fra gavun

Biseri

U izlogu zore
zlatom presvučene,
lagano se njišu,
dirkaju se i šapuću
nevine i snene
udišu svoj život.

Brižno,
zelena mama
skriva im ljepotu,
a ne može vrijeme,
daruje bisere
i opet je sama.

A kad ode zima,
i njezina studen,
nakon onog vjetra,
opet bremenita
dočekat će jesen.