rip out your wings

~četvrtak, 29.06.2006.

RIP OUT YOUR WINGS

*Ovo je najnovija moja prica, nadam se da cete uzivati!

Svjetlucava prasina kojom je bio prozet Tirsov ocean danas je gubila na svojoj ljepoti. Bljestavilo, koje je inace mamilo milijarde onih koji su zudili za lijepim utjesnim prizorom, danas je bilo suvise snazno, moglo bi se reci zasljepljujuce.
Danas je sirena Luna odlucila svoju ruku pruziti princu morskih dubina Odiusu. Nakon mnogo isplakanih suza koje je prolila za andelom oblaka Kloudijem, Odius je prvi na njezinom licu mamio osmjehe koji ne bijahu kratkotrajni. Uzivala je u njegovom drustvu i s cudenjem prema sebi samoj,upijala je njegove dugotrajne poglede.
Sirena Luna od drugih se sirena razlikovala jer nije imala puno pratilaca, niti jednu kratku avanturu i nije se razbacivala rijecima poput „Volim te“ jer ih je dozivljavala presnaznima i nije zeljela uvrijediti prijetelja Amora koji je ionako bio zalostan zbog dobivenih bitaka kolege Avanture. Medutim, prije ili kasnije, morala je i ona osjetiti nesto toliko jako i cisto da je sa sigurnoscu izgovorila te dvije svete rijeci. Uputila ih je Kloudiju. Da, to je taj andeo oblaka zbog kojeg je Tirsov ocean dublji nego sto je ikada bio. Naime, mozete li zamisliti ljubav izmedu sirene i andela? Svakako. A sretnu ljubav? Utopijski, nemoguce...jer kako odrzati sretan odnos kada sirena mora biti u vodi,a andeo s krilima na nebu?
Luna se htjela zrtvovati, preklinjala je da joj se ostvari zelja da ne bude djevojka-riba, makar to znacilo da bi odbacila sve sto je do tada zavoljela, sve na sto se navikla, sva bica koja su ju okruzivala, sve biljke kojima je pjevala, svu vodu o kojoj je ovisila, ukratko receno-odbacila bi cijeli svoj svijet zbog ljubavi prema andelu. Ali to bijase nedovoljno. Zasto? Zato sto bi ona tada mogla bivati na zemlji,ali ne i na nebu. Krila ne moze dobiti, pa jeostajala samo mogucnost da i andeo ucini isto, da i on odbaci svoj svijet tako da si strga krila.
Ljubav postoji, ali andeo nije jos spreman voljeti. Ne toliko...
Po tome se Kloudije i razlikovao od Lune. Nije dovoljno vjerovao u ljubav, sloboda mu se cinila blizom. To je boljelo Lunu, njihovi kratkotrajni susreti izmedu vode i neba postajali su sve tuzniji. Kloudija je boljelo sto je Luni toliko stalo, odlucio je to prekinuti ni sam ne znajuci zasto... Njihovi zagrljaji bijahu tako snazni, prepuni emocija, njezina poput mora plava kosa mrsila bi se s njegovom zlatnijom od sunca, njegove ruke obgrlile bi njezino bice koje je obozavalo njegove dugacke, lijepe prste. Svaki razgovor bio je poseban, svaki jednako vazan. Luna je u Kloudiju pronasla dio sebe koji joj je uvijek nedostajao. S njim je bila kompletnija, samosvijesnija, bolja i nadasve sretnija osoba! Ali on kao da je u ocima skrivao tugu i sirena je bila zalosna zbog toga. Zasto ona njega nije mogla uciniti sretnim kao sto je on cinio nju? To joj nikada ne ce bit jasno.
Nakon sto je andeo donio tu naglu odluku, lunin svijet se rusio, mjesec je prestao sjati, a mozda je samo ona prestala uzivati...Zivjela je kao obicna riba, bez puno brige za sebe, to joj nije bilo vazno, htjela je vratiti te ktarke,makar i tuzne trenutke s andelom,ali ne...
Svijet joj se rusio iz dana u dan,bol je postajala otupljena, kao nekakva navika, imala je srecu sto biva u vodi pa drugi ne primjecivahu njezine suze; nije zeljela rastuziti druge...Imala je par pravih prijatelja, par predivnih sirenica koje su joj uvelike pomogle,ali nista, nista ju nije moglo utjesiti ili skrenuti joj misli...
Jedne se veceri pojavio Odius, princ morskih dubina, pricao joj je kako sanjari o neboderima, kako bi volio da ih ima posvuda...Proveli su ugodne sate pricajuci, a luna je tada prvi put primjetila kako je uzivala u razgovoru i nije ni stigla misliti na andela. Svidjelo joj se, premda se bojala istog. Cudila se kako se to moglo dogoditi i bila je pomalo zbunjena. Odgovaralo joj je Odiusovo drustvo, pozitivu je sirio taj mali tamni princ, izvlacio je iz nje osmjehe i sramezljive poglede. Ipak, u samoci,ona je plakala...Nije mogla vjerovati kako joj se to sve dogada, svjesna da joj ni do koga ne ce i ne moze biti stalo kao do andela, odlucila je prihvatiti priliku...To ju je zbunjivalo, u njenoj su glavi bili nebrojeni upitnici i tada je shvatila Kloudijevo stanje.
Odiusu je Luna postala jako draga i oni su stvorili svoj mali svijet, bez ikakve forme i ocekivanja. Tako je valjda najbolje...Luna vise ne koristi svete rijeci.
A sto je s andelom? Hoce li si on pronaci nebesku pratilju koja ce ga ciniti sretnim kao sto je on cinio Lunu ili mozda jos razmislja o trganj krila? E to je vec druga prica...

