sto ga usrecuje i time postane kompletnija osoba. Spletom okolnosti taj lijepi odnos se unisti, veza izmedu tih dvoje ljudi vise ne postoji na takav nacin, iako bi mi to zeljeli. Ono sto nas sprijecava u tome dolazi s druge strane tako da nije u nasoj mogucnosti da poboljsamo stvar.
Nakon nekog vremena upoznamo osobu koja nije tako savrsena kao osoba K, ali zasto propustiti priliku ako nas san je nesostvariv? Ne treba li tada zivjeti za trenutke?
Mozda sam u krivu, ali i to je mogucnost.
Slusavsi to, osoba P je rekla kako bi ona ipak tezila toj savrsenoj osobi K , jer ako je usitinu tako savrsena da nema prepreke koja se ne moze rjesiti. To je lijepo, ali koliko realno?
Nakon jos nekog vremena filozofkinja je shvatila nesto.
Shvatila je da je po dosta stvari osoba P bliza savrsenstvu, da ona ima neke stvari koje bi voljela da ih je soba K imala.
Ali fali jedna nit, a to je ljubav. Da, zaljubljenosti fali. Upravo te stvari koju filozofkinja ne zeli definirati niti shvatiti kako bi sacuvala njezinu magicnu ljepotu.
Shvatila je da ona ne tezi savrsenstvu, zasto i bi? Ljubav je prihvatiti nesavrsenost voljene osobe. A mozda je cak to savrsenstvo...Kako god.
Iako nekad drugi ljudi vise zasluzuju nasu ljubav, srce ne bira! (makar ga to odvelo u smrt...)
Ponekad pozelim birati, ali svatih da taj zakon nema smisla...

Ti si ono o cemu sanjam
Ti si ono cemu se nadam
Odvedi me u svijet svoj
Pod zemlju nebo nije vazno
Sljedbenik sam tvoj

- 18:47 - Path through the blinding light (38) - Paper vision - #

~utorak, 11.07.2006.

Kuca lutaka

*Dugo ne objavih neku svoju pjesmu jer odlucih da to ne cu ni ciniti, ali ipak cu objaviti ovu stariju pjesmu Igracke koju posvecujem nancy girl.

IGRACKE

Sjajne, mekane i nasmijane igracke
Toliko su mi radosti pruzile.
Bile su uz mene kada nitko nije
Ili nitko ne bijase jer one bijahu?
Zar tako rano na znanje mi je dato
Da prave prijatelje ne mogu naci
Da nematerijalno ne postoji?
Ili ti je smjesak zapecacen na licu
Ili si roba s greskom koju zeli nitko.
Zvukovi pjesmica veselih sto iz njih izlaze
Kao nezaustavljivi metci u uho mi se zure
Ubijajuci tako svaki dio onoga sto htjedoh biti.
One me ne razumiju, ne vole niti trebaju
Samo nove strahove u meni grade
Poput vrijednih robota
Sto njima kuce od plastike prave.
Te sretne oci izazivaju me na dvoboj
U kojem pravila su jasna.
Ili pobjeda njihovih zivih ociju
Ili poraz mojih odvec mrtvih
Drugoga nema.
Zar su me nekad cinile sretnom?
Tada se bojim srece.
Kazu,bojimo se sebe.
Zar se zato bojim njih?
Jer smo se i sami pretvorili u igracke...

*Pjesmu od A perfect circle moram staviti jer je se ne mogu naslusati,predivna je!

3 LIBRAS (A Perfect Circle)

Video Code provided by VideoCodeZone.Com

*Ovo je jedna moja zadacnica koju sam pisala ne temu Ibsenove Nore-kuce lutaka. Mozda ce nekima koji me duze citaju uvod biti poznat, to je zato sto sam iskoristila jednu svoju pjesmu koju prije objavih.

