fra gavun

Kinesko vrijeme

Čeka par baba u čekaonici a iz ordinacije izlazi tip s bušilicom u jednoj i zidnim satom i čekićem u drugoj ruci. Popne se na sjedalicu i viče doktorici da mu treba produžni, donese mu sestra kabel. Zabuši, utiska tiplu i okači sat ali on ne daje znakove života. Prodrma ga, isto miruje. Veli mu sestra koja mu asistira da ga mora otkočit.
- A di mu je ručna?
- Tu mora bit.- gledaju oboje, okreću…nema.
Odnese on njega kod doktorice i nakon pristojnog vremena izađe. Sat ide. Izliječila ga je.
Sat nema stakla pa prstom namješta škvere ali ga baš i ne slušaju, kako ih namjesti na deset do osam čim ih pusti one puf na dvaestpet do sedam.
Pacijenti bace cerek a jedna baba glasno komentira:
- Đavlu i sat kad mu odma vijagru moraš davat.
Veli druga.
- Namisti ti njega neka stoji uzbrdo moj sinko.
- Ma jel to kineska rabota a?- zapitkuju.
- Bome nije nega dobili od HZZO-a, novi. Aha evo ga, sad je dobro.- Tip je sišao sa sjedalice.
Svi gledaju u sat kao da je 'lud i zbunjen'. Ima i sekundaru ali kod ovoga je nešto puno vrijedna. Bogami kako trči dvi ure će doć prije marende.

Nakon ure vremena već je bilo podne pa se čovjek opet pojavi, vidi da nema vajde te izvadi baterije i ponovo ga okači a škvere opanu.

Ulaze barba i njegova baba vodeći je pod ruku (samo ih taj 'r' još čini različitima) pozdrave i bace pogled okolo.
- Ajmo unutra da ne bude kasno, šta si sta.
- A šta je babi?
- Misli da je ćopila zmija pa se malo pripala e.
- Ajmo ae.
- Nije priša irudati, pogledaj na sat još te nije niti ćopila.