- 17:11 - Path through the blinding light (58) - Paper vision - #

~srijeda, 21.06.2006.

Bombing for peace is like fucking for virginity!

Jos se nisam izjasnila glede mog politickog stajalista jer smatrah da na ovom blogu nema mjesta za politiku, odvise je poetican...Medutuim, uspjela sam iskombinirati poeziju s politikom pa eto dakle i ovakav jedan post.
Ne zelim previse o nekim definicijama o politici jer najbolje definicije svakom su one vlastite.
Kada bih se morala odluciti za neku stranku to bi definitivno bila liberalna stranka.
Imala sam seminar ne temu Liberalne stranke i jako mi se svidjela jedna misao liberala,a to je da je svaki covjek dobar dok ne dokaze suprotno,a svaki politicar zao dok ne dokaze suprotno! Ima puno odredaba koje mi se svidaju kod liberala,a neke od njih su:
*filozofsko-duhovni temelj, dakle ideja slobode osobe i vjera u um i razum
*nacela moderne demokracije; suverenitet naroda, dioba vlasti, sustav ljudskih i gradanskih prava, legitimitet
*gospodarski aspekti; privatno vlasnistvo, slobodna konkurencija, trzisno gospodarstvo
-Liberalne stranke nastaju kao pokret gradanstva protiv ogranicenja individualnih sloboda i neogranicene vlasti vladara. Nacelom napretka trazi se sloboda i pravo.

Dobro, ne zelim previse duljiti o strankama jer mi to nije cilj. Dok je situacija ovako losa kao sto je mozda bi pomogla anarhija,ali pritom mislim samo na bezvlasce,a ne kao sto to vecina buntovnih punkera smatra nuznim neredom.

Sada slijedi jedna satricna pjesma meni vrlo dragog A G.Matosa:

BASNA

Sva se perad skupila na prelo:
Susjed lisac trijebi naciju!
Zakljucise poslati mu smjelo
-Kao uvijek- deputaciju.

Zastupnici ostavise selo,
Sastavise delegaciju,
Drzavniku stigose na sijelo,
Predase mu deklaraciju.

Majstor- kao uvijek- druzinu
Zakolje i spremi uzinu
Sve bez zbora i dogovora.

Dok je sabor konstatirao
Da se komsija blamirao
Krsec jasni smisao ugovora.

Vezano uz naslov posta evo jedna slikica:

Nevezano uz post, posvecujem Pandemoniumu spot jedne pjesmu njemu najdraze grupe ,nadam se da ce ti se svidjeti. wink

A svima kojima je dosadno jedna igrica:

Free Online Games Provided by EZOnlineGames.com

- 23:07 - Path through the blinding light (56) - Paper vision - #

~utorak, 13.06.2006.

