E dragi moji! Nakon dugo vremena sam se sjetio šta vam mogu nasrat! Sjedio sam sada 5 min ispred monitora i nisam se mogao sjetit šta da vam pišem. I udri me ko grom iz vedra neba! Pink Floyd! The Wall!! Većina vas sigurno zna Pink Floyd po onom hitu "Another Brick in the Wall part II". Ona "We don`t need no education..." himna svih ljenčina koji nevole školu. Naravno imaju oni još puno dobrih stvari. Samo da nabrojim neke pa si te skinite i preslušajte (bar jednom): Wish you were here, Goodby blue skye, High Hopes, Hey You, Breathe, Brain Damage, Embryo... Mogo bi do sutra. Al ove su mi među dražim. Sad se sigurno pitate : "Zašto ovaj luđak (da, luđak jelte? Znate!) piše o pink flojdu? Ta zašto pobogu?". To se i ja pitam. Ne, sad ozbiljno. Njihov najpoznatij album "The Wall" me fascinira. Ne zato što ima dobre pjesme nego njegova fakin poruka. Odvajanje od svjeta, povući se u sebe jer ovaj svjet nemoš izdržat. Samo zbrisat u svoju glavu jer tam imaš sve što trebaš. Drugim rječima: puknut! U "The Wall" saznajemo zašzo je Roger Waters (basist Pink Floyda) otišo iza zida. Glavni razlog je smrt njegova oca koji je pogino u ratu dok je ovaj bio klinac. Ostali razlozi su njegova majka koja ga je razmazila, škola, rock scena, žene i naravno obožavatelji jer samo dolaze na koncerte da vide poznatu facu, a ne zbog glazbe, njegove poruke. Da. I sve su to cigle u zidu. Zid koji podiže oko sebe. Unutar zida nema smrti, laži i nepravde. Unutar zide vrjede tvoja pravila. Nekad mi dođe da podignem takav zid oko sebe. Visok 20 metara, promjera od jednog kilometra. Stvarno me guši. Ovo društvo naše. Niko ne razmišlja svojom glavom (svaka čast onima koji razmišljaju). Prihvaćaju sve zdravo za gotovo. Recimo ja slušam Rock jer mi on najviše odgovara. A neke pojedince (neke pobogu, neke!) ak pitaš reći će ti da slušaju nešto jer je "In". Nek slušaju šta oće, baš me briga šta sluša, al nek to sluša iz boljeg razloga. Mislim zašt uopće mora postojati "In"? Netko umjesto tebe odlučije kako češ živjeti svoj život? Jel to znači "IN"? Imati opran mozak? Kolektiv upravlja pojedince, sav se naježim od toga. Naravno neki red mora postojati, ali mislim da je to današnjice pretjerano. Mislite da sam lud? Pa i jesam! Dobro je biti lud! Znači da živiš po svojim pravilima. niko tobom ne upravlja. Naravno mislim pozitivne luđake (ja, Boudelaire, Roger waters, Connan O`Brian). I s vremena na vrijeme ja odem u taj svoj zid. Onda nema škole, prijatelja, staraca, nikakvih bendova i šta ja znam čega. To znači malo švrljati po sebi. Preispitati svoju psihu. Preispitati svoje ciljeve u životu, koje su mi patnje? Koje su mi radosti? Mekši ili grublji toalet papir? Pokušajte i vi malo otić u zid, kad ta zadnja cigla prevrši mjeru, dali to bila neprihvaćanje u društvu, dal vas neki profesor zajebava, zaduženost u Casinu, ili ako pola godine nisi imo curu... Otiđite malo unutar zida. Kad izađete iz njega bit će vam lakše. Barem je meni tako. Eto, to ja vidim kad slušam neki bend. Ne slušam ih jer su "IN" nego zato što mi mogu pomoći u životu. Dali to bio Boudelaire, Roger Waters il ne znam ko. Oni vam vide svjet s drugim očima, te ga onda bolje poznaju. Eto, idem ja gledat Ha Er Te 2 jer mi igra JUVE!!! Dotad, živjeli!
A može i ovako:
