|
Zanoge
- Pa jel' se to baš mora tako...ići u prošnju?-
Buntovno će muški a ženskica ga podržaje jer ni njoj ti uštogljeni običaji nisu po volji, nekako suviše djeluju službeni da se mladi uplaše. Oni bi to jednostavnije, lepršavije u skladu s njihovim godinama i zaigranosti.
- Ne mora...ma red je da se upoznamo, mi roditelji, a onda moram nešto i reći, jel' tako.- Reče Joso, ćaća od momka.
I tako dođoše kod budućeg prijatelja i posjedne čeljad uokolo trpeze, upoznaju se kroz neobavezne teme i dosjetke, pričaju, smiju se, piju....
Malo malo pa pogledavaju Josu sa respektom no ništa mu ne spominju ili nabacuju, božesačuvaj, ali im pogledi govore, pitaju, i kao da u zraku piše: „na tebi je red“.
Valja prevaliti preko usta ono što svi znaju a prave se kao da nitko za to čuo nije, pojma nemaju zašto su ovdje.
Dakle treba se reći ono, zašto su došli. Domaćin opet nalije čašu a brate mili Josi se čini da će ući u crveno al' što se može tak'i je valjda običaj da se u vrelim danima zaliva vatrenom vodom.
Pošteno i pravo reći prije nego su krenuli od kuće nisu se usuglasili kako nazvati ovaj čin. Jesu li to zaruke kad se ide u prošnju, ili su zanoge što se čini puno ligičnije kad su već noge u igri. Onda Joso gukne.
- Domaćine...ukućani... sigurno znadete kojim smo mi poslom došli ma ću ja to glasno reći.
Evo 'vako: Mi smo došli zaprositi ruku vaše kćeri.- (ovo je čuo u filmovima, fino mu zazvučalo, onako otmjeno, gospodski)
U skladu sa našom državom dobro je odabran naziv prošnja ili prosidba, jer ovdje stalno nešto prosiš bez obzira što sve papreno i masno platiš. S toga mi nije čudno da i ovaj čin očito motiviran seksom prosjački djeluje.
Tek dosta kasnije saznati će da je to najskuplji seks na svijetu koji ih (obično muškoga) dovede na prosjački štap.
Možda odatle potiču korijeni riječi prošnja ili prosidba.
Prvi put čovjeku dolazi u kuću i odmah prosi a to domaćinu diže perje, čini ga važnim i velikim.
E radi toga što ne volim prositi puno mi se dopada običaj kod prijatelja Zećira. Razmišlja Joso.
On ne šljivi ovakve običaje. Zećir ne prosi, nema toga kod njega. Dođu brate pred kuću od cure tri-četiri mrka tipa, skockani u odijelima. Zećir pukne vratom lijevo i desno i zazove domaćina, ovaj se pojavi na kućnom pragu a onda nakon pozdrava pridošlica uljudno pita:
- Jelj' sljobodno?- Domaćin veli:
- Kojim dobrom?- Odgovor je:
- Došlji smo pazarit'!-
- Dobrodošlji uniđite.-
Skinu ono pola lopte s glave i sjednu za stol. Ispod jakete prema pazuhu ocrtava se rezervna guma... ček' neće bit', dobro nešto jest.
Onda se ispije nekoliko ljutih pa onda Zećir pita a oni u pratnji gledaju ispod oka i prate situaciju.
I tako Joso zanesen ovom virtualnom svečanošću u svojoj glavi kod prijatelja Zećira potpuno nesvjesno naglas izgovori.
- Koljiko?-
Sad domaćin ima da reče jedan broj sa nešto nula iza ali ne puno da se ne bi vadile rezervne gume.
Ako je cura kojim slučajem trudna onda je i cijena veća (valjda) što je sasvim normalno jel' tako.
Kad ovaj ispljune lovu pratnja dovati curu ispod ruku i vode je vani. Sad više nema pitanja, ae zbogom.
A Joso prosi, pih, došlo mu je da ispljune lovu al mu novčanik ostao kući.(namjerno)
Primjeti Joso da ga čudno gledaju a on još pod dojmom običaja Zećirovih i vatrene vode ne kuži što je rek'o.
Ali je zato čuo što reče domaćin.
- Ne može!-
Odlučno će domaćin a prosci, Joso i sin mu u čudu se pogledaju onako blekasto. Čuj ne može. Do sad im je bio dobar a sad ne valja ma....da ne misli da sam ja Zećir?
I dok su im na licu počivale zblenute face i obješene vilice domaćin počasti pogledom svakog ponaosob.
Muk...samo oči šaraju.
Potraja to taman toliko da se ne ustanu i krenu kući a onda domaćin uz smješak počne.
- Kao prvo ja ne prodajem 'ćer, a kao drugo...što će meni invalid u kući.
- Što ne prodaješ i kakvi invalid prijatelju?
Ti bi je kupio ha, zato pitaš koljiko?
- Niti na kraj pameti prijatelju, makamakvi jok. Nego me teke zableušila ova brlja pa se pitam koljiko smo ih sljuštili. A o kakvom invalidu govoriš prijatelju?
Vadi se Joso iz nezgodnjaka.
- Koliko sam čuo a čuo sam kao i svi ode prisutni, ti si zaprosio samo ruku, doduše nisi rek'o koju, lijevu ili desnu...pa nećemo je dijeliti prika ili uzmite cijelu ili....
Obrisao je Joso znoj sa čela rukavom a onda je potegnuo i preko nosa pa šakom protrlja facu.
- Uf... a jesi me upotio prijatelju, pošteno upotio da znaš hehe, a jesi berekin jesi.
- A ti brojiš rakije a? Evo u čast mladih ajmo još po jednu ...ae uzdravlje.-
Hehe je ih malo zabrinuo je, i onda je opet platila rakija, da 'ko će drugo i ni jedna nije pošla u zdravlje nego dreto u mozak.
Josin indikator mješine udarao je u kraj, pokazivao je ful i njegova je glava lagano kao da je u beztežinskom stanju klonula na trpezu.
Njegovom sinu je to bio nezgodnjak, grozno, pa je namrštio facu i reče:
- Nikad više te neću zvati da mi prosiš curu, da znaš.
- Moooolim?
Cura ga je zapanjeno gledala.
Jebo ti zanoge bez digitrona.
|
