Circle of Snakes

E dragi moji! Nakon dugo vremena sam se sjetio šta vam mogu nasrat! Sjedio sam sada 5 min ispred monitora i nisam se mogao sjetit šta da vam pišem. I udri me ko grom iz vedra neba! Pink Floyd! The Wall!! Većina vas sigurno zna Pink Floyd po onom hitu "Another Brick in the Wall part II". Ona "We don`t need no education..." himna svih ljenčina koji nevole školu. Naravno imaju oni još puno dobrih stvari. Samo da nabrojim neke pa si te skinite i preslušajte (bar jednom): Wish you were here, Goodby blue skye, High Hopes, Hey You, Breathe, Brain Damage, Embryo... Mogo bi do sutra. Al ove su mi među dražim. Sad se sigurno pitate : "Zašto ovaj luđak (da, luđak jelte? Znate!) piše o pink flojdu? Ta zašto pobogu?". To se i ja pitam. Ne, sad ozbiljno. Njihov najpoznatij album "The Wall" me fascinira. Ne zato što ima dobre pjesme nego njegova fakin poruka. Odvajanje od svjeta, povući se u sebe jer ovaj svjet nemoš izdržat. Samo zbrisat u svoju glavu jer tam imaš sve što trebaš. Drugim rječima: puknut! U "The Wall" saznajemo zašzo je Roger Waters (basist Pink Floyda) otišo iza zida. Glavni razlog je smrt njegova oca koji je pogino u ratu dok je ovaj bio klinac. Ostali razlozi su njegova majka koja ga je razmazila, škola, rock scena, žene i naravno obožavatelji jer samo dolaze na koncerte da vide poznatu facu, a ne zbog glazbe, njegove poruke. Da. I sve su to cigle u zidu. Zid koji podiže oko sebe. Unutar zida nema smrti, laži i nepravde. Unutar zide vrjede tvoja pravila. Nekad mi dođe da podignem takav zid oko sebe. Visok 20 metara, promjera od jednog kilometra. Stvarno me guši. Ovo društvo naše. Niko ne razmišlja svojom glavom (svaka čast onima koji razmišljaju). Prihvaćaju sve zdravo za gotovo. Recimo ja slušam Rock jer mi on najviše odgovara. A neke pojedince (neke pobogu, neke!) ak pitaš reći će ti da slušaju nešto jer je "In". Nek slušaju šta oće, baš me briga šta sluša, al nek to sluša iz boljeg razloga. Mislim zašt uopće mora postojati "In"? Netko umjesto tebe odlučije kako češ živjeti svoj život? Jel to znači "IN"? Imati opran mozak? Kolektiv upravlja pojedince, sav se naježim od toga. Naravno neki red mora postojati, ali mislim da je to današnjice pretjerano. Mislite da sam lud? Pa i jesam! Dobro je biti lud! Znači da živiš po svojim pravilima. niko tobom ne upravlja. Naravno mislim pozitivne luđake (ja, Boudelaire, Roger waters, Connan O`Brian). I s vremena na vrijeme ja odem u taj svoj zid. Onda nema škole, prijatelja, staraca, nikakvih bendova i šta ja znam čega. To znači malo švrljati po sebi. Preispitati svoju psihu. Preispitati svoje ciljeve u životu, koje su mi patnje? Koje su mi radosti? Mekši ili grublji toalet papir? Pokušajte i vi malo otić u zid, kad ta zadnja cigla prevrši mjeru, dali to bila neprihvaćanje u društvu, dal vas neki profesor zajebava, zaduženost u Casinu, ili ako pola godine nisi imo curu... Otiđite malo unutar zida. Kad izađete iz njega bit će vam lakše. Barem je meni tako. Eto, to ja vidim kad slušam neki bend. Ne slušam ih jer su "IN" nego zato što mi mogu pomoći u životu. Dali to bio Boudelaire, Roger Waters il ne znam ko. Oni vam vide svjet s drugim očima, te ga onda bolje poznaju. Eto, idem ja gledat Ha Er Te 2 jer mi igra JUVE!!! Dotad, živjeli!




A može i ovako:

...and it`s mine. It`s the most lonliest day of my life. E tako je to bilo u subotu. Osjećao sam se tako usamljeno. Nemojte sad mislit da ja nemam nikakvih prijatelja i to. Nego ako se ja ne družim s ljudima dosadno mi je, a ako mi je dosadno ja sam najčešče usamljen, jer nema nikog da ja djelim dosadu s njim. tako sam ja u subotu podne išao u grad da se ja i frend raspitamo za neke cijene. Ja dođem do dogovorenog mjesta da se nađemo, a onda on meni pošalje poruku da nemože doć. Nije probljem, razumijem ako čovjek ima obaveza pa nemože doći. I tako ja sam idem raspitivat se za cijene. Navečer sam se dogovorio s prijateljicom da idemo van. Ona mi isto javi da nemože. razumijem nije problem. ali mi je onda postalo dosadno. Da ostanem kod kuče nema šanse. Strunuo bi. Odlučim ići sam. Nisam ni znao kud, ni kolko da ostanem, samo sam znao da idem. Sam. Prošetati Zagrebom. Malo si pustit mozak na pašu dok prolazim osvjetljenim Zagrebom, da se prepustim svojim mislima. kako je to bilo ljepo samo tako otić u svjet, bez cilja i svrhe. Osjećao sam se slobodnim. Jer ljudi su postali robovi modernog doba. Postali su robovi termina. Treba stić na kavu, u školu na posao... A nikad čovjek nestane i samo odmaori tu svoju glavu. Sve je kao neka žurba. ja ne želim ići tom smjeru. Zato zavidim onim sobodnjacima. Što samo lutaju gradom, sjednu negdje, osviraju nešto, skupe si za cugu i nešto za jest. Spavaju kad žele idu di žele. Baš bi volio bit takav. Vladati svojom sudbinom. A ne da mi nekakvi termini određuju život. Samo ja i moja gitara... Eeeeeee da. To je život. I tako sam ja nakratko išo tim smjerom. Nekih 5 minuta. Javio mi se Maruna pa smo se dogovorili da idemo van. Samo ja i on. I bilo je odlično, dogovarali smo se za tulum što organiziram, sjeli u Mali Medo, skresali po 2 krigle pive i bilo je odlično. I nije mi više bilo dosadno, i više nisam bio sam. Ali jednog dana ču sam otić u Zagreb, i pićit sam. A dotad, živjeli!!

Evo navrših ja 17 godina. Ovaj put tema nije vezana uz glazbu. Šta da čovjek piše na svoj rođendan? Malo ću vam reči nešto o sebi. Rođen sam na današnji dan u 04:50 sati u Derventi, BiH. I zato ja neizmjerno volim 2 države. Hrvatsku pošto sam hrvat, te Bosu jer sam tamo prohodo, progovorio prve riječi, tamo sam se krstio i tamo su me učili slušati Bijelo Dugme. Kad sam imao 2 godine, preselili smo se u Zagreb, točnije Malešnicu. Tamo sam živio do svoje 5 godine. E tada je išlo pravac Njemačka. Tamo sam stekao prve prave prijatelje. S kojima se i dan danas družim, al nisam ih vidio od kad sam se tamo odselio. Dopisujemo se, fala Bogu net postoji. Kad sam završio 4 razred vratili smo se u Hrvatsku. Točnije u Zagreb, još točnije u Brezovicu. I tu sam do dan danas. Lijepo mjesto na ovom velikom svjetu, baš za ljepo djetinstvo ko iz filmova. Ljeti cvjeta priroda, a zimi se taman moš sanjkat. Dosta reklamiranja Brezovice. Tu sam se prvi put zaljubio, stekao još puno odbrih prijatelja. Došlo vrijeme upisa u školu. Izbor pao na Željezničku Tehničku Školu u Palmotićevoj 84. Smjer: Tehničar za elektrostrojarstvo. I tu mi je fino. Lijepo mi je u razredu, jer su večina ludi ko ja. E tolik o mojoj povjesti. Da nešto kažem o sebi. Ja sam vam čupavi bosanski roker. Pustih kosu u prvom srednjem. Kako je rasla tako se i kovrđala. Neki mi nevjeruju da je prirodno, da idem kod frizera, al to je tak. Priroda me obdarila (bar u nečem...hehe). Rock sam počeo slušat u 8 razredu. Dotad sam slušo sve i svašta, čak i Hip-Hop i ove šminkerske metalce. Znate Limp Bizkit i ekipa. Al to me prošlo, sad slušam samo bendove od kojih mogu crpiti neku pouku, od nekih koji pišu radi umjenosti a ne radi love. Znači ovi su mi najdraži bendovi, ne tim redom, nemogu odabrati koji mi je draži: Rammstein, Tool, Metallica. U zadnje vrijeme mi je Rammstein najdraži, jer imaju tekstove za sve životne prilike, a i tekstove koji izražuju anomalije u našem društvu. Recimo nekrofilija, zoofilija, pedofilija, kanibalizam, ubojstva, pedofile, incest itd. Uglavnom ne baš vesele teme. Nemojte sad mislit da oni reklamiraju karanje leša. Oni obrađuju tu temu da slušatelj shvati izopačenost i nemoralnost tog čina. Vratimo se meni.Sviram gitaru. I lijepo mi je. Kd trebam svirat pred frendovima ufati me trema pa fulavam žice. Pa ispadne da neznam svirati. Jebga takav je život, moram se naviknut na to, treat če svirat pred publikom jednog dana... Najdraži gitarist mi je Jimi Hendrix. Al to doosad svi znate. Curu naravno nemam. Zašto? Jer nisam kreten. Kreteni uvijek dobiju žensku. A to govorim samo jer jako dugo nisam imo curu. Neznam zašt. Imam nekoliko teorija: Jedan razlog što nemam curu je što mi kultura baš i nije svejedna. Ne kultura ponašanja, nego kultura umjetnosti. Volim pročitat dobru knjigu, al ne lektiru nego u slobodno vrijeme, Charles Baudelaire mi je faca, jer je pjesnik kakvog nigdje nema. Još jedan od razloga bi mogo biti taj što se ja dobro odnosim prema curi. Ne provociram ih, uvijek ljubim ruke, pratim ih doma, otvaram vrata, uglavnom ponašam se pristojno prema curama. I niš. Možda jo jedan od razloga je taj što nedam da me kolektiv upravlja. Ja imam svoja stajališta koja mi niko drugi nije nametnuo. Recimo, ne veličam NDH. A zašto bi? Zašto veličati državu koja je propala prije 50 godina? Volim Republiku Hravatsku a ne neki NDH. A svi ostali se samo predaju kolektivu. Večina društva pjeva Jasenovac, dere se "Paveliću!" i ta sranja. Neam ništa protiv čovjeka ako je fašist i NDH-ovac. Ja samo kažem da ja imam svoje mišljenje odvojeno od drugih. Zaključak: ako želite pobrat neku curu moraš biti kreten, kratko se šišati, pluvati po knjigama i kazalištu, imati naušnicu srebrnu na ljevom uhu, nosit jakne na kojim piše BMW Williams i ta stranja. Ma ja sam gadno skrenuo s teme. Najdraža mi je kniga "Da vinciev kod". Preporučio bi je svakome. Najbolji fil je "Jarehead" iliti "Gušteri" po Hrvatskom. Najbolja pjesma (poetska ne glazbena) je "Albatros" od luđaka Boudelairea. I tako ja navrših 17 godina, malo više o meni znate. Nadam se da nikog nisam uvrijedio ovim tekstom ili tako nešto, ne želim pobrat šaku u glavu usred ulice jer vodim Blog. Ajde ja se zabrbljo skroz a znam da nevolite duge postove. Idem ja proslavit rođendan a dotad, živjeli!!!


