fra gavun

HVALA TI

Od prvog plača,
mladosti i radosti,
živimo ispod duge
puni sjete i tuge,
do same starosti
sve nas jača.

Jači od stijene,
mekši od spužve,
nosimo brige
i listamo knjige,
mirišimo ruže,
i tada krene.

I samo drača,
kamo god kreneš
dođeš do zida,
srcem, bez stida
moliš i preneš,
ma…laku noć Ćaća.

Sunce je palo,
vjetar je pao,
stale su kiše,
i nema više,
sat je stao
i sve je stalo.