OVO JE NASE VRIJEME,A MI NEMAMO VREMENA

Ne znam zasto ljudi imaju toliku potrebu uvijek zeljeti suprotno od onog sto dobiju,a da to ne usmjere na nesto korisno.
Primjerice, kada si mlad, (tinejdzerske godine) i netko ti kaze da izgledas starije to ti odgovara, djelujes starije,sto znaci zrelije, pametnije, u svakom slucaju bolje nego da te netko smatra balavcem, klincem cija rjec nista ne vrijedi...A kad smo stariji i netko nam da manje godina,onda cvjetamo kao da smo upravo culi najsjajniju vjest...djelujemo mlade,znaci ljepse,ah da...ne vide se bore i slicne gluposti koje vrijeme sa sobom nosi. U svakom slucaju, nikada nam ne odgovara ono sto trenutno jesmo.
Kada sam imala15 jedva sam cekala 16., sa 16 nisam mogla docekat 17, sa 17 iscekujem 18 kada cu postati punoljetna i tako dalje....

Uvijek pricamo o nekoj divnoj i krasnoj buducnosti,a sto radimo u sadasnjosti?! Nista- toga se bojim... Do kad cemo cekati pravo vrijeme? Pokrenimo se!!! Poboljsajmo danas ono sto nam je u mogucnosti! Cijenimo danas ono sto vec sutra mozemo izgubiti! Jer:

Kada bismo svi ucinili ono za što smo sposobni, zapanjili bismo sami sebe.
Thomas A.Edison

Put prema vrhu počinje onog dana kad preuzmete potpunu odgovornost za sebe i kad prestanete tražiti isprike
O.J. Simpson

Vrijeme je skupocjeno. Ne cekaj na prikladnije vrijeme, jer nisi
siguran da ces ga ponovo imati.
Katarina Sijenska

Dakle: ne brinite se tjeskobno za sutrasnji dan, jer će se sutrašnji dan brinuti za se! Svakom je danu dosta njegove muke.
Biblija: Mt, 6,34

Da…tako to lijepo zvuci,daje vjeru i neki entuzijazam da nam je sve nadohvat ruke, ali cim dozivimo poraz odustanemo,a to nije pravi nacin, tako nikada ne cemo ostvariti nase pjesme. Treba ustrajati jer:

Uspjeti znaci prihvacati neuspjeh za neuspjehom ne gubeci entuzijazam.
Winston Churchill

Tok dogadaja u zivotu ne zavisi od nas ili vrlo malo, ali nacin na koji cemo dogadaje podnijeti i u dobroj mjeri zavisi od nas.
I. Andric

Naposljetku, sustina saznavanja nije u tome gubimo li igru, vec kako gubimo, sto s time spoznajemo, cemu nas je poraz naucio i kako nas to mijenja. Gubiti na odredeni nacin znaci - dobivati.
Richard Bach

Vrijeme prode kao treptaj oka. Ponasamo se kao hedonisti,a zapravo smo mucitelji sebe samih. Izlezavamo se gledajuci kako vrijeme sporo prolazi, zabavljamo se vlastitim jadikovkama umjesto da se potrudimo poboljsati nesto. Lijeni smo,a uz to i arogantni, zasto si ne priznamo vlastite mane? Negiranjem cinjenica one ne nestaju! Zasto sve mora ici u prokletu krajnost? Ili smo previse iskompleksirani ili presavrseni,a oboje veze ista nit,a to je nerealnost.

Tko je cinik? Covjek koji zna cijenu svega i vrijednost nicega.
Wilde

Sto je s prirodom? Zaboravili smo tu rijec, zar ima i znacenje?! Zasto me to ne cudi? Ponasamo se kao da ona ovisi o nama,a zasto onda u onim pametnim knjigama pise da mi ovisimo o njoj? Da nije tiskarska pogreska?!? (za BrOkEn-pogreska,a ne pogrJeska ;) )
Nekoc sam vjerovala da pojedinci mogu spasiti svijet,da...nekoc. Sada znam da to je nemoguce. Potrebni smo svi, jedinstvo...( zvucim ko neki svecenik hehe)...
Hoce li to biti apokalipsa? Konacno jedinstvo? Neki dan mi je Incubus citao neko djelo koje mi se jako svidjelo, kaze pisac da je zivot poput rolne wc papira, sto ga manje ima, brze ide.
Sjetih se da sam jos nedavno cula da- Sto imamo manje vremena, zelimo vise toga napraviti...Hocemo li stici? Jel sada kasno? Bolje ikad nego nikad ;) No prestanimo cekati!!! Dosta je bilo sjedenja jer kako kazu- Od hodanja nesto, od sjedenja nista!
Ne dopustimo da majka priroda jos place, jer ove suze sto do sada ih je prolijevala ne bijahu radosnice...Ako nam ni to nista ne znaci,budimo sebicni,ako to nam je ljudskije. Napravimo ovo mjesto sebi lijepim, radi sebe boljim...Budimo oholi, jer zasto bismo zivjeli u truloj kolibi,ako mozemo u dvorcu...
Ne cekajmo da nam pada cvijece s neba, jer nema ga dovoljno ni na zemlji! Posadimo ga!
Unesimo ljubav u okolinu, budimo ponosni stvorenim; dosta je bilo maski srama!
Mi to mozemo,mi to hocemo, sad ,odmah ,sad =)

