fra gavun

petak, 27.04.2012.

Međunarodni praznik rada

Dragi radnici,
a to su svi oni koji primaju plaću iznad 10.000,00 kn, želim VAM SRETAN PRAZNIK RADA 'PRVI MAJ'!

Kada smo živjeli u onom 'socijalističkom mraku' a stariji se toga dobro sjećaju, niti plaće nije bilo a dobivene novce za osmosatno radno vrijeme nazivalo se nagrada za rad.
No eto bogufala dočekali smo i to pa sada u ovom poretku, u tržišnom kapitalizmu nema više nagrade za uloženi rad jer nije ni potrebna.
Sada je radnik PLAĆEN za uloženi trud, odnosno svoj rad prodaje dragom kapitalisti.

Zato ovim putem čestitam svim saborskim zastupnicima, svim političarima, svim kapitalcima i svima koji su osumnjičeni za pljačku jer su dokazali da rade i da su radili.
Čestitam i svima koji su 'radili' a nisu uhvaćeni jer grijeh je ne spomenuti se svih koji su zdušno koristili mozak i prste za osobni prosperitet.

Onima koji su radili u 'mraku' među koje i sam spadam nemam što čestitati jer da smo radili kako treba ne bi sve tvornice, fabrike, hale, brodogradilišta i ostalo bili ovako devastirani i prodani za jednu kunu. Ispričavam se, bilo je i jeftinije.

Dakle RADNICI koji radite iskoristite ovaj blagdan i 'odmorite se zaslužili ste' a svima koji ne rade, penzionerima, radnicama kod 'konzuma, keruma, tomija' i ostalih kapitalaca, želim spomen na praznik i na 1886godinu.
Nama nije dan za praznikovanje jer nismo radnici, mi smo roblje!
- 15:38 - Komentari (32) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 23.04.2012.

Slušaj ženu

Telefon uporno zvrnda a Vicko na položaju u zahodu ćeifi.
Za svaki slučaj nosio je sobom mobitel jer se događalo da ga primjerice netko zovne pa bi onda na položaju činio dva posla.
Posebno je bio zadovoljan kad mu se putem telefona priča vic i tamo pri kraju olakšavanja oglasi se s onim prepoznatljivim 'haaaa' a govornik presretan misleći da je ushićen njegovom pričom baci cerek.
Nije imao običaj na položaj nositi onaj kućni telefon jer bi to mobilno opremanje s vremenom zahtijevalo i kompjutor pa televizor pa radio…A onda mu je jednostavnije nabavit 'TUI' kabriolet na kotačima i vozat se po kući.

Nikad se ne zna zašto zvoni, možda je hitno, važno, svašta čovjek pomisli kad tako uporno cviči.
Istina da je već deset sati i da je Vicko malo prispao jer je do kasno buljio u televiziju a onda u jutro odvezao ženu na posao pa malu (vraga malu) u školu no računa u svojoj je kući pa može dokle oće.
Ipak se na vrijeme ustao jer maloj mora otići na primanje a žena kao žena uvijek je na oprezu i vodi računa da ne okasni.

Prije nego je ušao u tu najvažniju životnu prostoriju oškrinuo je vrata od stana i stepeništa da Ogi može nesmetano izlazit dok on gušta.

I zvoni li zvoni, što će, pridržava gaće rukom ignorirajući go..o držeći ga u nedoumici na po puta ni van ni unutra i kao klokan doskoči do telefona u 'dnevnom'.

Kad bi se nekako moglo živjeti bez papice to bi život bio, onda bi izbjegli ovo oduzimanje dragocjenog vremena a da o troškovima i ne govorim.
Viš, pade mi na um kako žive oni indijski Jogiji? Oni samo sjede, gledaju u sunce, crpe energiju i sve tako dok se potpuno ne isrpe.
'Ebi ga nije to za me, ja više sličim Ogiju, obožajem pjat. Ajmo dalje.

Digne Vicko slušalicu a s druge strane…a ko će drugi nego žena.
- Alo alo diži se čuješ ti mene diži se alo…'
- Pa što ne zoveš na mobilni nego na kućni?
- E ovako se moraš dić da bi se javio.
- A zašto vičeš da se dižem kad sam se javio?

Utoliko na vrata bane susjeda s punom najlonskom vrećicom zelenjave i zakikoće se kad ga je vidjela u neobičnoj pozi. Ali nije ustuknula, jok nego ide prema njemu i veli: 'A vid' moga susjeda, ček' ja ću ti pridržat…'
Vicko nagonski spusti ruku s telefonom dolje i pokrije tića a iz aparata i dalje kipi naredba.
- Alo alo diži se ćuješ ti diži se… (on je gluh samo ga služi njuh)

Onda se Vicko zarumenio i počeo kolutat očima pa je susjeda skužila situaciju i povukla se.
- Alo što ti radiš 'ko se to čuje alo…ma jel' to televiziju gledaš?
- Je evo ugasit ću je a što si mislila da je koja ženska a?
- Ae požuri se ae bok.
Vicko se vratio na položaj razmišljajući kako obično sra*e može okrenuti život!
- 00:13 - Komentari (22) - Isprintaj - #

petak, 20.04.2012.

