fra gavun

Pipa

Frida mi ima problem a time i ja, pušta joj pipa.
Protiv prirode ne možemo, godine čine svoje i kap po kap učini lokvicu ispod sebe.
Za vrućih dana ta pojava je prisutnija te sam je ukorio. Odmah je skužila i svjesna toga što je učinila pognute glave i podvijena repa otišla je ispod auta.
Slijedećih dana pokušao sam joj kazati da manje pije. Kad ode do svoje zdjelice s vodom opomenuo bih je da stane i ona bi prestala. Razumije što joj kažem rezonirajući na svoj, pasji način i više ne prilazi zdjelici.
Tako je lijepi dio ljeta pipa bila pod kontrolom i ponadao sam se da je problem riješen.
No sve su pokvarile proklete kišurine.
Nakon prve veće kiše i pipa se aktivirala pa sam pratio što se događa.
Ona je shvatila da pipa curi kad pije vodu iz zdjelice pa bi otišla vani i napila se iz lokve ili koje posude što je kiša napuni.
Šta ću, prihvatio sam stanje kakvo jest žalostan što me miljenica ne razumije pa joj više ništa nisam prigovarao.

A onda iznenađenje. Pipa opet ne curi. Doduše sad vani nema lokve niti kišnice ali ima vode u zdjelici no ne prilazi joj.
Bilo mi je jasno kad sam pročitao pa i njoj kupujem vodu! Izgleda da je ona mene razumjela ali ja nju nisam.