Charles Boudelaire, faca kakve nigjde nema.

I počeh ja pisat opet. Sad sam se vratio prije pola sata iz grada. Bio sam s frendicom koja slavi roćkas(Tea) i bilo nam je odlično. Barem meni.Jer smo se ja i ona zgazili!Ja kad sam pijan ja sam najiskrenij. Tada sve što kažem živa je istina. ZAto i pišem sad da ostane zauvjek zapisano, da se nebi kasnije mogo izvlaćit da sam bio pijan. E, sad mi Danzig krešti u pozadini!! Fenonmenalno!!!! Skrenuh s teme!! Da se vratim, Tea je danas slavila rođendan. To je inače moja najbolja prijateljica, njoj mogu sve reči preda n jom nemam nikakvih tajni. Dobro, ona još jedna Tea i Sanja. Sve ih pozdravljam ovim putem! Danas smo uglavnom otišli poslje škole cugat. JA sam se dovoljno nacugo da sam ostao u boksericama nasred ulice. Bar je meni bilo zabavno! I kako sam dalje cugo, posto sam brbljav. Nisam imo cenzure, šta god mi je palo na pamet reko sam. Što baš nije najbolje. Rekosam tei (onoj što se stalno farba pa nemogu nikad reć koju boje kose ima) svakakve stvari. I sad mi je žao toga. KAd si napit duša tiu sve kaže šta god bilo njoj na tereti. To sam i govorio Tei. Sada mi je žao. Da mogu povuč šta sam reko reko ja bi to povuko. Al šta je rečeno rečeno je. Sad dolazim do one poznate izreke, "Sex, Drugs and Rock and Roll!". Što je živa istina. Vi nemate pojma koliko alkohol i rock pašu međusobno. Duša ti je skroz otvorena. Nema cenzure. Zato se toliko poznatih rokera i opijaju. Jer tad im sigurno ide najbolje, to umjetničko izražavanje. Šta god pomislio, šta god htio reči, to češ i reći. I okolino ti zamjera, il misli da si pijana (ja se osobno nadam da je Tea- plava - mislila da sam nacugan!), a mali postotak te shvaća ozbiljno. Al taj mali postotak je jedini u pravu! Jer kad si pijan jedino si ozbiljan, jer tada skidaš svoj teret sa duše. tako sad tea (crna) zna koja je ona moja mala patnja koju nosim sa sobom. U vinu je istina! Joj, da sam samo imao gitaru pokraj sebe, brijem da bi bio kreativnij no ikad!!! Zato to ide, droga uz rock and roll!! Kasnije ču pisat o sexu u rock and rollu (kad i to jednog dana okusim, he he...). Uglavnom sam ovo moro zapisat dok se sjeća m, da nebi kasnije zabotravio kad se otrjeznim. A dok se ja ne otrjeznim, živjeli!!

P.S. Tea (plava) nemoj mi zamjerit, jer biah pijan, i govorih ti zadbje terete sa svoje duše, nadam se da to nije pokvarilo naše prijatelstvo!
Tea (crna) nemoj zaboravit šta sam ti reko večeras! Makar sam bio pijan (a i ti nisi bila najtrjeznija) govorio sam ti istinu i sve što sam tebi rekao možeš shvatit ozbbilno!
Sanja, tebi takođe, tebi sam sve rekao iskreno, al nemoj niš zaboravit, jer kad se ja otrjeznim zaboravit ču na sve pa me vi pliz podsjetite na to!!!

ŽIVJELI SVI, A SLJEDEĆI ČU VAM PUTA PISAT NA SVOJ ROČKAS A DOTAD ŽIVJELI!!!

