Marketing
Lažeš zlato, lažeš dušo...
...lažeš vještice. Danas sam išao u Baredo na karaoke. Bilo je odlično. Dvije pjesme sam pjevo. Atomsko Sklonište "Pakleni Vozači". Naravno večina šminkera nije ni znalo šta je Atomsko Skloniše a kamoli šta je Rock & Roll. Al to je bilo da smirim svoju Rockersku dušu. Kasnije sam htjeo jednu pjesmu posvetit svojim BEST frendicama (Tea i Tea). Htjeo sam zapravo svakoj pojedinačno jednu posvetit al mi nisu dali da tri puta pjevam! Uglavnom smo našli kompromis da ću im otpjevati jednu pjesmu te da ću im to posvetit. Odluka je pala na Bijelo Dugme "Lažeš". Predivna balada. Nsiam otpjevo tu jer mi frendice lažu neg zato što vole tu pjesmu. Uglavnom, već sam se navikao pjevati na karaokama. Ali kad sam tu otpjevao, sve je nestalo. Izgledalo je da sam ja prisutan u Baredu. Al ja sam otišo skroz negdje drugdje. Znate nešto me muči. To nikom ne govorim, čak ni svojim best frendicama. A njima obično kažem sve što mi je na duši. To je moj mali teret. To je zapravo razlog zašto sam ja tako "spaljen". Oni koji se druže sa mnom znaju da sam spaljen. Al neču sad više o tome, neka to ostane moja slatka tajna. To je moj teret. Samo moj, ne želim da ga drugi nose. Uglavnom počeo sam pjevati tu pjesmu. Od srca je pjesma. Stvarno je savršena balada. I dok sam pjevo vrtio sam si taj svoj teret po glavurdini mojoj čupavoj. I dođem do refrena, kod kojeg se dogodilo nešt fantastično. Teret je izgubio na težini! Kad si tamo pred svima i pjevaš nešto od srca, za svoje drage prijatelje, to ti puno pomaže. Lakše mi je bilo. Ko neka terapija. Šta bi tek bilo da sam mogo pjevat nešto od Rammsteina? Bio bi izlječen čovjek. Koliko ta glazba može pomoći čovjeku! Šta je tek ako ti nešto napišeš, od srca, pjesmu po svojim događajima i emocijama, pa ju odeš pjevati pred nekom publikom. Tada si kralj svijeta, tada ti nitko ništa nemože. Svi te slušaju, makar tamo bio i predsjednik države. Svi slušaju i čekaju da vide šta češ im izjadat. Nadam se da če se to jednog dana i meni dogodit. Da ekipa sluša moje pjesme. Moje tuge i moje sreće. Ne pucam ja na popularnost. da pucam na to imo bi kratku kosu i slušo bi cajke. Eeeeee moj druže/drugarice, koliko sam sad sretnij neg prije. Jedva čekam da opet nešto otpjevam. Znam da je to samo karaoke, al moš uzet sebi drage pjesme (naravno ak ih ima, Jimia i Rammstein nemaju :-() i pustit su dušu na pašu. Naravno nije kod svih tako. Neki se idu zabavljat tamo na stejđu. Al kad moja luda umjetnička duša sve drugačije doživljava. Kak sam sad ispo ko neki emocionalni papak? Ma važno je sam da nisam Neven Ciganović (Đizus šta je tom frajeru?). Evo nasro sam sve što sam imo za nasrat. Idem si čačkat oko sa hrđavim šarafcigerom a dotad, živjeli!
E kad mi čupavi pjevamo, svi slušaju...
Post je objavljen 18.03.2006. u 02:17 sati.