KUCA LUTAKA

Ne mogu podnjeti ovu buku. Tvoj povisen ton odzvanja mi u glavi i kada sam daleko od tebe. Jesam li mozda nedovoljno daleko,ako te cujem posvuda? Ne zelim podnositi tvoj teatralni nastup. Odbijam ti dopustiti da me zadrzis dolje svaki put kad pokusam poletjeti.
Svaki put kada su mi ruke nadohvat oblaka, ti mi bacis zemlju u oci.
Zasto to cinis? Zar ne smijem biti samostalna? Ne zelim biti igracka u tvojoj kuci lutaka!
Zelim dotaknuti nebo. Zar nije zato stvoreno?
Ako je uspjesnost stanje uma, prestani manipulirati mojim umom. Dopusti mi da se uvjerim da sam uspjesna zbog sebe, a ne zbog onog sto bi ti zelio da budem.
Ne moram izgovarati sve sto mislim,ali zelim misliti sve sto izgovorim.
Ne zelim izgovarati tvoje rijeci stoga mi ih prestani ponavljati! Tako mi je dosta tvoje pjesme...Zelim pobjeci tamo gdje je tisina svetinja.
Trcim. Bjezim.
Ne bjezim od sadasnjosti, trcim upravo k njoj. Osmislit cu samo svoju pjesmu, s ritmom koji meni najvise odgovara, s rijecima u koje vjerujem, mislim i osjecam.
Mozda se drugima ne ce svidjeti moja pjesma, ali danas sam odlucila posvetiti se sebi. Dopustit cu si da se ne obazirem. Moja je pjesma sama po sebi uspjesna, cisto iz razloga sto je moja i sto ne cu dozvoliti da ju i ovaj put obradite, lazno poboljsate.
Tamo gdje je tisina svetinja pronaci cu snagu da popravim svoja izranjivana, krvava krila. Zacijelit cu ih. Poletjet cu, makar samo na par trenutaka!
Zasto solidno zivjeti vjecno,ako u samo par trenutaka mozes osjetiti smisao i ljepozu svog postojanja? Upravo u tih par trenutaka znat cete da ste uspjeli. Uspjeli ste izgraditi dvorac misli i osjecaja, bez icije pomoci. Draze mi je imati svoj maleni dvorac, jedan jedini oblak koji sam sama zavrijedila, nego imati cijelo carstvo dvoraca i cijelo nebo za koje nisam zasluzna. Nije problem pomoci nekome niti cu izgubiti ponos ukoliko meni netko pomogne, ali pomisao da sam nesamostalna u svom opstanku...ne, s tim se ne mogu i ne smijem miriti.
Moja pjesma, o kako mi sama pomisao na nju razigrava srce, srce zeljno plesa.
Sada sam dosta rekla, odlazim. Odoh tamo gdje je tisina svetinja. Samo tamo mogu dotaknuti nebo za kojim mi je dusa sve do sada cezla.

*Eto, uzivajte i stvarajte svoje pjesme! NE DOPUSTI DA BUDES NECIJI SLOGAN JER TI SI POEZIJA!

- 14:32 - Path through the blinding light (44) - Paper vision - #

~četvrtak, 06.07.2006.

Samo nebo je granica

Pitate se cemu ovaj naslov? Ili ne? Svejedno cu objasniti. Tako nazvah sliku u mobitelu koja se u biti zove Clouds i opisuje moje trenutno stanje. Iz istog razloga mi je trenutno na zaslonu,a zasto objasnit cu kasnije. Prvo da kazem da mi je do nedavno na zaslonu bila slika pod nazivom Sandcastle na kojoj je pjescana kula koja mi simbolizira prolaznost.
Usporedimo ju s ljubavi;
s takvim veseljem izgradimo tu kulu,a ukoliko ju nedovoljno cuvamo dovoljan je lagan vjetar i izgubit ce oblik, ljepotu...Zalosno je,ako je nakon toga samo jedna strana spremna popraviti kulu,to je nedovoljno. Pijesak postoji,a kula je postala samo (lijepo) sjecanje.
Usporedimo li kulu sa zivotom, slicno je.