Pateticno je reci da nam je dosadno, a toliko toga ima za uciniti. Prestanimo uvijek traziti zahvalnost, pruzimo ju!

Kad sretnemo nekoga tko nam duguje zahvalnost odmah se toga sjetimo. A koliko smo puta sreli nekoga kome mi dugujemo zahvalnost a da se toga nismo sjetili.
Goethe

Svijet je onoliko zanimljiv koliko smo mi radoznali! Shakespeare

Post je od srca posvecen svima na svijetu od one koja spava i sanja da smo svi budni ;) (bas sam metaforicna i slikovita,a tu i tamo i incidentna-ovo je za twiggy i utopiju hehe)

- 13:51 - Path through the blinding light (53) - Paper vision - #

~četvrtak, 08.06.2006.

Crazy little thing called LOVE

Ovom postu je cilj pomocu poznatih ili manje poznatih,meni dobrih pjesama, voljenih izreka ili citata i nekih mojih dodataka opisati stanje ljubavi koje nas izluduje...

Slavko Mihalic

Doslo je, doslo vrijeme

Mozda je doslo vrijeme
kada ljubav treba tajiti.
Treba je sakriti
u podrumu kakve napustene
kuce.
Izrezati je iz mesa,
odjenuti u bosjacke tralje.
Zatvoriti joj usta,
oci zapecatiti.
Strovaliti u provaliju,
spaliti i njezin prah
razbacati na sve cetiri
strane.

Doslo je, doslo vrijeme
kada je i poezija nepravda.

Sergej Jesenjin (1925.)

Do videnja ,dragi, do videnja;
Ti mi prijatelju, jednom bjese sve.
Urecen rastanak bez naseg htijenja
Obecava i sastanak, zar ne?

Do videnja, dragi, bez ruke, bez slova,
Nemoj da ti bol obrve povije-
Umrijeti nije nista na ovom svijetu nova,
Al ni zivjeti bas nije novije.

Moji dodaci: (dakle stvari koje sam ja izmislila)
Ponekad pogorsamo stvar u zelji da ju poboljsamo.

Kada bi ljubav bila lizalica, oblizala bih svoju cijelu,da je vise nema...

Postoje i laksi nacini na koje se mozemo povrijediti:

Voljela bih da svoje srce mogu ostaviti na prostranoj livadi, neka se cijeli svijet njime poji,jer za jednog covjeka ono je previse...

Ok,mislim da bi bilo dosta od mene,samo jos jedna slikica: GIRL POWER ;)

A sada dragi mi citati i izreke:
* “Ljubav je kao staklo koje se lomi ako ga covjek primi suvise nesigurno ili suvise cvrsto.”(Ruska izreka)
* “Ljubav nije u mozgu, ljubav je u krvi!” (ne znam od kog je)
* “Strah od patnje strasniji je od same patnje.” (Coelho)
* “Nema sunca bez svjetlosti, ni covjeka bez ljubavi.” (Goethe)
* “Tko je cinik? Covjek koji zna cijenu svega i vrijednost nicega.” (Wilde)
* “Kad se jedna vrata srece zatvore, druga se otvore, no cesto tako dugo zurimo u zatvorena vrata da ne primjetimo ona koja su nam se otvorila.”(Helen Keller)
* “Covjek ispravno vidi srcem, ono sto je bitno, oku je nevidljivo.” (Exupery)
* “Posroje ljudi koji vam izvade srce i postoje ljudi koji vam ga vrate na mjesto.” (Elizabeth David)
- A kad smo vec kod podjela ljudi,postoje 3 vrste ljudi; oni koji znaju brojati i oni koji ne znaju =p

LJUDI VOLITE SE!!!
Evo jos jedan citat za kraj:
“ Nemojte cekati sutra, zivite dok ste jos mlada.
Danas vec berite ruze sto stazom zivota vam cvatu!”
(Pierre De Ronsard)

- 13:16 - Path through the blinding light (41) - Paper vision - #

~četvrtak, 01.06.2006.

