|
I LJEPOTA ZAUDARA
Kad je Bog stvarao ovu balotu, očito je bio dobro raspoložen i umjetnički nadaren, jer ovakvu ljepotu nitko, ama baš nitko, ne bi ni prodao a kamoli poklonio. Darovano nam je sve što okom uhvatimo, osim onog ružnog, to smo napravili mi, mi ljudi!
Sad ću se sa ovih visina spustiti nešto niže, jer jedino tako možemo osjetiti one niske udarce koje zadajemo majci zemlji, a onda, neizbježno i sami sebi,
I moram stati u ovaj šibenski krajolik, ovu draž koju ima malo tko na svijetu, ovu ljepotu procvalu u kamenu, moru, rijeci Krki, zaljevu i obali. Ljepotu koja više nije ponosna i gorda, već moli i vapi da joj se pomogne, a mi smo tako okrutni i zli i nećemo sebi, da sebi, pomoći.
Tijekom godina, ova ljepota je okupirana od bivše vojske, ( ali je makar sačuvana priroda tamo di su oni bili!) pa industrije, sa jedne strane " Crnica ", a sa druge " TLM ", sa zloglasnom elektrolizom. A u zaljevu, kao u jezeru, ulivala se kanalizacija i šporkala sve do kanala sv. Ante.
Dođe i taj dan, dočekali smo da vojska ode, da se " Crnica" potaula, da se " elektroliza " ugasi, da je više nema. Dođe dan da udahnemo punim plućima, uz čisti zrak i radost i svježinu nove države.
I što je to sad, da nam ne da živjeti životom dostojnog čovjeka, Tko nam je sada kriv? Tko nas to sada gazi i pritiska? U vrijeme najžešćeg raslojavanja društva, kad pored obale, dok prolaze jahtetine, penzići drže glavu u kontejner, ne bi li našli koju crkavicu.
Uz taj jad, eto i novoga belaja i nevolje. Ne daju nam onaj naš " lipi friški zrak", sad se gušimo u smradu fekalija. Proradio je novi sustav odvodnje fekalija iz grada, i svi smo bili sretni kao mala djeca jer sad se sa mula krka vidi dno.
Ali, Zablaće, Ražine gornje i donje, Brodarica, Podsolarsko, Mandalina i sami grad, sad su natopljeni smradom, pogotovu kad je bonaca, a čuje se i po vjetru.
Nažalost, iz same županije dolaze informacije kako projekat nije do kraja poštivan, i da se zna tko je napunio džep?
No nevolja nikada ne dolazi sama, pa iz morinjskog zaljeva, inače mrijestilište ribe, takođe dopire nesnosan smrad fekalija, a to je na drugoj strani gradskog kolektora, pa smo u sendviču.
Moram reći, da oni sa cisternama za čišćenje crnih jama koji rade na crno, isprazne svoj teret u to, nazovimo jezero, koje nema cirkulacije i smrad ostaje kao svejdok civilizacije. A iznad koji kilometar je smeće, koje usput rečeno, trebalo je biti odlagalište i za Split, što je punih usta zagovarala naša gradonačelnica.
Iza odlagališta je industrijska zona Podi, a gdje odlaze otpadne vode i fekalije sa tih prostora? Ovo kraško tlo, upija to poput spužve i odvodi u more, u morinjski zaljev.
Gosti napuštaju ove prostore, a na žalbe nekih obrtnika, ugostitelja, drsko im je odgovoreno neka prodaju i kupe kuću negdje drugo?
Jeli moguće, da u dvadeset i prvom stoljeću imamo toliko primitivaca, da nemamo pravo niti na čisti zrak?
Hoće li nam se ponoviti ono što ne bih poželio niti neprijatelju, da počnemo crkavat od kolere, kao što Šibenik pamti kad je devet desetina stanovništva umrlo id kuge u petnajestom stoljeću.?
Nadam se da neće, ali će svakako ostati upamćeno i ako to neće biti službeno zabilježeno, da se ljudi, doslovce, guše u smradu, u doba kada je na vlasti bila gradonačelnica Neda Klarić i župan, Goran Pauk.
Ja ih ljudski molim da isprave ove propuste, da pokažu da su dostojni odgovornosti i časti koju imaju.!
|