Pošto je mala živčana na net stavila odlične viceve sjetih se da i ja nešto smješno stavim. Evo par karikatura, jer slike govore više od tisuću riječi! Samo kliknite na jednu i povećat če se.

































































Eto nadam se da su vam se svidjele. većina ih je iz 24sata. Karikature iz tih novina možete naći na www.niktitanik.com a sve ostale imate na www.hdk.hr. Nadam se da su vam se svidjele. Ostavite koji komentar, te javite drugima. Meni su se svidjele. Idem si ja čupat zube sa rašpicom a dotad živjeli!

Evo! Sjetih se šta da vam naserem. O meni jako dragom ručniku, od Chuck Berrya. Koji stoji kod mene doma. Ručnik s kojim se briso Chuck dok je bio na koncertu u Zagrebu!! Ja ga imam i samo ja. Ko ga ne slušaju neznaju šta to znači imat njegov ručnik. Malo da opišem taj događaj. Prošlog ljeta je bio njegov koncert. Tjedan dana prije Bijelog Dugmeta ( ta tom sam koncertu također bio, fenomenalno). Ja i prijatelj smo došli otprilike 2 sata ranije. Otišli u obližnji birc i tamo vidli Đuru. Znate onaj što je imo 5 min slave s Đurom, smješni frajer. Veliki obožavatelj Chuck Berrya. No to nije bitno. I mi ušli unutra i šprintali prema bini. Ajd pogodite u kojem smo redu bili? Ma prvom!!! I dođoše predgrupa. Partibrejkers. Nisu loši al ako dođeš na koncert Chuck berry-a niš drugo te ne zanima. I dođoše legenda. Koji luđak. S otprilike 80 godina on napravi tulum kakav nigdje nema. I frajer se naravno uznojio i briše on svoje čelo sa ručnikom. I tako je prošo taj koncert ( koji će mi dugo ostat u sjećanju, vjerovatno njegov zadnji koncert u Hrvatskoj). On je otišao sa bine, a najveći luđaci su ostali ko da je čića Berry još u dvorani. Naravno ja i frend smo među njima. Vidim ja da tamo neki frajer rastavlja bubnjeve. Pošto je ručnik bio pokraj bubnjeva ja se derem " Daj mi ručnik, daj mi jebeni ručnik!!!". Srećom me frajer čuo. Uzeo je ručnik i ide prema meni, pruža mi ručnik. Kad je ekipa to skužila svi su potrčali prema bini. Fala bogu momak je bio pošten pa mi je ručnik ljepo stavio u ruke. Pogledam oko sebe i svi me ljubomorno gledaju. Te sam večeri bio najveća faca poslje čiče! I sad dolazio dio zašto toliko taj ručnik meni znači (osim što je Chuck pisao glazbenu povjestu u 50-ima...). Vjerovatno ste skužili da sam lud za Jimi Hendrixom. On mi je najveći idol i gitarist. Naravno i Jimi je imao svoje početke. Kad je tek dobio svoju gitaru, marljivo je vježbao. Šta li je vježbao? Pjesme od Chuck Berrya. Znate, ja imam ručnik od idola mog idola. Kontate? Vjerovatno si Jimi mislio dok je bio star ko ja "Da bar imam ručnik od Berrya...". A ja ga imam. To mi je drago. Pogledam taj znojni ručnik, nevidim tu samo znoj, vidim Jimia kako se muči i misli da nikad neče odsvirati te neke stvari. Ko što ja nemogu Jimieve. Nekad me to tako isfrustrira. pa si pomislim " I Jimi se mučio, pa pogledaj šta je postao!". I ja nastavim vježbat. Optimističnije vježbam. Ručnik mi je također bitan zbog još jednog razloga. Rockeri koji posječuju moj blog vjerovatno to već znaju, al napisat ču ja to za sve ostale. Berry je postao popularan zahvaljujući svom poznatom Rock & Roll riffu. Neznate kako to zvuči? E pa vjerovatno svi znate pjesmu od Bijelog Dugmeta "Ne spavaj mala moja". E, i ono što se svira na gitari to vam je klasični Rock & Roll riff. Brega to nije ukrao od Berrya al slično zvuči. I tak ovam je to išlo. On vam je stvorio glazbu oko koje se vrti ovaj blog, stvorio je glazbu zbog koje ja puštam kosu, bradu. Glazbu zbog koje ja sviram Gitaru. ROCK!!!!! Naravno to tada nije zvučalo ko danas. Al je bio početak. Prvo Berry pa Beatelsi, pa Rolling Stonesi, AC/DC, pa Black Sabbath, pa Metallica... Mogo bi do sutra. Jel vidite šta je pokrenuo? I zato mi taj ručnik toliko znači. Znam da je post bio ogroman al takav sam. Naviko sam na veliko :-D. Ajde, idem ja sad skockat kuču na Pokeru a dotad, živjeli!!


Ovo je taj legendarni ručnik.