Zajednički prijatelj

Vjerujte vi meni bili smo u zabludi i na se navukli grijeh i bijes božji misleći da su nas političari opljačkali kroz privatizaciju i post-privatizaciju a posebice kroz razne provizije.
Mislio sam i ja da su oni koje smo sami birali digli olovku na svoj narod.
Mislio i pogriješio jer evo sad se polako otkriva da sam sumnjao u čestitu čeljad.

Odakle ti svo to bogastvo? Pita 'financijska'.
Dao mi prijatelj iz Južne Amerike! Reče Tomson.
Ivo Sanader koji je osumnjičen za (između ostalog) primanje mita od Hypo banke eto svjedoci smo kako mora dokazivati da to nije bio on nego izvjesni Eugen Laxa (mason).
Da bude jasnije to je sin pok. generala Vladimira Laxa a dalje pročitajte u Wikipediji.
Eugen Laxa također živi u Južnoj Americi.
Ako budu pitali, a bar se nadam da 'oće, sve ostale 'kutle' odakle im bogatstvo, što će ljudi odgovoriti drugo nego istinu!
Iviću odakle ti lova?
Iz Južne Amerike!
Škegro odakle ti lova?
Iz Južne Amerike!
Žužul odakle ti lova?
Iz Južne Amerike!
I tako redom da ne nabrajam jer bih mogao koga izostaviti a time i povrijediti poštenje dotičnog.

Znajući da državu u prvom redu čine ljudi pa onda sve ostalo, tragom ovih činjenica nameće se zaključak da nam je to prijateljska zemlja…što prijateljska, bratska rode moj, rodbinska kako oćete. I ne stoji ona: 'što južnije-to tužnije' već bi se reklo 'što južnije-bogatije'!
Dakle optužili smo dobre i poštene ljude a oni lovu dobili od rodbine! I gle posla moguće je čak otkrivenje da su Sanader i Tomson bliski rod sudeći po neizmjernoj ljubavi spram svoje domovine.
No kako jest činjenica da su firme a i sve ostalo u Lijepoj Našoj pošlo u p.m. a političari nisu krivi, ostaje još jedna sitnica, doznati 'ko je kriv?
Postaviti pitanje nekome iz te 'prijateljske' države ne dolazi u obzir, prvo jer će pomislit kako njih sumnjičimo a drugo ta država ne daje informacije o svojim državljanima, stop!
Oprosti mi Bože što zgriješih propustom ali nisam doš'o na red. Rekoše neki.
A 'ko je kriv?
Cole 'ko će drugo bit.
- 00:03 - Komentari (48) - Isprintaj - #

nedjelja, 15.04.2012.

Fibromen

- Taa čuješ, ae molin te dođi mali ima fibru a nisam završila francusku a gosti samo što nisu došli…
- Stani…ae iz početka ćaće ti i prikoči malo, ko u francusku?
- Mali ima fibru, temperaturu jel' čuješ ti mene a nisam dovršila francusku salatu a gosti će mi svaki čas a mačak ili pas pojeli su mi jaja što sam ogulila za francusku i sad moram ponovo…
- I što sad, da skuham jaja?
- Ma ne nego maloga da odvedeš do doktora, drob ga boli i vruć je ae ae.
Izgrintao sam se a kako neću, ja sam ovako više za logistiku a ne za prvu crtu a onda…što ću moram, to tako ide.

- Ajmo junačino upadaj, ideš u školu moš na prednji sic, idemo. Veli on meni u po glasa, povjerljivo:
- A dida.
- A.
- A što ako mi se bude prdilo kod doktora?
- Ma to je prirodno a pogotovo kad te drob boli, neš ti, i doktori prdeknu.
- A oćeš li ti samnom unutra, molim te.
- Nema frke oću, a jeli te još štogod boli?
- Boli me grlo, drob i imam temperaturu.
- Onda si ti moj fibromen a.
- Jeees!

Došli smo na red i skupa uđemo.
- Što je momčini a?
- Boli me.
- A što te boli?
- Dida ae ti reci e.
- Ima temperaturu, kaže da ga boli grlo i drob.
- Ima li vjetrove?
- Pa tako…bilo bi za jednu manju vjetroelektranu…
- Hehe ae da vidimo grlo, reci aaa
- Koje, veliko ili malo?
- Hehe, ae veliko.
- AAAAAA!
- Malo je crveno, nije to ništa ae legni tu da opipam drob…a što si ti momčino jeo?
Pokunjio se i ne progovara, potičem ga: 'ae reci, doktoru se sve mora kazat'.
- Ne bi ja.- i pusti golupčinu.
- Pfff jesi nas sumporao, pa ti si se jaja najeo a momčino?
- Aha.
- Nema ljekova to će samo proći, ae da pogledamo i uha.
- Boli?
- Ne!
- Drugo?
- Ne!
- Ma ti si zdrav kao supermen!
- Ja sam fibromen jel tako dida?
- Je dašta…fala vam doktore, doviđenja…
- Doviđenja doktore!
- Ajte zdravi bili i manje jesti jaja, fibromen!

