Marketing
Kuca lutaka
*Dugo ne objavih neku svoju pjesmu jer odlucih da to ne cu ni ciniti, ali ipak cu objaviti ovu stariju pjesmu Igracke koju posvecujem nancy girl.
IGRACKE
Sjajne, mekane i nasmijane igracke
Toliko su mi radosti pruzile.
Bile su uz mene kada nitko nije
Ili nitko ne bijase jer one bijahu?
Zar tako rano na znanje mi je dato
Da prave prijatelje ne mogu naci
Da nematerijalno ne postoji?
Ili ti je smjesak zapecacen na licu
Ili si roba s greskom koju zeli nitko.
Zvukovi pjesmica veselih sto iz njih izlaze
Kao nezaustavljivi metci u uho mi se zure
Ubijajuci tako svaki dio onoga sto htjedoh biti.
One me ne razumiju, ne vole niti trebaju
Samo nove strahove u meni grade
Poput vrijednih robota
Sto njima kuce od plastike prave.
Te sretne oci izazivaju me na dvoboj
U kojem pravila su jasna.
Ili pobjeda njihovih zivih ociju
Ili poraz mojih odvec mrtvih
Drugoga nema.
Zar su me nekad cinile sretnom?
Tada se bojim srece.
Kazu,bojimo se sebe.
Zar se zato bojim njih?
Jer smo se i sami pretvorili u igracke...
*Pjesmu od A perfect circle moram staviti jer je se ne mogu naslusati,predivna je!
*Ovo je jedna moja zadacnica koju sam pisala ne temu Ibsenove Nore-kuce lutaka. Mozda ce nekima koji me duze citaju uvod biti poznat, to je zato sto sam iskoristila jednu svoju pjesmu koju prije objavih.
KUCA LUTAKA
Ne mogu podnjeti ovu buku. Tvoj povisen ton odzvanja mi u glavi i kada sam daleko od tebe. Jesam li mozda nedovoljno daleko,ako te cujem posvuda? Ne zelim podnositi tvoj teatralni nastup. Odbijam ti dopustiti da me zadrzis dolje svaki put kad pokusam poletjeti.
Svaki put kada su mi ruke nadohvat oblaka, ti mi bacis zemlju u oci.
Zasto to cinis? Zar ne smijem biti samostalna? Ne zelim biti igracka u tvojoj kuci lutaka!
Zelim dotaknuti nebo. Zar nije zato stvoreno?
Ako je uspjesnost stanje uma, prestani manipulirati mojim umom. Dopusti mi da se uvjerim da sam uspjesna zbog sebe, a ne zbog onog sto bi ti zelio da budem.
Ne moram izgovarati sve sto mislim,ali zelim misliti sve sto izgovorim.
Ne zelim izgovarati tvoje rijeci stoga mi ih prestani ponavljati! Tako mi je dosta tvoje pjesme...Zelim pobjeci tamo gdje je tisina svetinja.
Trcim. Bjezim.
Ne bjezim od sadasnjosti, trcim upravo k njoj. Osmislit cu samo svoju pjesmu, s ritmom koji meni najvise odgovara, s rijecima u koje vjerujem, mislim i osjecam.
Mozda se drugima ne ce svidjeti moja pjesma, ali danas sam odlucila posvetiti se sebi. Dopustit cu si da se ne obazirem. Moja je pjesma sama po sebi uspjesna, cisto iz razloga sto je moja i sto ne cu dozvoliti da ju i ovaj put obradite, lazno poboljsate.
Tamo gdje je tisina svetinja pronaci cu snagu da popravim svoja izranjivana, krvava krila. Zacijelit cu ih. Poletjet cu, makar samo na par trenutaka!
Zasto solidno zivjeti vjecno,ako u samo par trenutaka mozes osjetiti smisao i ljepozu svog postojanja? Upravo u tih par trenutaka znat cete da ste uspjeli. Uspjeli ste izgraditi dvorac misli i osjecaja, bez icije pomoci. Draze mi je imati svoj maleni dvorac, jedan jedini oblak koji sam sama zavrijedila, nego imati cijelo carstvo dvoraca i cijelo nebo za koje nisam zasluzna. Nije problem pomoci nekome niti cu izgubiti ponos ukoliko meni netko pomogne, ali pomisao da sam nesamostalna u svom opstanku...ne, s tim se ne mogu i ne smijem miriti.
Moja pjesma, o kako mi sama pomisao na nju razigrava srce, srce zeljno plesa.
Sada sam dosta rekla, odlazim. Odoh tamo gdje je tisina svetinja. Samo tamo mogu dotaknuti nebo za kojim mi je dusa sve do sada cezla.
*Eto, uzivajte i stvarajte svoje pjesme! NE DOPUSTI DA BUDES NECIJI SLOGAN JER TI SI POEZIJA!
Post je objavljen 11.07.2006. u 14:32 sati.