subota, 18.03.2006.
Snoopy i ekipa
|
Evo odlučih napisat dva posta jer imam dosta ideja a ne želim da se izgube. Krenimo onda! Neki dan sam išo do svog instruktora za gitaru. Snoopy. Legenda. Kolko god bio u banani taj dan, kakvo se god sranje dogodilo on te zna oraspoložit. Jednostavno gleda život s pozitivne strane, te odma zrači s pozitivnom energijom. Uglavnom. odem ja rutinski u birc di se nađemo on i ja. A on tamo sjedi s nekom ekipom. Upoznam se ja s njima. Svi vedri i dobro oraspoloženi. Ko neki dan kad sam čuo u bircu Hendrixa. Nisam bio sam. Nisam jedini bio čupavi gitarist. Svi smo bili isti. Bio sam Albatros koji leti.Svi odreda bili maldi u svojim 20-ima. Svi su odreda bili Snoopyevi bivši učenici. To mi je ulilo nadu da ču i ja nešto uspjeti s mojim glazbenim angažmanom. Hoću reći da sam se ponadao da ću naučit to čudo zvano gitara. Do prije mjesec dana nisam znao razliku između C-dur ljestvice i C-mol ljestvice. Al sve je sad jasnije. Glazba je odma time zanimljivija i ljepša. Ne da prije nije bila ljepa, ali kad razumiješ to što slušaš postaje ljepše. Zahvalan sam tome Snoopyu. Snoopy me također naučijo da se ne držim jedne vrste Rocka. Prije sam vam sve nešto vrtio u filmu Heavy Metala. Al reko je "Jednog dana kad budeš piso svoje skladbe, želiš ljudima poslati poruku. Ako si frustriran napiši nešto heavy, ak si tužan baladu a ak si sretan nešto za plesanje. Da ljudi shvate što si ti osječao kad si to pisao. da shvate tvoju poruku". Sve je to istina, mislim da niti nemoram objašnjavati njegove riječi. Uglavnom Rock je lijep dali ja slušo Cradle of Filth il Chuck Berry-a. Ak je dobro onda je dobro. I na dobrom sam putu da jednog dna pišem svoje skladbe. Eto. Prvi post je gotov. Idem ja napisat druga a dotad, živili!
 |