...lažeš vještice. Danas sam išao u Baredo na karaoke. Bilo je odlično. Dvije pjesme sam pjevo. Atomsko Sklonište "Pakleni Vozači". Naravno večina šminkera nije ni znalo šta je Atomsko Skloniše a kamoli šta je Rock & Roll. Al to je bilo da smirim svoju Rockersku dušu. Kasnije sam htjeo jednu pjesmu posvetit svojim BEST frendicama (Tea i Tea). Htjeo sam zapravo svakoj pojedinačno jednu posvetit al mi nisu dali da tri puta pjevam! Uglavnom smo našli kompromis da ću im otpjevati jednu pjesmu te da ću im to posvetit. Odluka je pala na Bijelo Dugme "Lažeš". Predivna balada. Nsiam otpjevo tu jer mi frendice lažu neg zato što vole tu pjesmu. Uglavnom, već sam se navikao pjevati na karaokama. Ali kad sam tu otpjevao, sve je nestalo. Izgledalo je da sam ja prisutan u Baredu. Al ja sam otišo skroz negdje drugdje. Znate nešto me muči. To nikom ne govorim, čak ni svojim best frendicama. A njima obično kažem sve što mi je na duši. To je moj mali teret. To je zapravo razlog zašto sam ja tako "spaljen". Oni koji se druže sa mnom znaju da sam spaljen. Al neču sad više o tome, neka to ostane moja slatka tajna. To je moj teret. Samo moj, ne želim da ga drugi nose. Uglavnom počeo sam pjevati tu pjesmu. Od srca je pjesma. Stvarno je savršena balada. I dok sam pjevo vrtio sam si taj svoj teret po glavurdini mojoj čupavoj. I dođem do refrena, kod kojeg se dogodilo nešt fantastično. Teret je izgubio na težini! Kad si tamo pred svima i pjevaš nešto od srca, za svoje drage prijatelje, to ti puno pomaže. Lakše mi je bilo. Ko neka terapija. Šta bi tek bilo da sam mogo pjevat nešto od Rammsteina? Bio bi izlječen čovjek. Koliko ta glazba može pomoći čovjeku! Šta je tek ako ti nešto napišeš, od srca, pjesmu po svojim događajima i emocijama, pa ju odeš pjevati pred nekom publikom. Tada si kralj svijeta, tada ti nitko ništa nemože. Svi te slušaju, makar tamo bio i predsjednik države. Svi slušaju i čekaju da vide šta češ im izjadat. Nadam se da če se to jednog dana i meni dogodit. Da ekipa sluša moje pjesme. Moje tuge i moje sreće. Ne pucam ja na popularnost. da pucam na to imo bi kratku kosu i slušo bi cajke. Eeeeee moj druže/drugarice, koliko sam sad sretnij neg prije. Jedva čekam da opet nešto otpjevam. Znam da je to samo karaoke, al moš uzet sebi drage pjesme (naravno ak ih ima, Jimia i Rammstein nemaju :-() i pustit su dušu na pašu. Naravno nije kod svih tako. Neki se idu zabavljat tamo na stejđu. Al kad moja luda umjetnička duša sve drugačije doživljava. Kak sam sad ispo ko neki emocionalni papak? Ma važno je sam da nisam Neven Ciganović (Đizus šta je tom frajeru?). Evo nasro sam sve što sam imo za nasrat. Idem si čačkat oko sa hrđavim šarafcigerom a dotad, živjeli!


E kad mi čupavi pjevamo, svi slušaju...

Evo odlučih napisat dva posta jer imam dosta ideja a ne želim da se izgube. Krenimo onda! Neki dan sam išo do svog instruktora za gitaru. Snoopy. Legenda. Kolko god bio u banani taj dan, kakvo se god sranje dogodilo on te zna oraspoložit. Jednostavno gleda život s pozitivne strane, te odma zrači s pozitivnom energijom. Uglavnom. odem ja rutinski u birc di se nađemo on i ja. A on tamo sjedi s nekom ekipom. Upoznam se ja s njima. Svi vedri i dobro oraspoloženi. Ko neki dan kad sam čuo u bircu Hendrixa. Nisam bio sam. Nisam jedini bio čupavi gitarist. Svi smo bili isti. Bio sam Albatros koji leti.Svi odreda bili maldi u svojim 20-ima. Svi su odreda bili Snoopyevi bivši učenici. To mi je ulilo nadu da ču i ja nešto uspjeti s mojim glazbenim angažmanom. Hoću reći da sam se ponadao da ću naučit to čudo zvano gitara. Do prije mjesec dana nisam znao razliku između C-dur ljestvice i C-mol ljestvice. Al sve je sad jasnije. Glazba je odma time zanimljivija i ljepša. Ne da prije nije bila ljepa, ali kad razumiješ to što slušaš postaje ljepše. Zahvalan sam tome Snoopyu. Snoopy me također naučijo da se ne držim jedne vrste Rocka. Prije sam vam sve nešto vrtio u filmu Heavy Metala. Al reko je "Jednog dana kad budeš piso svoje skladbe, želiš ljudima poslati poruku. Ako si frustriran napiši nešto heavy, ak si tužan baladu a ak si sretan nešto za plesanje. Da ljudi shvate što si ti osječao kad si to pisao. da shvate tvoju poruku". Sve je to istina, mislim da niti nemoram objašnjavati njegove riječi. Uglavnom Rock je lijep dali ja slušo Cradle of Filth il Chuck Berry-a. Ak je dobro onda je dobro. I na dobrom sam putu da jednog dna pišem svoje skladbe. Eto. Prvi post je gotov. Idem ja napisat druga a dotad, živili!

