|
Diverzija u bosnićevoj kući
Velika je subota i susjedsvo se uskomešalo, zivka se, raspituje se 'ko će iz koje kuće nositi hranu na blagoslov. Kao pita se a već se zna da će poslati djecu jer stariji nemaju vremena od velikog posla. Sad je uveden digitalni signal pa valja tražiti programe, gledat, gledat, gledat.
Djevojčice su spremne. One jedva čekaju da se maknu iz kuće, da prošetaju, da se zakikoću. Vesele i dražesne svaka u rukama drži košaricu napunjenu raznim delicijama i obveznim jajima, pokrivenu čistom kanavačom. Skupile su se na dnu ulice i čekaju ostatak ekipe.
Mala Ratka ih ljubomorno gleda, i ona bi rado s njima ali je rišćanica pa će sa svojima u sv. Spasa.
Veli joj Marija.
- Ajde s nama šta ima veze neće te niko potjerati.-
- Stvarno.-
- Dašta, uzmi fino košaricu i metni jaja i ostalo što imaš i idemo zajedno.-
Nije je trebalo nagovarati, radosna i lagana kao leptirica potrčala je prema kući i nakon par minuta pridružila se svome jatu sa košaricom u ruci.
Taman je ušla u kuću a mater joj se zatekla na hodniku i iskolobečila oči na onu košaricu.
- Okle ti.-
- Bila sam u crkvu sa svojim društvom... na blagoslov hrane.-
- Ae u kužinu ae, stavi to na stol. A u koju si to crkvu bila a?-
- U katoličku.-
Baba se zagrcala s vinom kad je čula i izletilo joj je kroz nos kao vatrogasni šmrk.
- Ajme meni što učini nesrećo jedna, što ćemo sad zaboga.- rekla je mater.
Baba je došla teke sebi i raširila crvene oči a zub je tužno virio iz zgužvanih usana. U ovoj nevolji koja ih je zadesila valja uključiti sve mozgove iz kuće i razraditi sve moguće scenarije jer ovako nešto se još nije dogodilo.
Ovo se ne može riješiti bez da zna domaćin, glava kuće i zazove ratkina mater muža svoga, Milana, da im se pridruži u velikoj nevolji.
Milan, glava kuće, pomakne tek neznatno glavu od televizije u koju je buljio da sasluša učinjeno svetogrđe, božemiprosti.
Milan je mirno slušao jadikovke što svoje žene što stare matere i svako malo spuštao šaku u međunožje, mora da ga je bolio kurac za ovaj veliki problem.
Naprezali su se moždani, padali su prijedlozi sve pametniji od pametnijega jer riješenje se moralo naći.
U jednome su bili složni, hrana se ne smije baciti.
Nakon mučnih razglabanja, prijedloga i kompromisa pao je i dogovor, jedino moguće riješenje ove situacije da bi se makar donekle sprao grijeh sa griješnih duša.
Utanačeno je sa četiri glasa za i ni jedan protiv da se ujutro na Uskrs pozovu komšije (susjedi) da pojedu blagoslovljenu hranu jer to jelo ni'ko od njih tu prisutnih neće metnuti u usta, ni mrtav.
I bi tako. Jaja su završila kod dvije susjede a bome su mastili brk i muški susjedi faleći kuhanu plećku i suhi pršut.
Sad je baba otpuhnula ljuteći se što mora puniti tuđe guzice ali što se može, pa reče.
- Sreću mu đavo odnjo i popu kako nije poznao naša jaja jer naše kokoške imaju tri prsta na nozi. Ja sam u svoje vrijeme mogla poznat jaje svakog tuk.. oću reć tuke i kokoške a on ne može razlikovat ono domaće od onog kupovnog.-
- A majko moja kako će poznat' kad su ofarbana.-
SRETAN USKRS DOBRI LJUDI I JOŠ BOLJE ŽENE !
|
