
![]()




Bila jedna filozofkinja koja je voljela ulaziti u dubinu razgovora, no cesto bi upravo trazenje smisla dovelo do teskog besmisla i iz tog besmisla se mogla izvuci nit koju je trazila.
S osobom P (da ne budu X i Y) pricala je o jednoj recenici (naslov posta) za koju je tvrdila da nema smisla. Zasto bi sve izreke morale imati smisao?
Ova joj je zvucala kao da ni onaj tko ju je stvorio nije znao njezino znanje nego je zelio da ga drugi pronadu, te ako netko ima dobar argument da u sebi ponosno moze misliti-aha, ipak nije tako isprazno, znao sam da dobro zvuci...Patetika.
To vam je car filozofije; ne znate tko pije,a tko placa.
Osoba P se slagala s tom izrekom, dok je filozofkinja svojim uvjerjivim argumentima dokazivala kontradiktornost istog.
Nije toliko bitno sve sto je rekla, bitno je nesto sto je i nju samu nakon par dana bacilo u potragu za smislom.
Rekla je da zamisli da je upoznao savrsenu osobu K koja ga totalno ispunjava i uspije s njom ostvariti sve sto ga usrecuje i time postane kompletnija osoba. Spletom okolnosti taj lijepi odnos se unisti, veza izmedu tih dvoje ljudi vise ne postoji na takav nacin, iako bi mi to zeljeli. Ono sto nas sprijecava u tome dolazi s druge strane tako da nije u nasoj mogucnosti da poboljsamo stvar.
Nakon nekog vremena upoznamo osobu koja nije tako savrsena kao osoba K, ali zasto propustiti priliku ako nas san je nesostvariv? Ne treba li tada zivjeti za trenutke?
Mozda sam u krivu, ali i to je mogucnost.
Slusavsi to, osoba P je rekla kako bi ona ipak tezila toj savrsenoj osobi K , jer ako je usitinu tako savrsena da nema prepreke koja se ne moze rjesiti. To je lijepo, ali koliko realno?
Nakon jos nekog vremena filozofkinja je shvatila nesto.
Shvatila je da je po dosta stvari osoba P bliza savrsenstvu, da ona ima neke stvari koje bi voljela da ih je soba K imala.
Ali fali jedna nit, a to je ljubav. Da, zaljubljenosti fali. Upravo te stvari koju filozofkinja ne zeli definirati niti shvatiti kako bi sacuvala njezinu magicnu ljepotu.
Shvatila je da ona ne tezi savrsenstvu, zasto i bi? Ljubav je prihvatiti nesavrsenost voljene osobe. A mozda je cak to savrsenstvo...Kako god.
Iako nekad drugi ljudi vise zasluzuju nasu ljubav, srce ne bira! (makar ga to odvelo u smrt...)
Ponekad pozelim birati, ali svatih da taj zakon nema smisla...


Ti si ono o cemu sanjam
Ti si ono cemu se nadam
Odvedi me u svijet svoj
Pod zemlju nebo nije vazno
Sljedbenik sam tvoj
Post je objavljen 16.07.2006. u 18:47 sati.