Telefon uporno zvrnda a Vicko na položaju u zahodu ćeifi.
Za svaki slučaj nosio je sobom mobitel jer se događalo da ga primjerice netko zovne pa bi onda na položaju činio dva posla.
Posebno je bio zadovoljan kad mu se putem telefona priča vic i tamo pri kraju olakšavanja oglasi se s onim prepoznatljivim 'haaaa' a govornik presretan misleći da je ushićen njegovom pričom baci cerek.
Nije imao običaj na položaj nositi onaj kućni telefon jer bi to mobilno opremanje s vremenom zahtijevalo i kompjutor pa televizor pa radio…A onda mu je jednostavnije nabavit 'TUI' kabriolet na kotačima i vozat se po kući.
Nikad se ne zna zašto zvoni, možda je hitno, važno, svašta čovjek pomisli kad tako uporno cviči.
Istina da je već deset sati i da je Vicko malo prispao jer je do kasno buljio u televiziju a onda u jutro odvezao ženu na posao pa malu (vraga malu) u školu no računa u svojoj je kući pa može dokle oće.
Ipak se na vrijeme ustao jer maloj mora otići na primanje a žena kao žena uvijek je na oprezu i vodi računa da ne okasni.
Prije nego je ušao u tu najvažniju životnu prostoriju oškrinuo je vrata od stana i stepeništa da Ogi može nesmetano izlazit dok on gušta.
I zvoni li zvoni, što će, pridržava gaće rukom ignorirajući go..o držeći ga u nedoumici na po puta ni van ni unutra i kao klokan doskoči do telefona u 'dnevnom'.
Kad bi se nekako moglo živjeti bez papice to bi život bio, onda bi izbjegli ovo oduzimanje dragocjenog vremena a da o troškovima i ne govorim.
Viš, pade mi na um kako žive oni indijski Jogiji? Oni samo sjede, gledaju u sunce, crpe energiju i sve tako dok se potpuno ne isrpe.
'Ebi ga nije to za me, ja više sličim Ogiju, obožajem pjat. Ajmo dalje.
Digne Vicko slušalicu a s druge strane…a ko će drugi nego žena.
- Alo alo diži se čuješ ti mene diži se alo…'
- Pa što ne zoveš na mobilni nego na kućni?
- E ovako se moraš dić da bi se javio.
- A zašto vičeš da se dižem kad sam se javio?
Utoliko na vrata bane susjeda s punom najlonskom vrećicom zelenjave i zakikoće se kad ga je vidjela u neobičnoj pozi. Ali nije ustuknula, jok nego ide prema njemu i veli: 'A vid' moga susjeda, ček' ja ću ti pridržat…'
Vicko nagonski spusti ruku s telefonom dolje i pokrije tića a iz aparata i dalje kipi naredba.
- Alo alo diži se ćuješ ti diži se… (on je gluh samo ga služi njuh)
Onda se Vicko zarumenio i počeo kolutat očima pa je susjeda skužila situaciju i povukla se.
- Alo što ti radiš 'ko se to čuje alo…ma jel' to televiziju gledaš?
- Je evo ugasit ću je a što si mislila da je koja ženska a?
- Ae požuri se ae bok.
Vicko se vratio na položaj razmišljajući kako obično sra*e može okrenuti život!
Post je objavljen 23.04.2012. u 00:13 sati.