Kako sam dobio već možda 20. žalbu da pišem duge postove, odlučio sam napisat mali. Ioako nisam naviko na male stvari :-). Čovjek stavi svoje misli na web i nema uspjeha jer puno piše. Šta ja trebam svoju inspiraciju suzdržavati jer vam se neda čitat. Dobro. Ajde neka niko ne čita, ajmo se svi samo masovno karati i slušati Hip-Hop, boli nas kurac za naše potomke, važno da se mi zabavimo........ Jeste sad zadovoljni? Ja nisam........ A dotad se naviknite na velike postove, jer ja sebe ne cenzuriram. Šta mislim to i pišem. Naravno, na to dobivam kritike. Ponekad se osjećam ko Albatros. Šta ne znate ko je Charles Baudelaire? Ma tako je! Vama se nada čitat! A da slušam Hip-Hop nebi se to desilo. Onda bi bio "cool". Ma gonite se.........


Ovo je Albatros. Ko kuži pjesmu kuži i mene. A ostali nek se gone!

E........ da. Ko bi reko da će mi se tolko svidjet. Obični odlazak u obični birc. Ime sam namjerno krivo napiso zbog autorskih prava. A pitate se šta je tolko posebno tamo da bi moro pisat na blogu o tome? E, da. Nešto što se nikad dosad nije prije desilo. Jedinstveno. Neponovljivo. Jer samo je jedan prvi put. Da! Dobro ste pročitali. Prvi put. Prvi puta da sam čuo Hendrixovu pjesmu a da ju ja nisam moro naručivat. U duši mojoj psihodeličnoj se pojavila nevjerovatna radost i veselje. Znam, mislite luđak sam. "Šta li je njemu? Ma obična pjesma!". Da, obična pjesam, ali po prvi put se nisam osječao kao usamljeni vuk u društvu. Inače sam jedini ja čupavi roker, jedini ja obožavam Hendrixa i jedino ga ja naručujem u bircevima. I tako jutros čućim ja u Geleksiju i slušam svakakve priče. Ko grom iz vedra neba me udari. Odjedanput nisam čuo nijedan glas. Nijedan šum, smjeh, auto, priroda, grad... Sve je nestalo, samo je Hendrix osto. I to pjesma koju sam prvi put čuo od njega (da, i to postoji!). Već sam skroz zaboravio kako je čuti po prvi puta jednu Hendrixovu solažu. Davno sam ga ja počeo slušat i davno u vremenu su ostali ti osjećaji. Radost, zbog lijepih nota koji taj "gitaristički bog" svira. Ugodna nostalgija, zbog sjećanja starih vremena dok smo ja i frend sjedili kod njega u sobi šuteći samo slušajući "gitarističkog boga" kako pere po Gitari. Ljubomora, jer nikad neču doseći to savršenstvo što ga je "gitaristički bog" uspjeo doseći. I mislim si ja, hoću li ikad odsvirat neku njegovu stvar cijelu? Znam početak, znam glavnu melodiju, no cijelu ne znam. I pere Hendrix, cure tračaju sto na sat, a ja sam u svom svjetu di ja i on zajedno sjedimo za stolom. Bez tračanja, grada, birceva i svega. Samo ja i on sjedimo i on me uči odsvirat neku njegovu stvar. Kako bi to bilo ljepo... Kako je to nemoguče... Mislim da ga je bog uzeo prerano od nas. U samo tri godine je uspjeo postati živuča legenda. Šta li je mogo uspjeti da je osto do dan danas živ? A konjine ko Milošević žive do prošli tjedan. Da je on umro onda kad je i Jimi umro, bio bi balkan ljepši, a i cijeli svjet jer je Hendrix u to vrijem učino čuda. Eto vidite, doživljavam ga ko prijatelja. Tako mi je žao što je umro a umro je 19 godina prije mog rođenja!! I završi Hendrix, i vratim se ja tračarama. Ali opet, ko grom iz vedra neba počeše od Deep Purple-a "Child in Time". Nisam se vratio mislima jer mi Deep Purple ne znači koliko i Hendrix. Ali je bilo tako lijepo da neko drugi umjesto mene naručuje moje najdraže pjesme. Znao sam da u Zagrebu ljudi slušaju Hendrixa, ali ja sam samo znao sebe i još 3 prijatelja. Čak je konobar naručio Hendrixa. Inače konobari okrenu Hendrixa ako ga naručim (Ilija u Princu!). Evo, neznam šta bi više napiso. Sav sam se raspekmezio. Več vidim Teu kak umire od smjeha. Ma važno je da neko čita moje misli. Makar im se smijala. Idem si ja pustiti Jimia a dotad živili!