Frozen

Bas tako se i osjecam...frozen...Znate da nisam jedna od onih koje ce javno kukati i iznositi svoje probleme, frustrcaije i da nisam nikad napisala da sam u depri...Znate i to da je 98% mojih postova optimistico i da sam u svemu pokusala pronaci svijetlu tocku,ali sada...sada bi takav post predstavljao laz...vama, meni...svejedno...
Ne zelim slusati savjete, sazaljenja i sve ce biti ok...Istina,trenutno nisam dobro, ne znam ni hocu li uskoro biti...I prije je znalo biti dosta negativnih stvari,ali uvijek sam imala bar jednu koja bi nadjacala te negativne...I da-ne zelim da me netko pita sto je bilo? I ja bih to voljela znati! Imam par ljudi, pravih prijatelja, koji su uz mene i hvala im od srca, no nema te rijeci koja bi me sada mogla utjesiti, nema tog zagrljaja koji bi mi predstavio nesto...dobro,ovo zadnje je neistina, ima,ali mi sad nije do njega...ili mozda ni ne mogu do njega... Ne mogu vjerovati kako zbog jedne te iste stvari mozemo biti najsretniji i najnestretniji...
Voljela bih otvoriti covjeka, ali bojim se da bi sve sto bi pronasla bila praznina...

Glazba...ah...evo bas slusam pjesmu od vatre, onu koju najvise volim, onu koja je najmanje poznata, onu koju nisu odsvirali ni na jednom koncertu na kojem sam bila,a bila sam bar 5 puta. Pjesma se zove daleko je raj, zaista je predivna...ali trenutno previse boli...a opet ju slusam...Ljubav je bol,a ja sam mazohist....
Evo rijeci te pjesme:

daleko je raj

noćas ću zvati svoga anđela
da svlada bol u mojim grudima
i skine križ sa mojih umornih leđa
noćas ću kliziti sa oblaka
tražiti utjehu u zvijezdama
slušat ću sebe dok dišem
slušat ću vjetar dok priča priče
dok priča laži koje znam
dok priča šta će biti sutra
ja plovim sam do novog jutra i znam
ti više nisi anđeo, sa moga lijevog ramena
jer dobro znaš, ti dobro znaš

daleko je raj i strah mi grize lice
daleko je raj, puno je bliže pakao
daleko je raj i sve dok me puštaš da padam
daleko je raj i sve se daljim čini bog

noćas ću zvati svoga anđela
jer samo on vidi, samo on zna

koliko boliš, koliko molim, koliko želim
da si tu, o da si tu

daleko je raj i strah mi grize lice
daleko je raj, puno je bliže pakao
daleko je raj i sve dok me puštaš da padam
daleko je raj, ja to tako dobro znam

po staklu hodam
a sve se daljom
i sve se manjom
čini bol

Ne znam sto mi je, jedan tren imam ogromnu dozu nade i vjere da ce sve biti dobro,a kasnije me uhvati totalna suprotnost,mislim da je sve propalo, da nema povratka, da nista nema smisla...
Hodam ulicom i vidim neku rascupanu zenu na biciklu koji naprijed ima korpu...i cijelu si ja pricu u glavi smislim...Izgledala mi je potpuno iscrpljeno od svega, po mom isla je kupiti neke namirnice...Sutra ce uciniti isto...zar je to zivot? Probuditi se, prezivjeti i opet spavati...

Ja...izgubila sam tek...ne samo za hranu, nego i za sve drugo...Znam,znam...mlada sam...zivi...da,da...sutra ce biti bolje...LAPSUZ, htjedoh reci gore...
I tako me zivcira sto pred nekim ljudima moram izgledati sretno, znam da bi bilo samo gore kada bi uistinu vidjeli kako mi je...Mozda, mozda uskoro bude bolje,ali ne znam koliko vjerujem u to...znam samo da to jako zelim i da se negdje u dubini sebe ipak nadam...a i nadam se da nadanje nije uzaludno...ali vise ni u sto nisam sigurna...