Shvacamo ju zdravo za gotovo, a zar je zaista potrebno da se razrusi kako bi shvatili sto imamo, tj. sto smo imali?
Ne mora biti rijec o nasem zivotu, recimo da je od drage nam osobe. Sto kada se njena kula srusi? Zivot utihne. Postoji toliko zivota, toliko drugih kula, ali upravo je ona nenadoknadiva.
Cuvajmo svoje i tude kule, ne dopustimo da i njih odnese lagan vjetar jer svaka druga kula manje nam je posebna od prve,a to je iz razloga sto postanemo umorni i prestanemo se truditi, a do tako ne smije doci!
Ok,sad vec samoj sebi zvucm smjesno, priznajem; malo sam se prepustila filozofiji... lud
I tako sam ja odredeno vrijeme bila tuzna zbog razmisljanja o prolaznosti svega i samu sam sebe ubijala te se u meni budio,kako ga je Pandemonium nazvao- pravednicki bijes.
Upoznah dvije osobe koje nije tesko zavoljeti! To su Gabriel i Misho. cerek
Ljudi su prevalili put od Zagreba do Osijeka samo da se upoznaju s mojom ljubavi Twiggy i samnom.

Fucking freaks! Toliko su nas podigli da je to fakat brutalno!!! Ma nemoj da vam kazem hehe…U zraku se osjecala prijateljska atmosfera, ta ljubav, iskrenost, ma rijeci su premalo…
Toliko su nas odusevili svojom osobnoscu da smo odljepile ;) ,a to nam je svima bas dobrodoslo! Tako je pozitivno na nas utjecalo to nezaboravno druzenje i stvarno je istina ona poslovica da sve sto je lijepo kratko traje...Pa doobro, bolje i kratko nego da uopce ne traje...Kakav optimizam! To je zato sto znam da je to sto stvorismo u ta 2dana vjecno!
Misho i ja imali smo fotoshooting ;) i evo sto je od toga ispalo, dakle bez ikakvih dorada ovo je mali dio onoga na sto smo ponosni:

Bas smo umjetnici naughty
Nakon sto su otisli prisjecamo se svakog trenutka provedenog s njima jer svaki je neprocjenjiv (ma nemoj da vam oponasam Severinu buahaha), Twiggy i ja se zovemo i oponasaomo ih, stalno se cujemo s njima (al smo nezasitne ehehe) i fakat ih prebrutalno volimo!!! HVALA VAM NA SVEMU!!!Svi koji ih nisu upoznali- Looser, double looser, get a picture, whatever! Kontate? =P
Eto upravo su oni zasluzni za to moje preporodeno dobro raspolozenje i mjenjanje zaslona u “Samo je nebo granica”. Nemate pojma sto ste nam napravili…Tuzit cu vas zbog pretjerane doze emocija koje ce me dokrajciti! Bar cu umrijeti sretna hehe…Sad se sjetih onog vica-umri mlad i budi lijep les nut

Aaaa,tako mi fale!!! Izludit cu, hvatam se za glavu i zelim pobjeci odavde,a znam da je to moguce jer su mi vratili vjeru da smo nebo je granica!
Ovo je samo za Gabrijela-
Bježim, odlazim
van iz ovog grada,
ostavljam copyright na mučna sjećanja.
Dosta je, zauvijek
izlazim iz stada,
neka me tješe hladne pive sjevera

Eto to je bio glavni dio posta,a sada slijedi onaj manje vazan.

P.S. Udomila sam mrgu pingvina koji se zove miga jer zvuci kao tepanje mrgi i prva dva slova su od Misho i Gabrijel =). Nalazi se dolje u boxu, nahranite ga! njami

I da, ja sam potencijalni piroman. Vatra me fascinira! Naku vecer sam palila neke papire (samo sam bila korisna ;tjerala sam komarce ) sve dok nisam Pandemoniumu pokidala upaljac i tada je uslijedila jedna predivna isprika-Ma sigurno nije ni bilo puno plina treptrep...,da bi saznala da je to novi upaljac. Sorry faco, sorry zvijezdo, sorry SERIFE! Dobit ces novi. Glavno da sam ja prije nekih pet godina na rodendan u pizzeriju nosila prskalice i to smo palili te napravili pozar! Ne sjecam se sto smo tocno zapalili, ali znam da sam u pokusaju da to ugasim jos i casu razbila! DID I DO THIS? rolleyes Treptrep...I nakon toga je konobar onak suptilno setkarao po pizzeriji spricajuci sprej da manje smrdi...

