Životno raskršće
U maminom oku bljeska semafor, suzdržava se, guta, ne da se. Oće li puknut?
Tata je gleda blaženim pogledom. Titra blentavi smiješak a brada mu drhti. Jedinica je a Zagreb nije u dvorištu.
Mora se, škola zove, sama je odabrala.
Promatram sa strane kao neutralan pa niti onaj 'dežavu' nije prisutan. Pomalo je tužno samo naočigled jer unutar zidina tuge ima obilato sreće. Radost je skrivena ali dostupna, valja je otkriti.
- Ideš?
- Aha!
- Trema?
- Aha!
- Dobro je ti se znaš boriti s tim. Stan si našla?
- Sve je sređeno.
- Sama?
- I on je sa mnom.
- ?
- E, dečko.
- Neka, sretno ti.
Okrenem se i izvučem novčanik jer nije pristojno hvaliti se. Otvorim ga a iznutra skoči kažiprst mrdajući lijevo-desno, ne-ne. Protivno ovom prometnom znaku izvučem novčanicu i pružim. - …evo od dida makar za kavu.-
- Hvala nisi trebao.- (znam ali nemam više)
To je onaj orarij kad se mola cima i otisne na pučinu, zaplovi se a more raširi ruke i zagrli svojom tajnovitošću. Neki imaju određenu rutu i vrate se u valu, neki se nasele na drugi otok i stvore dom, neki se nasuču na hrid.
Roditelji koliko god željeli vezati makar i zlatnim lancem svoju djecu za kućni prag ne uspijeva im, izbor je osobni.
Slike se smjenjuju kao na displeju i sjećaju me na neke davne dane i želje koje nisu mogle biti ispunjene. Znam, ali još nosim zrno gorčine.
Sjete me i na moje drage koji su svoju djecu ispratili preko 'bare' na visoke škole.
'Dvorci' čekaju i zjape prazni. Tišina. Dječji plač se čuje iz potleušice.
Znanje i doktorati ostaju u dalekoj zemlji. 'Ko zna kad i 'oće li…
Čudni su putovi snova.
Nekima nije potrebna škola? Oni su često potrebni školama da ih se proučava.
Fenomeni ili arlekini kojima IQ odgovara veličini 'hektora' okreću svijet oko prsta a raja brunda i povija leđa.
Nekad je bilo srednjeg staleža, sad je, ili 'Abramović' ili 'Sirotanović'.
Što se može.
Kako i more na obalu izbaci smeće tako i život na površinu izbaci ološ koji zavlada.
Ako gledaš kravatu ona jednako pristaje 'armaniju' i gologuzanu.
To je sinonim demokracije i vazda imam na umu da ono što ušparam na češlju izgubim na kapi.
|