Izlazimo vani i mrmljam sebi u bradu: 'A kako to, uha zdrava a ne sluša?
- 00:16 - Komentari (41) - Isprintaj - #

utorak, 10.04.2012.

Bajka je majka svih zajeba

Bila jednom jedna država koju su voljeli svi njezini stanovnici, neki malo više.
Ona ima aktualnog i doživotnog predsjednika. Ovaj doživotni kad je svršio svoj posao da ga ne bi vrbovala koja neprijateljska zemlja jer može odati tajne novih projekata, dobio je ured, osoblje, čuvare, limuzinu s vozačem i naravno pare i sad on po svome nahođenju obigraje okolo govoreći: 'svoje veze po svijetu koristim za dobrobit svoje države'.
S druge strane aktualni predsjednik ne zna što radi doživotni i s kime se druži pa se ponekad dogodi da im se posjete određenim državama isprepletu.

Postoji jedna mala državica poviše Australije koja je nekada bila njihova kolonija ( ne ova naša raspjevana) a bogata je fosfatom što oće reć đubrivom ili narodski rečeno ptičjim govnićima i jako bogato žive.
Sličnost naših dvaju država upravo i jest u tom zemnom bogatstvu samo mi naše nismo unovčili već živimo u njemu.
Dakle i jedni i drugi imamo toga viška s razlikom što se od ptičjeg govna dobro živi a od političkog dobro siromaši.

Jednoga dana obadva predsjednika odluče se za prijateljski posjet državici i kako to već ide putem diplomacije taj posjet i upriliče. Malibuancima jest malo bilo neobično kako to imamo dva predsjednika ali kad su bolje promislili ima logike naročito što se u takvim posjetima dogovaraju i poslovi po onoj narodnoj 'dvaput je dvaput' bilo je jasno da će biti koristi.
Računali su ovako.
Ovaj novi jest protokolarni ali doživotni je doživotni a time i važniji jer mu država ne bi dala takvu titulu da ne vrijedi a i ne može mu titulu niko oduzet ako je doživotna.
No opet nisu bili sigurni u čijem džepu je pečat pa su zato respektirali i aktualnoga.
Naravno da ova dvojica ne znaju da idu u posjet istoj državi jer naš glavni grad je velik, obveza puno a telefon skup.
I tako ti odu svako svojim prijevozom odnosno o svom trošku a zapravo 'sve će to narod pozlatiti'.
Stigne prvo u posjet doživotni i u svom stilu nabrzake ispriča vic i dogovori posao to jest kupi veliku količinu đubra i sve to na svoju firmu koja je pod tuđim imenom.
Potpiše, tresne pečat, presavije ugovor i stavi u džep taman kad neko pokuca na vrata.
Ko će bit, aktualni predsjednik sa svojom svitom.
Onda su se tu ispozdravljali, izljubili, znaš ono kad treviš zemljaka u tuđini, e.
Okle ti, okle ti, kako je kod kuće i tako malo proćakulaju a onda kako je malen prostor za oba tri predsjednika i njihove svite, doživotni se zahvali na posjeti i napusti predsjedničke dvore i državicu.

Aktualni u čijoj pratnji su bili naši čuveni menadžeri i resorni ministri nisu dangubili već u našem poznatom poduzetničkom duhu pitaju ima li što na prodaju.
Domaćini rekoše kako su upravo prodali velike količine đubra ali bi prodali i proizvodnju istoga.
Ni pet ni šest kupe naši kompletnu proizvodnju đubra.
Sve se to papirnato sredi, lupi državni pečat (bez čuvara) pa se preko Australije zapute doma.

Prošlo je neko vrijeme dok je počeo pristizati đubar s velikim brodovima i odmah je bilo vidljivo da će nam privreda procvjetati jer sve cvjeta kad se dobro nađubri.
Radost i sreća novozaposlenih djelatnika nije se mogla skriti, konačno je krenulo.
A sve je tako jednostavno.
Za izvoznika je država hrvatska! Uvoznik je hrvatska država u potpisu 'doživotnog' koja će đubrivo prodavati državi hrvatskoj.
I tako smo konačno došli na zelenu granu jer pored uvoznog imamo mi i domaćeg bogatstva. Svaka privatizacija, svaki posao, svaki politički potez…oću reć naša država je puno veća od te male otočke.
Kako ne kužite? Ako ovo ne kužite onda pogledajte da vam nije diploma falsifikat.
- 00:26 - Komentari (24) - Isprintaj - #

subota, 07.04.2012.

Čestitka

Želim Vam sretan Uskrs i dobra jaja!
- 00:41 - Komentari (23) - Isprintaj - #