I jos nesto, poruka za Artija- Nemoj da ti pokucam na prozor ili da ti NESTO ostavim na njemu! rofl

- 16:09 - Path through the blinding light (555) - Paper vision - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	srpanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Glazba:

Volim slusati:
Urban
Placebo
Him
Vatra
Embrio

U zadnje vrijeme i:
Charon
A perfect circle
Depeche mode
Apocalyptica

Nade se i:
Clash
Ramones
Aerosmith
Pink Floyd
Billy Idol
Soad
Bob Marley
doors
Sex pistols
G'n'R
Blink 182
RHCP
offspring
Green day
The Hives...

Od nasih jos su mi dobri:
Hladno pivo
Guzva u 16ercu
Let 3
Pipsi
Partibrejkersi
Six pack
Divlje jagode
Majke
EKV
Belfast food
Josipa Lisac
Zabranjeno pušenje
Prljavci
Električni orgazam...

Secer na kraju

Tim Burton`s : The Melancholy Death Of Oyster Boy

I jos nesto:

Opis bloga

Ne dopusti da budes neciji slogan, jer ti si poezija!

Mjesec veceras

CURRENT MOON
lunar phases

Čovjekov put je poput besciljne šetnje krajolikom. Ako suviše gleda na cilj, koraci mu postaju ubrzani od nestrpljenja i propušta vidjeti i diviti se ljepoti krajolika. Prestane li tragati za svim onim što misli da mu treba, to što mu doista treba objavljuje mu se u svoj punini.

Zivi svoje snove,a ne sanjaj zivot!

Lijepi citati:

*Buducnost pripada onima koji vjeruju u ljepotu svojih snova.
Eleonor Roosvelt

*Nisu svi koji lutaju izgubljeni.
Tolikien

*Uspjeti znaci prihvacati neuspjeh za neuspjehom ne gubeci entuzijazam.
Winston Churchill

*Tko je cinik? Covjek koji zna cijenu svega i vrijednost nicega.
Wilde

*Cemu sluzi nebo, ako ne covjekovoj teznji da ga dostigne?
Bukowski

*Tko nije naucio gledati nebo u potoku, ne zna što su ribe na drvecu.
Andrić

*Mastovitost je daleko vaznija od znanja.
Einstein

*Svijet je onoliko zanimljiv koliko smo mi radoznali. Svijet je pozornica na kojoj svako igra svoju ulogu.
Shakespeare

Blogovi:

Incubus
Lija
gottthica
gabriel
shaders
misho
lonac
andeo
Kronicna Budala
Pandemonium
forever yours
desertrose
Magicna noc
browneyedgirl
vermilion
coco

broken7
the hated one
burn
Sleepy
rchp fan
Lenci
Midnight madness
Logaah
vitamin
Carli
Breakdown
rus
emotion79
twinkle
P.E.Hadrijan
*velvet tears*
Schmysser
emptiness
tajanstvena
motherbless
pucko

Neki su prestali pisati,neki se ne javljaju...no to nije razlog da ih zaboravim...
whilesleeping
eveningfalls
fallen-one
just_imagination
Black_butterfly
nancy girl
Mortal abyss
juneau
sexon pokajnik misszatocena
amy atea Blood Moon

Korisno:
besplatni sms
Pjesnici su cudenje u svijetu

Privatni Romeo by Urban

Na krevetu vražijem još samo šutnjom priča se,
lijek za vrijeme ne postoji,
A tanki konci navike,
kao kapak prozirni,
snove su nam prekrili.
A promjena za promjenom,
U sobi miris dosade.
Poželjeli smo previše
Kad Romeo se odmori,
sa srca skine prašinu
Ponovno ćeš letjeti
Znam, zauvijek uz tebe budi se
tvoj privatni Romeo.

Ove dvije slike mi je posvetio jedan prijatelj u postu kojim me jako razveselio,hvala ti Alene! Volim i ja tebe...

