Kraljica
Čim sam proćirio na jedno oko gurnuo sam ruku dolje i glasno odahnuo kao da su mi kredit otpisali.
Dobro je, još sam on.
Pomislio sam nakon groznog sna u kome sam bio kraljica neke prvobitne zajednice od nekoliko plemena koja su vječito svoju snagu trošili na svađu.
A kraljica, to jest ja, uživala je privilegije, ALI privilegije što bi reko Pervan!
U našem plemenu sve je bilo drukčije od ostalih. Svi smo bili vjernici i vjerovali smo u mrak pa dok ostala plemena nisu zemlju puštali na miru i ubadali i razbacivali nekakvo sjemenje u nju što bi kasnije naraslo pa su to jeli, mi smo bili napredniji bar za dvije konjske duljine.
Oni su uzgajali gudine, živad i ostale beštije a mi smo još tada znali da je to uzaludno trošenje vremena. Zašto se mučiti i trošiti na alatke kad smo s po muke pod okriljem našeg zaštitnika, mraka, ubirali njihove plodove.
Bila sam prava beleca, ni tuka mi nije bila ravna, šetala sam od plemena do plemena a najviše kod onih što su imali neko fino brašno pa umjesto da od njega čine kruh ili kolače oni bi s njime trljali nos. Kako mi je to brašno bilo drago, sve češće sam bila njihov gost.
Imala sam čuvare i savjetnike kako i priliči visokoj kraljici plemena da ne lanem nešto prigodno, da me ne ureknu jer kako bi onda kraljevala?
U tim našim plemenima bile su ustanovljene i neke vrijedne nagrade poput plaketa ili one vrjednije poput džambo plakata a glavno žezlo bila je ona muška međunožna potreba! To je neka vrst svetinje kao i materina rodnica (ne ono, domovnica, putovnica, šahovnica, rodnica-rodni list) nego živa, prava.
Kad ti neko rekne 'ajde u kurac' to je bilo kao u nekih primitivaca kad reknu, 'duša od čovjeka' ili 'Papa Franjo'.
Najbolji ili najbolja u plemenu proglašavala se 'glupačom' i to je bila titula najveće časti.
S druge strane, ako neki član nije znao kako prehraniti sebe i obitelj, spašavali smo ga tako da bi ga zatukli jer pored zdravih pet prstića i prijatelja mraka biti siromah pravi je grijeh.
Što da vam reknem, bili smo primjer cijelom svijetu i okolici.
Jednoga dana osobni vozač, Kamenko, vozio me u limuzini s tek isklesanim kotačima od oniksa kad nas je zaustavila kolona u kolima puno niže klase.
Izašli su iz auta a svaki je nosio veliku kamenu ploču, čekić i špicu. Bili su to novinari.
Ja sam kao hrabro žensko da ne zakrčavam cestu izlizla iz auta a moji savjetnici su napravili krug oko mene i odmah je palo prvo pitanje, glasilo je; 'dobar dan'!
Novinari su štemali po kamenim pločama upisujući svoje dojmove a ja sam se krenula izrazit ali me prekinuo moj savjetnik i zagrmio.
- Stop, stop! Prvo ćemo nazvati meteorologa da čujemo je li to istina.
Taj moj nastup prepoznat je kao odgovor pred-sezone, sezone i post-sezone u svim plemenima i radi toga sam dobila nagradu najvišeg ranga. Nagradu džambo plakat na kome je pisalo: 'OPET SAM ISPALA GLUPA KO KURAC'!
Lijepo li se probuditi!
|
