|
..................................................................................................
Gospodine direktore, vaša excelencijo!
Poštovani,
ne bih želio da Vam ovo pismo ni jednim retkom nažulja idilu jednog lijepog radnog dana ili božesačuvaj da povrijedi bilo koji od Vaših tananih i milostivih osjećaja prema klijentima, već naprotiv.
Ovo je zapravo pismo jednog penzionera (to su oni što moraju još grbačiti za razliku od umirovljenika) koji pokušava racionalno potrošiti lovu što je dobije zahvaljujući dobrodušnosti naše predsjednice Vlade.
Naime da ne duljim jer se nema vremena čitati tirade tamo nekog penzića pa da pojasnim. Ja sam Vas zamislio kao direktora jedne gradske firme koja živi od davanja usluge svojim sugrađanima, recimo „čistoće“.
Odmah da se ogradim i rečem kako je svaka sličnost slučajna jer ja i nemam uvid u poslovanje bilo koje firme a kamoli čistoće.
Zahvaljujući toj firmi, dakle čistoći, naš okoliš je uredan i blistav a duša nam je čista od zadovoljstva dobivenim računima za usluge.
Redoviti ste u odvozu tu nema zamjerke pa tako i kantu kojom se ja koristim ispraznite svaki mjesec ali ne vašom greškom već mojom jer ja ne uspijem nakupiti toliko smeća da je češće praznite.
I tako za taj jedanput mjesečno ja platim 54,00 kn plus troškove obračuna a ako idem platiti direktno da izbjegnem onih 2,00 kn onda me dođe još skuplje.
S druge strane zamislimo da vozač kad stvori priliku za to, muze ciđu iz kamiona (šta mogu kad gledam u krivo) pa mi je donekle jasno zašto su računi podebljani. Manje ciđe-deblji račun!
Nije to on zato što mu je potreba jer i sama premijerka veli da krize nema a kome ćemo vjerovati ako ne njoj, već je ostala navika iz onog trulog bivšeg sistema, ćaća ga jeba. A i nije samo to nego ima 6 (šest) prometala a mora se priznati da sve to nije lako napojiti.
Dakle ja kontam da se oko 50% ciđe pretoči u kante i kantice a zamislite da nije stranke koja je na vlasti i njezine strogoće koliko bi toga bilo. Strah me i pomisliti.
Samo zbog toga što vode računa i vuču što stignu, pardon, vuču prave poteze mi smo izašli iz krize koja nas je bila zagrlila kao vjerna žena svoga muža dok je uznojeni u ormaru.
Opet mi nije sve bistro. Ako smo pobjegli od te krize što nas je bila ćapala, dakle nema je više, kako to da mi je bilo bolje dok smo bili u krizi?
Opet ja u široko a šta ću kad mi Jadranka ne da ići po kafićima pa s nečim moram ubiti vrijeme. Naime stvar je u tome da moram šparati pa pensam na koji način, kako.
I tako mi je došla ova misao koja bi mogla biti dobra šparnica u ovim vremenima van krize.
Pretpostavimo da vozač izmuze ciđe iz kamiona mjesečno 12 litara. Priznat će te da je skromno!
Moj mjesečni račun za čistoću iznosi 54,00 kn. Dakle dvije mjesečne rate za jedan iscjedak.
Pa se usudim Vas moliti da bih makar izbjegao troškove plaćanja to jest proviziju, smijem li ja svoj račun platiti direktno vozaču? 54,00 kn mjesečno a toliko recimo još jedan penzić pa bi tako namirili vozača što se ciđe tiče.
Čista računica!
Vama ostaje ciđa, dakle zašparat će te 50 % na gorivu a ja bi uštedio onih 2,00 kn što mi uzimaju kao proviziju i svi smo na dobitku uključujući i vozača jer neće se morati ozirati okolo sebe a i ja bi se riješio neugodnosti gledanja.
P.S.
Evo ga danas naslov u vijestima, „Premijerka popila pivo u Karlovcu“!
Nevjerojatno da kod ovoliko obigravanja (ima se još para od kredita) ni jednom nisu javili da je išla pišat.
Ono drugo čini to vidimo!
|