E, to Dugme. Najbolji bend sa naših prostora. I to je činjenica. Pa vidli ste sami kad je bio koncert u zagrebu, Sarajevu i Beogradu. Ko da je dolazio papa. A nea veze. Posvetit ću se ja njihovoj prijelomnoj pjesmi u karijeri. Njihov treći singl, koji je bio prvi sing koji je bio hit, imao je dvije pjesme. "Da sam Pekar" i "Selma". Ja ću se malo posvetit ovoj gospođici. Danas se ja vozim u busu sa mojom dragom prijateljicom (kojoj ću posvetit pjesmu u petak, al samo njoj). Ta draga prijateljica se zove Tea. Tak sam da znate. Uglavnom smo počeli pričati o Bijelom Dugmetu i mi naletimo na Selmu. I počeli smo pričati zašto li se ona naginjala kroz prozor? Njene razloge neču nabrajati, da ne ispadnem da kradem, al imam ja i svoje. No najprije da vam nešto ispričam o toj pjesmi. Pjesmu je napisao sarajevski pjesnik Vlado Dijak, to je jedna od rijetkih pjesama koju Bregović nije napisao. I ta je Selma stvarno postojala. Nemogu se sjetiti kako se prezivala, evo tražim u knjizi i nemogu naći. ali uglavnom znate šta se dogodilo. I sada ja razmišljam zašto li se ona naginjala? Sve izgleda da su prekinuli, jer inače nebi bila balada. Evo žena putuje na fakultet, znači napušta ga zbog karijere. A on jadan u nadi da ipak ostanu zajedno, još joj nosi kofer i to teški. Lijepo, znači još ga je napustila zbog karijere, te ga još i iskorištava. Ah ta Selma. Okrutna kurva. Ili? Zašto odma žena mora biti žena kriva? Odma je on slomljen i jadan. Jeste skužili to? Sigurno dok ste čitali, niste proturiječili. "Da, da, ta Selma je okrutna kurva!". Žena jedanput oće nešto uspjet u životu i odma pišu balade o tome!! Ko da je neko umro. Ali zašto prekidaju? Jel si Selma našla nekog studenta ginekologije i sada ide njemu na "praksu"? I opet je Selma prva počela. Možda je ovaj nešto sjebo, nekog diro koga nije smjeo i ona je odlučila otić na faks. Ali dobro to su sve razlozi odlaska na faks. Ali zašto se naginješ Selma? Možda dok je sjedila u vlaku sama, prije odlaska, sjetila se starih i sretnih dana, dok su se još zahjedno smijali, plakali i planirali budućnost. Pa se ona nagela da ga vidi jedan zadnji put. Možda je bila ponosna svojim uspjehom i otišla van da ga vidi zadnji put, kako on jadan tamo stoji na kolodvoru. Vidi ga, izmoren od kofera, kako gleda s puno nade i očaja prema njoj. Ona odlazi, a on stoji tu, u starom gradu u staroj sredini. Ona napreduje, ide dalje, a on ostaje u istom gradu s istim ljudima. Ona ide k novim prilikama, a on ostaje tu, i vjeroatno kad vlak nestane daleko na horizontu on će otić u obližnji birc i gušiti tugu alkoholom. Ili je Selma bila ponosna što ima priliku učiniti nešto od sebe. Ide naučit nešto, ide uspjeti u muškom svjetu. Pa se naginje i gleda ga samo da mu pokaže da žene mogu uspjet a muškarci ne. Ona kurva s početka teksta je sada dama koja će svoje ime uzdići u društvu. A ovaj će ostat obični pijanac, neznajući šta je propustio. Još on njoj posrtamljeno njoj kaže "Ne naginji se kroz prozor!". Ma naginji se Selma samo se ti naginji! Ma pokaži mu i srednji prst dok si vani. Gad nije znao šta je imo i bit će mu žao. I to je problem kod nas muškaraca. Shvatimo koga smo imali tek kad to nemamo. Ako si duže u vezi zaboraviš na nju. Znate, okolo ostavljaju čarape i ne puštaju vodu u WC-u. A kad smo glupani. I Žena tek kad ode, onda oni pišu pjesme kako im je srce slomila i žene uvijek ispadnu kurve prevarantske. Ja kažem samo se ti naginji ne slušaj tog gada, i ako napiše pjesmu o tebi i ako ti ispadneš kurva, bar češ imat svog ponosa i naći češ si muškarca koji će cijieniti svoje blago (ko ja. he,he..... koja izjava ni sam nevjerujem u ovo). Na kraju krajeva, možda se ona naginje samo da ga pozdravi, jer je neće biti dugo vremena. A on će ju vjerno čekati. Jer neznamo dali taj koji pjeva o njoj cijeni svoje blago il ne. Vi procjenite sami. Napišite u komentare što mislite kakav je bio prema njoj. Eto vidite, od obične pjsame sam okrenuo skroz treću temu. Pozdrav Tei još jedanput, preporući svima moj blog. A dotad idem skidati laminat u svojoj sobi dok se ne sjetim neke nove teme o kojoj ču vam nasrat. A dotad, živili!!!


Evo naslovnice od singla. Legende...