Kazu...ono sto nas ne ubije ojacat ce nas...Ne mogu se odluciti jel ovaj andeo krenuo pasti ili poletjeti...

Eh, kad bi bar bila frozen...da nista ne dopire do mene...

A ipak cekam...ne znam koliko cu izdrzati...pruzi mi ruku, zacijeli srce...

- 18:53 - Path through the blinding light (66) - Paper vision - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	lipanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Glazba:

Volim slusati:
Urban
Placebo
Him
Vatra
Embrio

U zadnje vrijeme i:
Charon
A perfect circle
Depeche mode
Apocalyptica

Nade se i:
Clash
Ramones
Aerosmith
Pink Floyd
Billy Idol
Soad
Bob Marley
doors
Sex pistols
G'n'R
Blink 182
RHCP
offspring
Green day
The Hives...

Od nasih jos su mi dobri:
Hladno pivo
Guzva u 16ercu
Let 3
Pipsi
Partibrejkersi
Six pack
Divlje jagode
Majke
EKV
Belfast food
Josipa Lisac
Zabranjeno pušenje
Prljavci
Električni orgazam...

Secer na kraju

Tim Burton`s : The Melancholy Death Of Oyster Boy

I jos nesto:

Opis bloga

Ne dopusti da budes neciji slogan, jer ti si poezija!

Mjesec veceras

CURRENT MOON
lunar phases

Čovjekov put je poput besciljne šetnje krajolikom. Ako suviše gleda na cilj, koraci mu postaju ubrzani od nestrpljenja i propušta vidjeti i diviti se ljepoti krajolika. Prestane li tragati za svim onim što misli da mu treba, to što mu doista treba objavljuje mu se u svoj punini.

Zivi svoje snove,a ne sanjaj zivot!

Lijepi citati:

*Buducnost pripada onima koji vjeruju u ljepotu svojih snova.
Eleonor Roosvelt

*Nisu svi koji lutaju izgubljeni.
Tolikien

*Uspjeti znaci prihvacati neuspjeh za neuspjehom ne gubeci entuzijazam.
Winston Churchill

*Tko je cinik? Covjek koji zna cijenu svega i vrijednost nicega.
Wilde

*Cemu sluzi nebo, ako ne covjekovoj teznji da ga dostigne?
Bukowski

*Tko nije naucio gledati nebo u potoku, ne zna što su ribe na drvecu.
Andrić

*Mastovitost je daleko vaznija od znanja.
Einstein

*Svijet je onoliko zanimljiv koliko smo mi radoznali. Svijet je pozornica na kojoj svako igra svoju ulogu.
Shakespeare

Blogovi:

Incubus
Lija
gottthica
gabriel
shaders
misho
lonac
andeo
Kronicna Budala
Pandemonium
forever yours
desertrose
Magicna noc
browneyedgirl
vermilion
coco

broken7
the hated one
burn
Sleepy
rchp fan
Lenci
Midnight madness
Logaah
vitamin
Carli
Breakdown
rus
emotion79
twinkle
P.E.Hadrijan
*velvet tears*
Schmysser
emptiness
tajanstvena
motherbless
pucko

Neki su prestali pisati,neki se ne javljaju...no to nije razlog da ih zaboravim...
whilesleeping
eveningfalls
fallen-one
just_imagination
Black_butterfly
nancy girl
Mortal abyss
juneau
sexon pokajnik misszatocena
amy atea Blood Moon

Korisno:
besplatni sms
Pjesnici su cudenje u svijetu

Privatni Romeo by Urban

Na krevetu vražijem još samo šutnjom priča se,
lijek za vrijeme ne postoji,
A tanki konci navike,
kao kapak prozirni,
snove su nam prekrili.
A promjena za promjenom,
U sobi miris dosade.
Poželjeli smo previše
Kad Romeo se odmori,
sa srca skine prašinu
Ponovno ćeš letjeti
Znam, zauvijek uz tebe budi se
tvoj privatni Romeo.

Ove dvije slike mi je posvetio jedan prijatelj u postu kojim me jako razveselio,hvala ti Alene! Volim i ja tebe...

