Djeca iz moje ulice
Bilo ih je desetak sve jedno drugome do uha, mahom između 4 i 5 godina mladosti.
Škvadra koja se družila u igri, naivni i plahi ali odani i vjerni jedni drugima.
Mali Lovre nekako tih dana za rođendan dobije vlakić s tračnicama i to je bila radosna preokupacija svih, igri nikad kraja.
U petoj kući od Lovrine živio je mali Marko koji nije bio omiljen u škvadri jer je volio 'ćopit' i vazda je podozrivo gledao pa su ga prozvali Kokošar.
Do Kokošarove kuće živila je mala Linda, plavokosa naivna djevojčica ali puno zavidna pa su je djeca iz škvadre prozvali Zloćka.
I oni su prije bili dio ekipe ali im je Kokošar svako malo po nešto ćopio a Linda bila brza na jeziku pa im je škvadra okrenula leđa.
Te dvije kuće bile su s desne strane ulice, što će reć da su Lovre i njegova družina, Kokošaru i Zloćki bili s lijeve bande.
Kokošar i Linda imali su oho-ho igračaka, i za bacanje, ali su ipak zavidno promatrali svoje vršnjake kako se igraju s vlakićem i rodi se ponovo želja da im se pridruže.
Na pustopoljini udaljenoj svega pedesetak metara bila je 'kućica u cvijeću' sa ružama, nekoliko borova i zelenim travnjakom koji je bio ograđen zelenom živicom.
To je barba Matina kuća! Osobenjaka i grintavca koji je živio sam i uživao u održavanju zelene okućnice.
Njihova igra uglavnom se odvijala blizu Matine kuće koji je grintao i vikao na njih da im slučajno lopta ili što drugo ne bi padne na njegov njegovani travnjak. Dva puta im je brtvulinom iskidao lopte pa su ga se bojali.
Tu je Kokošar našo motiv za svoj scenarij pa je nagovorio naivnu Zloćku da se sprijatelji s barba Matom ali da je škvadra ne vidi.
Zloćka je poslušala svog uzora, Kokošara, i otišla kod barba Mate. Počelo je s vodom. Kao žedna je pa se napila i nakon nekoliko žednih puta jednom mu je odnijela dva kolača od kuće.
To je barba Mati otopilo malo leda oko srca pa je Lindu gledao drugim očima.
Sad je imala barba Matu za prijatelja pa osokoljen tom činjenicom Kokošar je uputi u novi korak.
Zloćka se primakla škvadri i pohvalila se s novim prijateljstvom te je oni ponovo prime u igri jer, računali su, tako neće imati problema s barba Matom ako im slučajno uleti lopta.
Pričala im je o divnom travnjaku, o ružama, o barba Mati kako nije zao što na prvu izgleda, kako obožaje djecu…ma sve u superlativu.
I teke po teke Zloćka ih nagovori da se igraju s vlakićem na barba Matinom travnjaku koji je svojim izgledom naprosto mamio na druženje. Rečeno-učinjeno.
Kad su oni posjedali u krug oko tračnica po kojima je jurio vlakić na baterije, Linda je otišla svojoj kući pod izlikom da je boli trbuh pa će se vratiti.
Djeca su bila radosna kao mali kučići jer ih je zeleni tepih očarao.
Ta radost je trajala do trenutka kad se barba Mate vraćao iz dućana pa vidjevši dječurliju na travnjaku zaurlao je reko bi čovjek da se brdo valja.
Plaha dječica su poskakala i pobjegla kroz živicu kud koji a grintavac Mate zarobi vlakić.
Mali Lovre kome je to bila omiljena igračka sutradan se uz potok suza izjada svome tati a onda se tata izvikao na njega i malo je falilo da izvuče batine.
No kad se ohladio nazvao je barba Matu i porazgovarali su kako to odrasli znaju, a onda ga je zamolio da vrati vlakić uz garanciju da se to neće ponoviti. Tako se dogovore da mali Lovre može doći po vlakić.
Lovre blistajući od sreće ispriča škvadri da ide po vlakić pa se oni okupe preko puta preteći ga pogledom.
Lovre se podozrivo primicao Matinoj kapiji i gledao u pravcu kuće hodajući kao da gazi po jajima.
Vidjevši Kokošar što je na stvari, uputi Zloćku što joj je činiti pa je skočila i trčeći pretekla Lovru te uletila kod barba Mate u kuću koji je radosno dočeka.
Naravno da joj je barba Mate predao vlakić kad mu je rekla da su nju poslali da ga donese te mu je zahvalila i izašla.
Noseći spakirani vlakić zaputila se prema škvadri visoko uzdignute glave, ponosna što će opet biti dio škvadre skupa s njezinim Kokošarom.
Mali Lovre još uvijek je stojao na sred ulice začuđeno gledajući kako joj škvadra, svi kao jedan, okreću leđa.
|
