fra gavun

TROKUT


Želja mi je
da te pogled dira
i miluju te riječi,
u polutami sobe
toplog popodneva
dok Mrvica svira
da se prospemo
po postelji.

Ali nisam imao
novi broj, tvoga muža
i pozovem ga u firmu
da otkloni kvar,
a ja bi sa buketom ruža
krenuo u raj.

Dojavi mi taj broj
da čovjek zaradi
koji novčić,
da mu izađem u susret,
ta on je tvoj
a ti si moja,
i ne čekaj Božić.