STRANAC

-Koga najvoliš, zagonetni covjece, Oca ili majku,
sestru ili brata?
-Nemam ni oca ni majke, ni sestre ni brata.
-A prijatelji?
-Do dana današnjega nisam upoznao smisao ove rijeci.
-A domaja?
-Ne znam, pod kojom je širinom smještena.
-Ljepota?
-Rado bih je volio, da je besmrtna božica.
-Zlato?
-Mrzim ga kao što vi mrzite Boga.
-Pa što onda voliš neobicni strance?
-Volim oblake...oblake, što prolaze...ondje...divne
oblake!
(C.Baudelaire)

Robot by Urban

ispod tamnog oblaka sada robot stoji sam
i ceka kisu da ga prekrije
natopi mu spojeve
prekrije hrdjom zauvijek
metalno tijelo bez nje ne ide nikuda vise
baterije pri kraju i sve manje struje salju poznaje li robot andjele
a onaj tko je stvarao nije mu usne stavio samo u snu on moze ljubiti
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek.. kaze on i nestane
medju puno crnih zica on mjesto srca ima kutiju sa njenim pramenom
a ispod zlatnih ociju ima dvije kamere skrivene u tami kacige
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... kaze on i nestane
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... kaze on i nestane
cijeli zivot bio je samo njena igracka mali robot sto se navija
a ona nije shvatila ono sto robot osjeca
samo se nasmijala
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... kaze on i nestane
i sad ljubav nema lice ostajemo stranci zauvijek... poljubi me robote...

Mozda svijet tajni u jednom trenutku to prestane biti i mozda ga tada shvatimo na jedan sasvim drugaciji nacin.Ali onda opet,svijet bez tajni bio bi lisen ljepote.Mozda mi zapravo i ne zelimo da tajne budu otkrivene, da se ljepota svijeta svede na obicno i svakodnevno.Mozda svjesno ili nesvjesno stitimo tajnu.Ili smo tajnom zasticeni od istine?Mozemo nagadati,a da nikada ne otkrijemo pravo stanje stvari.
(Viktoria Faust)

POVRATAK

Ko zna (ah, niko, ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje,
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti---velim,
Ali ja ne znam da li je želim,
Ili ne želim.

U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi---
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta

Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!

Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci.

No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići ---
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići.

Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti ---velim,
Ali ja ne znam da li je želim,
Ili ne želim.
(D.Cesaric)

UTJEHA KOSE
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući, da su tamne oči jasne,
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve, što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: - Miruj! U smrti se sniva.
(A.G.Matos)

ANNABEL LEE
Prije mnogo i mnogo godina,U carstvu kraj mora to bi,
Djeva je živjela,koju su zvali imenom Annabel Lee;
S tek jednom je živjela mišlju:Da voli, i da se volimo mi
Bio sam dijete i bila je dijete-U carstvu kraj mora to bi-
Al' više neg' ljubavlju mi smo se ljubili, Ja i Annabel Lee
I zbog toga nebeski krilati anđeli bili su zavidni
I to je razlog što jednom davno-U carstvu kraj mora to bi-
Vjetar se spusti iz oblaka,noću, sledivši moju Annabel Lee
I došli su plemeniti rođaci njeni,meni je oteli,
Da je zatvore u grobnicu tamnu u tom carstvu što kraj mora bi.
Zavidjeli su nam anđeli s neba,-Ni upola sretni ko mi-
Da!To je razlog(kao što znaju U tom carstvu kraj mora svi)
Što noću je vjetar iz oblaka doš'o i sledio Annabel Lee
Al' ljubav nam bila je jača od ljubavi mnogih
Što su stariji bili neg' mi, i mudriji mnogo neg' mi
I niti anđeli,gore na nebu, ni podmorski demoni zli
Ne mogu mi razdvojiti dušu od duše lijepe Annabel Lee
Jer mi ne bljesne mjesec,da sna ne donese o lijepoj Annabel Lee
Kada zvijezde se stvore,vidim kako gore tek oči Annabel Lee
Tako ležim pored svoje drage do zore
Svoje drage,-drage,-života i mlade,
U njezinoj grobnici uz more
U njenom grobu uz šumorno more.
(E.A.Poe)

PJESNICI

Pjesnici su čuđenje u svijetu
Oni idu zemljom i njihove oči
velike i nijeme rastu pored stvari
Naslonivši uho
na ćutanje što ih okružuje i muči
pjesnici su vječno treptanje u svijetu
(A.B.Simic)