Stigosmo do prve prave trebe, ovaj teme. Metallica, moj najdraži bend, njih ne treba nešto predstavljati. Svi ih znaju šminkeri, reperi, štreberi, metalci, rokeri... Svi su čuli bar jednu pjesmu, bar jednom vidli spot il nešt slično. I svi ti koji tek malo slušaju Metallicu ( a i oni koji ju puno slušaju) tvrde jednu stvar na koju mi se smrači pred očima i dođe mi da budem prateći vokal "Žak Houndeku". A tvrde sljedeče: "METALLICA se prodala!" E da vam nešto kažem: JEBITE SE!!! NEATE POJMA GLUPANI!!!!! Možda sam malo žestok prema vama nevjernicima u Metallicu al ak nemogu na svom blogu di mogu onda? Da se vratim svojoj temi: prve špekulacije da su se prodali su počele kad su se ošišali i snimili album "LOAD". Ono Metalci zgroženi jer su se ošišali, to je prvi znak prodavanja? MA DA? Šta trebaš imat dugu kosu da te priznaju kao dobrog Rokera (Metalca). Dobro, imam ja dugu kosu, al to ne znači da bi ja bio slabiji Roker s kratkom. Sljedeče što je smetalo na "LOAD"-u je to što im je stil svirke otišao u skroz drugom smjeru. Odjedanput ne zvuči tako METAl već ŠMINKA! E pa nije tulipani jedni. Pa to su ljudi, to su glazbenici, nemogu ostati u jednbom kavezu i štancat jedne te iste pjesme s drugačijim tekstom. Metallica na "LOAD"-u i "RELOAD"-u zvuče zrelije, iskusnije kao netko što je već nešto proašo u životu. Al dobro to je bilo davno i sada više nitko ne tvrdi da su se prodali. Mislim, jesu u ono vrijeme izlaska albuma tvrdili, ali sada se to smanjilo. Ali dolazimo do još meni bolnije točke. "ST.Anger". Pa ljudi. Molim vas, ako nekog čujem da kaže da su se prodali tu, pa ne da bi ga ubio, poslo bi ga da prati Severinu na "OJROSONG" (he,he čak i ja moram pisat o ovom:-)). E, najiskrenij album koji je Metallica ikad napravila, i ekipa meni tvrdi da su se prodali. Kao okrenuli su se drugačijem stilu sviranja da zgranu što više love!! A da vam kažem nešto. Metallica je do ST.Angera prodala 90 MILIJUNA albuma. Govorim o milijunama. I to ako očete ovako: DEVEDESET MILIJUNA PLOČA. Pa ako već toliko žele lovu, zar nebi onda i dalje štancali albume koji zvuče ko oni prijašnji (od kojih su prodali 90 miljuna)? Ne, nego oni rade nešto potpuno novo. Nešto što te osvježava. Bar mene. Ja sam do ST.Angera znao pun kurac njihovih pjesama napamet, i več sam znao otpriike kakvi su. Pa me ST.ANGER skroz iznenadio. Njegova poruka. Sveti Bijes. Ako neznate što to znači: usmjeruiti svoje negativne osječaje tj. bijes u smjeru kojim neče nikome naudit. Recimo pisanju pjesama, preslušavanje istih, otić na koncert, il samo se zderat u zid. I to je bijes koji nije nikome naudio, nego čak i nekome pomogo. Tebi samome jer ti je lakše. I to je sveti bijes. Preslušavo sam ga po pet puta na dan. Shvatio sam: ovo ne zvuči ko Metallica. I kad ne zvuči ko Metallica, onda je to Metallica. Pratite malo: njihov prvi album "Kill em All" bio je skoro čisti pank, s nešto metal solaža. Sljedeći album je bio nešto između panka i metala. I tako se svaki album mjenjao pomalo. I na svakom albumu ne zvuče ko na prošlom. Ljudi se mjenjaju, doživljavaju drugačije stvari u životu, doživljavaju drugačije emocije i to utječe na pisanje pjesama. I ako se neki bend ne mjenja, onda su se prodali, jer oni svojoj duši nedaju oduška da se pokaže u pjesmama, nego oni samo žele deblji novčanik. Snimili su nešto, ekipi se svidjelo, onda opet snimili to s drugačim tekstom. I ekipi se opet svidjelo. I ekipa i dalje kupuje. A pravi umjetnici il nisu poznati il kažu da su prodani. A možda su to samo ljubomorni pojedinci koji nikad neče doseći visine koje je dosegla Metallica, pa govore to samo da se tješe. E jesam se napiso u ovoj temi.Kad me ljuti. Ma niš, idem ćućat u WC-u dok se ne sjetim nove teme da vam naserem. Dotad, do viđenja!

Evo debitiram! Mislim, blogerski. A šta da napišem? Koja bi bila dobra tema za ovakav Blog? Možda da napišem o ćemu ču ubuduće pisat. O bitnim stvarima. Kako biku skratiti nokte a da ovaj ne skuži da je zaboravio na dnevnik...
Ma o Rocku!!!!!!!!!!!!!!! Predstavljat ću neke poznate, nepoznate bendove, tekstovi, nastupi, razlike između raznih metala i kamenja. Ukratko o svemu što je vezano uz ovu predivnu glazbu. A naravno bit će i odstupanja od rocka, malo ču lupetat o stvarima koji su mi na duši ili jetri. Ali da vam sad nešto kažem o sebi. Ja sam tajni agent-transeksualac koji je samohrana majka i pokušava se probit kao glumac u hollywoodu snimajući niskobuđetne porniće. To je zasad to. Čim se sjetim prvog sranja ja ču pisat o tome. A dotad, do viđenja.