|
Gastrokopija
Jeli to loša poslovna procjena ili što drugo sad nije važno ali u šibensku bolnicu na ispomoć iz Splita dolazi liječnik specijalista, gastroenterolog.
Ovo je jedan krasan pregled, (dabogda iš'o na gastroskopiju) više i nema šupljine na tijelu u koju nešto ne uvučuju...osim glave tu su šupljine sigurne.
To je ono, znate, kad vam izvjesno crijevo gura kroz usta koje na svome vrhu ima potrebne instrumente za pregled tripica. Tko ima „duboko grlo“ ajde i nekako, a oni drugi su najeb...ups.
Moja lječnica opće prakse me ponovo uputila na takav pregled sa napomenom da dolazi doktor iz Splita koji slovi za dobrog stručnjaka.
To vam je tako, kad netko dolazi iz drugog grada odmah je u startu bolji i svi pacijenti nastoje obaviti pregled baš kod njega.
Da ta teza drži vodu pokazalo se kod upisa, predbilježbe, na šalteru gdje sam dobio termin uz blizu mjesec dana čekanja.
„U 11h natašte budite ispred odjela IIc“. To mi fino i napiše na poleđini uputnice da ne zaboravim i prvi dio je gotov.
Doš'o je „dan D“ i ja se polako uspinjem širokim skalinama prema odjelu. Sve se skupilo u meni kao kad sam bio dječarac i išao zubaru. Čini se da ta tjeskoba ne napušta čovjeka tek tako samo smo svjesniji ili bolji glumci da to otvoreno ne pokažemo.
S „dalmacijom“ pod miškom zaželim dobar dan mrkim facama koji su već bili tu. Par sjedalica koliko ih ima bješe zauzeto i jedino mi ostaje visiti na nogama. Većina se uzšetala i uglavnom ne komuniciraju već su zabavljeni svojim jadom, nadolazećim pregledom.
Stao sam blizu vrata, pogledao ih sve redom i pobrojao, ja sam bio petnaesti.
Mnogo, u takvim slučajevima najlakše mi je ako to mogu odmah obaviti jer svako čekanje samo povećava napetost. No želja je jedno a petnaest je drugo.
Otvaram novinu od zadnje strane i ponešto pogledam, u horoskopu mi uopće nije pisalo da ću ići na pregled, pih. Dođem do osmrtnica. E to ja volim detaljno pogledati jer mi se čini kao da pokojnicima tim činom izražavam dužnu pažnju i žaljenje.
Neprirodnu tišinu prekinulo je tapkanje cipela uzaskale. Dolazio je oćalinko srednjih godina, nu, po držanju i faci vidiš da je doktor.
Zaželio je svima dobar dan i upitao jesmo li svi za gastroskopiju. Sad smo bili sigurni da je to On.
Pokucao je na vrata odjela ali gore visoko da mu oni iznutra vide šaku, valjda je to znak raspoznavanja.
I dok je lupkao po staklu spustio je pogled na osmrtnice u novini i prozborio više za sebe pokazavši prstom, „ovo mi je prijatelj“....
Otvorila je sestra vrata i doktor je ušao na odjel.
Jedan od onih što su šetali dođe do mene i upita.
- Aha znate se ha.-
- C, nikad ga vidio.-
- Ma reka ti je nešto ajde.-
Sad se oko mene stvorio prsten znatiželjnika sa pitanjem. „Šta kaže, šta kaže.“
- Ma nije ništa.-
- A kako nije kad je, sa'š ti priko reda jel', e ne'š bogami da znaš.- Zaškrpunio se muflon.
- A moraš nam reći što je čovik reka da znamo e.- Dopuni drugi.
- Šta se praviš važan, što ne rečeš e.- Uporno najvaljuju.
- A dobro kad ste navalili evo, kaže da su svi ovi bili njegovi pacijenti.-
Muk. Gledali su me sa čuđenjem tražeći nešto u mom pogledu. Onda se oglasio jedan dosta nervozan tip (kako neće biti neurozan kad mora biti natašte ni tabletu ne može popiti a 11h.)
- Ma šta? Koji... ovi što su riknuli?-
- E.-
- Jebamu pas mater, znao sam...znao sam da im ne možeš vjerovat, oni jedva čekaju da nam pošalju nekog hoštaplera samo da ga se riješe.- dodao je drugi.
- Bome rekli su da je dobar doktor.- oglasio se još jedan ne znajući šta će s rukama.
- Daj molim te, splićani će ti poslati dobrog doktora...a ko više mrzi šibenčane od splićana, ae ko?-
- Jebote sve su ovo bili njegovi pacijenti ej...i da on mene pregleda i prepiše mi likariju aaa neka se jebu i on i Marasović i Kerum, svi su isti.- okrenuo se čovjek i ode niza skale.
- A pogotovo sad kad igraju za kup Hajduk i Šibenik, jeba mu ja mater mene će on...evo mu šta oće ae zbogom.- Odmjerio je od šake do lakta i ode.
I da ne duljim jedan po jedan su nestajali, nekome se pripišalo, jedan je morao hitno na katastar, netko je zaboravio platiti parking, tanto smo ostali ja, jedna bakica od oko 50kg i još jedna zabrinuta žena.
Bio sam treći na redu, hehe od petnaestoga...
Benti...a što ako je ipak....
|
