Načelo zornosti

Za početak, dobro jutro cerek

Ne sjećam se kad sam posljednji puta bila ovako budna ovako rano (od sedam, zapravo) i radila nešto vezano za pisanje... Većinom u ova doba učim =)

Posljednjih nekoliko dana družim se s knjigama "Zadar i Padova - gradovi prijatelji i središta znanja" i "Povijest hrvatskog školstva i pedagogije". Ili u prijevodu, učim nacionalnu povijest pedagogije. I moram priznati da sam veoma iznenađena činjenicom da mi je oko 95% gradiva iznesenog u navedene dvije knjige zapravo veoma zanimljivo - i da ga želim naučiti. Ovo je za mene ravno čudu, jer meni je povijest zanimljiva, ali ju mrzim učiti iz dna duše - ne podnosim štrebanje.

Zahvaljujući povijesnom pregledu razvoja školstva na hrvatskim prostorima od dolaska Hrvata u 7. stoljeću pa do danas, puno više cijenim današnji školski sustav, koliko god on bio manjkav i koliko god u njemu bilo mjesta za poboljšanja - jer sad znam koliko je vremena i truda bilo potrebno da ga se dovede na ovu razinu.

Zahvaljujući ovom predmetu shvatila sam koliko su obje škole koje sam pohađala zapravo dobro organizirane, i kako je velika većina mojih profesora izninmo kvalitetno stručno i pedagoški obrazovana (naglasak na velika većina - jer ima nekih kojima u školi nikako nije mjesto, to što si ti stručnjak u svom području ne znači da znaš prenijeti znanje drugima i to što si tu zahvaljujući pripadnosti stranci te tek ne čini profesorom), kao i koliko svatko od njih voli svoj posao.

To nisu zaključci do kojih sam mogla doći dok sam pohađala osnovnu i srednju školu. Nisam to mogla vidjeti jer sam bila direktno uključena u taj dio obrazovnog sustava, a to mi je onemogućilo objektivno zaključivanje. I to je u redu - jer objektivnost i zahtjeva odmak od situacije. Neizmjerno sam zahvalna na činjenici da mi se pružila prilika za uvid u kvalitetu ustanova koje sam pohađala - uvid kakav ne bih imala da nisam krenula na studij pedagogije, jer tu cijelu situaciju sad gledam puno drugačijim očima.

Sad bi bio red da objasnim naslov posta =)
Načelo zornosti je jedno od osnovnih načela pedagogije, koje se odnosi na činjenicu da učenici sa svojim profesorim provode jako puno vremena, stoga profesori trebaju postavljati dobar primjer za svoje učenike u svim aspektima - i akademski i osobno. Stjepan Basariček je to objasnio puno bolje nego ja sada: "Ništa ne odgaja toliko koliko prisutnost čestita čovjeka. On ne treba govoriti ni pripovijedati budući da sama njegova osobnost djeluje kao sunce koje grije i svijetli."

O problematici iz prošlog posta ću se očitovati krajem mjeseca, kad dotična bude definitivno razriješena. Sad odoh učiti gramatiku jer sutra imam usmeni.

Pozdrav!

Voli vas
Bella

12.09.2016. u 08:20 · Penny for your thoughts? (8) · Isprintaj · #

');