Marketing
RIP OUT YOUR WINGS
*Ovo je najnovija moja prica, nadam se da cete uzivati!
Svjetlucava prasina kojom je bio prozet Tirsov ocean danas je gubila na svojoj ljepoti. Bljestavilo, koje je inace mamilo milijarde onih koji su zudili za lijepim utjesnim prizorom, danas je bilo suvise snazno, moglo bi se reci zasljepljujuce.
Danas je sirena Luna odlucila svoju ruku pruziti princu morskih dubina Odiusu. Nakon mnogo isplakanih suza koje je prolila za andelom oblaka Kloudijem, Odius je prvi na njezinom licu mamio osmjehe koji ne bijahu kratkotrajni. Uzivala je u njegovom drustvu i s cudenjem prema sebi samoj,upijala je njegove dugotrajne poglede.
Sirena Luna od drugih se sirena razlikovala jer nije imala puno pratilaca, niti jednu kratku avanturu i nije se razbacivala rijecima poput „Volim te“ jer ih je dozivljavala presnaznima i nije zeljela uvrijediti prijetelja Amora koji je ionako bio zalostan zbog dobivenih bitaka kolege Avanture. Medutim, prije ili kasnije, morala je i ona osjetiti nesto toliko jako i cisto da je sa sigurnoscu izgovorila te dvije svete rijeci. Uputila ih je Kloudiju. Da, to je taj andeo oblaka zbog kojeg je Tirsov ocean dublji nego sto je ikada bio. Naime, mozete li zamisliti ljubav izmedu sirene i andela? Svakako. A sretnu ljubav? Utopijski, nemoguce...jer kako odrzati sretan odnos kada sirena mora biti u vodi,a andeo s krilima na nebu?
Luna se htjela zrtvovati, preklinjala je da joj se ostvari zelja da ne bude djevojka-riba, makar to znacilo da bi odbacila sve sto je do tada zavoljela, sve na sto se navikla, sva bica koja su ju okruzivala, sve biljke kojima je pjevala, svu vodu o kojoj je ovisila, ukratko receno-odbacila bi cijeli svoj svijet zbog ljubavi prema andelu. Ali to bijase nedovoljno. Zasto? Zato sto bi ona tada mogla bivati na zemlji,ali ne i na nebu. Krila ne moze dobiti, pa jeostajala samo mogucnost da i andeo ucini isto, da i on odbaci svoj svijet tako da si strga krila.
Ljubav postoji, ali andeo nije jos spreman voljeti. Ne toliko...
Po tome se Kloudije i razlikovao od Lune. Nije dovoljno vjerovao u ljubav, sloboda mu se cinila blizom. To je boljelo Lunu, njihovi kratkotrajni susreti izmedu vode i neba postajali su sve tuzniji. Kloudija je boljelo sto je Luni toliko stalo, odlucio je to prekinuti ni sam ne znajuci zasto... Njihovi zagrljaji bijahu tako snazni, prepuni emocija, njezina poput mora plava kosa mrsila bi se s njegovom zlatnijom od sunca, njegove ruke obgrlile bi njezino bice koje je obozavalo njegove dugacke, lijepe prste. Svaki razgovor bio je poseban, svaki jednako vazan. Luna je u Kloudiju pronasla dio sebe koji joj je uvijek nedostajao. S njim je bila kompletnija, samosvijesnija, bolja i nadasve sretnija osoba! Ali on kao da je u ocima skrivao tugu i sirena je bila zalosna zbog toga. Zasto ona njega nije mogla uciniti sretnim kao sto je on cinio nju? To joj nikada ne ce bit jasno.
Nakon sto je andeo donio tu naglu odluku, lunin svijet se rusio, mjesec je prestao sjati, a mozda je samo ona prestala uzivati...Zivjela je kao obicna riba, bez puno brige za sebe, to joj nije bilo vazno, htjela je vratiti te ktarke,makar i tuzne trenutke s andelom,ali ne...
Svijet joj se rusio iz dana u dan,bol je postajala otupljena, kao nekakva navika, imala je srecu sto biva u vodi pa drugi ne primjecivahu njezine suze; nije zeljela rastuziti druge...Imala je par pravih prijatelja, par predivnih sirenica koje su joj uvelike pomogle,ali nista, nista ju nije moglo utjesiti ili skrenuti joj misli...
Jedne se veceri pojavio Odius, princ morskih dubina, pricao joj je kako sanjari o neboderima, kako bi volio da ih ima posvuda...Proveli su ugodne sate pricajuci, a luna je tada prvi put primjetila kako je uzivala u razgovoru i nije ni stigla misliti na andela. Svidjelo joj se, premda se bojala istog. Cudila se kako se to moglo dogoditi i bila je pomalo zbunjena. Odgovaralo joj je Odiusovo drustvo, pozitivu je sirio taj mali tamni princ, izvlacio je iz nje osmjehe i sramezljive poglede. Ipak, u samoci,ona je plakala...Nije mogla vjerovati kako joj se to sve dogada, svjesna da joj ni do koga ne ce i ne moze biti stalo kao do andela, odlucila je prihvatiti priliku...To ju je zbunjivalo, u njenoj su glavi bili nebrojeni upitnici i tada je shvatila Kloudijevo stanje.
Odiusu je Luna postala jako draga i oni su stvorili svoj mali svijet, bez ikakve forme i ocekivanja. Tako je valjda najbolje...Luna vise ne koristi svete rijeci.
A sto je s andelom? Hoce li si on pronaci nebesku pratilju koja ce ga ciniti sretnim kao sto je on cinio Lunu ili mozda jos razmislja o trganj krila? E to je vec druga prica...
Post je objavljen 29.06.2006. u 17:11 sati.