Mlađariji su dopuštene sve uncutarije i moš ih kaznit jedino da ih povučeš za uvo, neš ti kazne a što uvo veće kažu da je čeljade inteligentnije.
Kako se napravila pijaca u našem malom gradiću tako je u sklopu nje ali pozadi napravljen i javni zahod. Bile su dvije kabine za veliku nuždu i dva pisoara kojima je uvijek curila voda.
Pisoari nisu bili odijeljeni kao sad u nekim zahodima, onako brate pišaš i gledaš.
Mi frkunići, tako su nas zvali jer su nam počele povirivat dlake, promijenio se glas, rastegli se ka šparoge, išli bi okolo po pazaru krast lubenice, kruške, ma nismo birali što uvatimo, ali samo za pojest, vječito smo bili gladni. Za lubenice smo imali razrađen sistem jer su stale na podu na gomili. Jedan bi kao pitao koliko ova, pa koliko ova, znao je čovjek da mi nismo kupci ma nije mogo pazit na tri strane a onda je jedan koji je bio u boljoj poziciji gurnuo nogom lubenicu i kotrljajući je udaljio se.
Nas troje smo bili nerazdvojni a Miško je bio i posebno obdaren ne po pameti, pa je bio i najhrabriji za učinit ludoriju. Počeli smo i duvanit pa se moralo kupit škatulu to nismo mogli nabavit na uobičajen način pa smo se morali dosjetit kako zaradit koji dinar.
Padale su ideje da nas je bilo sram iti slušat, uglavnom nije falilo smjeha.
U zahodu je ordinirala smežurana debela, Mare Tropika, sva je bila u oblacima, dimila je kao špaker sa začepljenim dimnjakom, ali nije dala mukti ni jednu nuždu, jok.
Sa strane vrata izvani na vidno mjesto rukom je bilo napisano radno vrijeme, 24-24, i ništa više a nije ni trebalo zna se.
Dakle prihvatili smo moju ideju i razradili je... idemo u akciju da vidimo reakciju.
Sjeli smo na zidić igrali na karte i činili fintu da ne gledamo tamo. A ovako su ljudi reagirali.
Neki nisu niti pogledali našu umotvorinu ošli bi unutra platili i obavili nuždu. Jedni bi se jednostavno nasmijali dobroj šali, a bome neki, doduše rijetki, bi se okrenuli i otišli sa prstom na čelu, „ko je o'de lud“?
Jedan je postariji gospodin zastao i zagledao se. U ruci je imao crnu tašku, okretao se kao da nekog traži.
- Možemo li pomoći dondo?- (starijem se govorilo dondo iz poštovanja što znači stric)
- Ti'š mi pomoć, a vi'š što piše... a ko to ima moj sinovac.- Onako šaljivo reče, sad znam da je bila navlakuša.
- Aa to, dajte deset dinara pa ću ja sredit sa Marom da vas pusti, nema problema.-
- A kako sinko vi'š da je ovo za posebne.-
- Može se može. dajte da odnesem onoj babi pa možemo ući dvojica i reći da ćemo pišat u istu školjku.-
- I ti bi išo samnom pišat.-
- Zašto ne, dajte deset dinara.-
- Deset dinara?- Začudio se čo'ek. Onda uskočim ja.
- Ma pet dinara, to je on mislio deset za obojicu.-
- Aaaa, evo ti na pa plati.- Dao on deset dinara za oboje, Miško platio dva dinara i uđoše oni na pišanje. Pišaju oni, čova ga gleda pa će:
- Bome mladiću ti moš i sam pišat a, bez da je podmićuješ!- Pa se uozbiljio, spremio ga i veli:
- Slušaj 'vako mladiću,... ti si krunski svjedok, ti ćeš svjedočit da je drugarica uzela mito, ostalo ću ja sredit, bez brige, pa ću pokazat toj kapitalističkoj protuhi koja se usudila drznuti se i neopravdano obogatit.....-
Uteče Miško ne bi ga zrno iz puške stiglo, uzalud je ovaj vikao da stane u ime zakona, mi smo ostali virit iza grma.
- Drugarice, protivno zakonu uzela si mito, imam svjedoka!....-
Žena otkačila vilicu i diže se sa stolice.
- Sjed'.- Žena se baci nazad, stolica joj se opasno ljuljala.
- Ja sam kotarski inspektor. Uz mito prekršila si i zakon o radnom vremenu i cijenama.-
- Šta vam je gospon?-
- Okačila si svoju tablu s opasnom namjerom da se neopravdano bogatiš.-
- Šta sam okačila?-
- Tablu sa radnim vremenom, a najgore što si radno vrijeme pretvorila u cantimetre. Umjesto da piše kako zakon nalaže od 24-24h, ti si napisala „od 20-24cm“, i protuzakonito si povećala cijenu uzimajući i mito. Zamisli sad da je došlo milijun ljudi pišat ti bi se bila neopravdano obogatila na račun veličine njihovog... njihovog, njihovog zna se jel', ali sreća da sam ja naišo da to spriječim, drugarice slijedi vam kazna.-
- Ma koju tablu čovječe...- Diže se Mara ki furija i izađoše vani.
- Evo table....-
- Šta, evo table... šta je ovo?-
- To je dokazni materijal, kaži gdje držiš metar, naređujem ti u ime zakona.-
- Ajte moj gospo'n u ime zakona obavite i veliku nuždu, ajte.-
- I vrijeđanja.... milicijaaaa... odvedite je a objekat pečatimo do daljnjeg.-
Evala ti čovče o' zakona tako se čuva država,... sve kreće od malih stvari pa se povećaju, tu se lova vrti tu se kapital štanca, tu se čine sranja, . Pogledaj im one traverše more stat cijela državna kasa. Znaju ljudi od zakona koga valja loviti, koga držati na uzdi. A bogati da ne znaju ne bi ni bili na otim mjestima, jeli ovako.
Ee da je onda bilo ka sad,... moga sam izvuć onu premiju za intelektualno vlasništvo a ovako,mogu jedino.... u ime zakona (prirode) pustit vodu.
