Porobljeni grad
Kad se sretnu bolesni um i velika usta gladna slave i novaca, kad su im dati ključevi granica, onda tu nema svetinja, nema prepreka, nema ničega što ljudsko biće čini čovjekom.
Ljudska spodoba ili kreatura se pretvara u mlin u drobilicu u mikser i sve okolo sebe pretvara u klinkere da bi napravio beton.
Beton, beton i beton pred kojim bježe čulnost i duša, pred kojim venu stabla i bilje, pred kojim vene srce ljudsko.
Božemiprosti kao da sam vidio hitlera na ekranu tako me prošla jeza od hladnoće izgovorenih riječi. Operiran od svega što jedno biće koje cijeni svoju vrstu a time i sve što ga okružuje, trebalo bi posjedovati.
Ne. Samo hladnoća i brojčanik koji se vrti u glavi pred očima kao na benziskoj crpki.
Danas nije bilo vidjeti u ranjenom gradu ni Bandića, ni Kosorice, ni Josipovića. Bebić i kompanija su rekli da to nisu njihova posla jer oni vole svoju državu čim ruku drže na srcu?
A grad je tek jedna straćara u kojoj sjedeći i smišljajući zakučice zgću lovu.
Nisu to njihova posla! Ili nešto slično, izgovorio je veliki Andrija Sve-zna i zatvoriše vrata Sabora te odoše toćat guzice.
A Zagreb rida i jeca baš kao i oni ljudi koji su na braniku Varšavske a dalo se to lijepo naslutiti na licu Kregara i ostalih aktivista koji grad osjećaju svojim.
Ne mogu se oteti dojmu da je tu odavna nešto crklo, rastrgalo se u komade i podijelilo ispod stola a u igri nisu špekule već lova, debela lova.
I stalno mi se nameće jedno glupo pitanje na koje već i dijete zna odgovor a ja ga ne želim prihvatiti.
Kako nam se događa da izaberemo nekoga tko će samo ožiljke ostavljati za sobom a ne može ga se smijeniti?
U Varšavskoj jutros, danas, među ostalima morao je biti i predsjednik Josipović koga smo nesebično birali. Čovjek koji je neposredno biran na izborima i od koga očekujemo da nam bude prijatelj.
Sve dok se slučaj ne razjasni i ne budu čisti papiri radovi nisu smjeli početi.
Dakle ljudi su u pravu a On kao pravnik to zna.
Predsjedniče, vaše je mjesto među svoje birače onda kad je gusto i volio bih vidjeti bi li se onda usudili ubacivati ljude u maricu kao leševe i glumiti gospodara.
„Ja sam tvoj Bog i iznad mene nemaš drugoga Boga.“ To je pisalo na čelu Karamarka.
Gospodine predsjedniče dajte podršku ljudima jer je trebaju kao što smo je mi dali Vama kad je trebalo.
Vaše mjesto je među biračima a onda nema te sile koja može slomiti Narod.
|