STRANAC

-Koga najvoliš, zagonetni covjece, Oca ili majku,
sestru ili brata?
-Nemam ni oca ni majke, ni sestre ni brata.
-A prijatelji?
-Do dana današnjega nisam upoznao smisao ove rijeci.
-A domaja?
-Ne znam, pod kojom je širinom smještena.
-Ljepota?
-Rado bih je volio, da je besmrtna božica.
-Zlato?
-Mrzim ga kao što vi mrzite Boga.
-Pa što onda voliš neobicni strance?
-Volim oblake...oblake, što prolaze...ondje...divne
oblake!
(C.Baudelaire)

Robot by Urban

ispod tamnog oblaka sada robot stoji sam
i ceka kisu da ga prekrije
natopi mu spojeve
prekrije hrdjom zauvijek
metalno tijelo bez nje ne ide nikuda vise
baterije pri kraju i sve manje struje salju poznaje li robot andjele
a onaj tko je stvarao nije mu usne stavio samo u snu on moze ljubiti
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek.. kaze on i nestane
medju puno crnih zica on mjesto srca ima kutiju sa njenim pramenom
a ispod zlatnih ociju ima dvije kamere skrivene u tami kacige
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... kaze on i nestane
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... kaze on i nestane
cijeli zivot bio je samo njena igracka mali robot sto se navija
a ona nije shvatila ono sto robot osjeca
samo se nasmijala
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... kaze on i nestane
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... poljubi me robote...

Mozda svijet tajni u jednom trenutku to prestane biti i mozda ga tada shvatimo na jedan sasvim drugaciji nacin.Ali onda opet,svijet bez tajni bio bi lisen ljepote.Mozda mi zapravo i ne zelimo da tajne budu otkrivene, da se ljepota svijeta svede na obicno i svakodnevno.Mozda svjesno ili nesvjesno stitimo tajnu.Ili smo tajnom zasticeni od istine?Mozemo nagadati,a da nikada ne otkrijemo pravo stanje stvari.
(Viktoria Faust)

POVRATAK

Ko zna (ah, niko, ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje,
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti---velim,
Ali ja ne znam da li je želim,
Ili ne želim.

U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi---
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta

Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!

Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci.

No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići ---
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići.

Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti ---velim,
Ali ja ne znam da li je želim,
Ili ne želim.
(D.Cesaric)

UTJEHA KOSE
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući, da su tamne oči jasne,
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve, što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: - Miruj! U smrti se sniva.
(A.G.Matos)

ANNABEL LEE
Prije mnogo i mnogo godina,U carstvu kraj mora to bi,
Djeva je živjela,koju su zvali imenom Annabel Lee;
S tek jednom je živjela mišlju:Da voli, i da se volimo mi
Bio sam dijete i bila je dijete-U carstvu kraj mora to bi-
Al' više neg' ljubavlju mi smo se ljubili, Ja i Annabel Lee
I zbog toga nebeski krilati anđeli bili su zavidni
I to je razlog što jednom davno-U carstvu kraj mora to bi-
Vjetar se spusti iz oblaka,noću, sledivši moju Annabel Lee
I došli su plemeniti rođaci njeni,meni je oteli,
Da je zatvore u grobnicu tamnu u tom carstvu što kraj mora bi.
Zavidjeli su nam anđeli s neba,-Ni upola sretni ko mi-
Da!To je razlog(kao što znaju U tom carstvu kraj mora svi)
Što noću je vjetar iz oblaka doš'o i sledio Annabel Lee
Al' ljubav nam bila je jača od ljubavi mnogih
Što su stariji bili neg' mi, i mudriji mnogo neg' mi
I niti anđeli,gore na nebu, ni podmorski demoni zli
Ne mogu mi razdvojiti dušu od duše lijepe Annabel Lee
Jer mi ne bljesne mjesec,da sna ne donese o lijepoj Annabel Lee
Kada zvijezde se stvore,vidim kako gore tek oči Annabel Lee
Tako ležim pored svoje drage do zore
Svoje drage,-drage,-života i mlade,
U njezinoj grobnici uz more
U njenom grobu uz šumorno more.
(E.A.Poe)

PJESNICI

Pjesnici su čuđenje u svijetu
Oni idu zemljom i njihove oči
velike i nijeme rastu pored stvari
Naslonivši uho
na ćutanje što ih okružuje i muči
pjesnici su vječno treptanje u svijetu
(A.B.Simic)