Ukrali su mi rolu
- Dida…ajmo ća ae neće nas riba čekat.
- Amo dođi da ti pokažem udicu vezat.
- Ma znam naučio sam.
Još jedna košarica u nizu kroz koju ispadaju sitne radosti! Davanje je ljepota koju osjetim darujući svoje znanje mlađima.
Taj ushit je nemjerljiv naročito kad je unučad u pitanju i mislim da je potrebno pokazati im neke 'cake' iz bogatog iskustva da se sačuvaju od zaborava.
Nije to da sam manje volio svoju djecu (mislim dok su bili klinci) od njihove djece, ne nipošto ali te ljubavi ipak nisu iste ili se drugačije ogledaju.
To je naprosto drugo vrijeme i zrelost te se iz novog kuta gleda odrastanje, životna borba i odmaranje.
Nema one istinske utrke za uspjehom, nema dokazivanja, a kad posao ne radiš s ljubavi bolje batali.
Proš'o vlak.
Ruke su postale kraće ne samo radi vida, nekad su bile duge kilometrima da bi dosegle željeno i zadovoljile glad za svime što život pruža.
Sad je sve mirnije i pomalo mi je smiješno gledati novu trku i krađu (ne znam drugi naziv)
svega što je dostupno prstićima i tu nezajažljivost pojedinaca i susjeda koji gomilaju i gomilaju zalihe svega i svačega uključujući i bačve s gorivom.
Skoro se među potomcima osjećam kao 'Panj koji govori' pokušavajući im prenijeti 'mudrost', koja ako se odmah ne posije često pobjegne.
Mislim, odnosno nadam se da to jest 'mudrost' sve dok je ne izgovorim i sačekam reakciju sugovornice ili sugovornika, potomaka ili potomčice a onda se osjetim kao 'Panj koji šuti'.
- Ko ti je pokazao…sam si naučio?
- Naša na internetu, ajmo ća ae!
Eto, izbiju mi adute iz ruke kao balotu na 'zogu' jer Internet je postao mjerilo!
Umobajt! I bilo koji naum da izrečem naiđe na odbijenicu tipa: 'ma daj dida dosadan si' ili 'ako me nešto zanima uguglat ću eto ti,' ili, 'pregazilo te vrime odmaraj' i tome slično.
To su samo neke kuglice iz niske susreta jer sve što bi me radovalo u svojoj ulozi Dida za poučiti mladež oteo mi je Internet.
Ukrali su mi rolu!
|
