Circle of Snakes

Neki dan sam razmišlao. Šta bi napravili da vam netko može ispuniti bilo koju želju? Bilo koju, moguću i nemoguću. Jel bi zaželjeli novac? Moć? Uspjeh kod suprotnog spola? Da možete letjeti? 60 kg svježeg betona? Ja sam tako razmišljao o tome. Ja bi si zaželio da mogu živjeti svoja sjećanja. Ne ih se samo prisjećati, nego ih ponovno proživjeti. Sve osjećaje, mirise, boje tog trenutka nanovo proživjeti. Vratit se u bezbrižno djetinstvo. Ponovno proživjet prvi poljubac, ponovno otić na koncert Bijelog Dugmeta... Ma ima tog na bacanje! Čudno je kako čovjek visi za tim sjećanjima. Život prolazi, ljudi dolaze i odlaze. I oni ti samo ostanu u sjećanju. Meni je to žalosno. Ja se samo toga bojim da zbog neke gluposti (recimo iseljavanje zbog posla...) pa da mi prijatelji ostanu samo u sjećanju. Ili ja nima. Pa samo poslušajte starije ljude. Samo kukaju za mladosti. A mladost im je u sjećanjima. I ja ču vjerovatno tako pričati. Al kad su tak ljepa. I dobra i loša sjećanja. Kad se sjetim loših vremena, uvjek vidim da su prošla koliko god loša oni bila. Čak su i korisna ta sjećanja. Al nije opet dobro non stop visiti u njima. Čovjek treba živjeti sada a ne u prošlosti. Otiđite i vi malo u svoja sjećanja a dotad, živjeli!

Evo me! Kako sam pitate se? U životu mi je bilo puno ljepše neg sad. Od mog rođendana je sve išlo nizbrdo. Sav sam neki "spleen". Po cijele dane sam u banani. A nemam razloga da budem!! Neznam, koji mi je... I loše vijesti idu jedne za drugoj. Od buraza poberem bolesti, sad cijelo vrijeme kašljem dok ovo pišem. komp mi se sjebo pa sam moro reinstalirat windowse, izgubio sam SVU mjuzu što sam imo na hardu. Faking svu!!!!!!!!!!! I najgore od svega neidem na Maturalac!!! Nea se šoldi za sve to. idem na satove za gitaru to već znate jer sam ranije piso o tome. Starci su me pozvali. Ozbiljnim tonom. I rekli su: "Il gitara il maturalac". Teška srca sam reko : "ja ostajem pri gitari, otkazujem maturalac!". Kolko go volio ić na to putovanje, tri puta više volim i gitaru i glazbu. I tako ti to bude. Dobar si prema svima, marljivo vježbaš gitaru, ne drogiram se, vjerujem u Boga, i rado ču pomoć svakom prijatelju. I šta sam dobio? Dobio sam bolest, a oduzeta mi je glazba i maturalac! Odlično! A naravno ni cure nea... Ja sam vreća jada. Najbolje da se nisam rodio. Samo jedna vreća jada manje na zemlji... Inače bi se ja tješio glazbom koju toliko volim i radi koje sam se odreko maturalca, ali niti nje nema... A dok budale drogerske imaju bogate starce koji ima plačaju i maturalac,i mjuzu i drogu, i široke lače itd. Ajde vidimo se !


Eto, ona mi je bar jedina utjeha...

Evo me natrag. Nakon duže stanke se vratih. taj stroj od kompa, kolko je čovjeku koristan, tolko ga može i sjebat. Uglavnom me sad opet sluša i sve je uredu. Vidimo se na gornjoj temi!!!!

Komp mi je sjeban pa jedno vrijeme neču pisat. Nadam se da će te izdržat! Vidimo se što prije...

"Socialni slučaj pred vratima WC-a rekao je "Dva dinara druže, dva dinara druže! Mala nužda jedan a velika dva!" Pogledom ga sasjekoh ko mačem. "Izvinite molim" pitao sam ja "Kolko košta kad unutra plačem, kad unutra plačem?"". Pjesma od Riblje Čorbe. Al to sad nije bitno. U subotu sam slavio rođendan. Trealo je bit dobro. I je . Bar večinom. Meni je bilo najbolje slavlje u životu. Bila je samo jedna mala kvaka. To što sam ja 2 sata plako. Valjda su bila 2 sata. Vrijeme je sporo prolazilo. Svaka minuta je bila ko jedan životni vijek patnje. Sad mislite da sam neka emotivna pičkica. E nisam, jer priznajem da sam plako. Nekad čovjek nemože to više zadržat u sebi, jednostavno to mora poslat van. Osjećao sam se ko zadnje đubre na ovom svjetu. Ja organiziram slavlje, i na kraju me nešto slomi i ja plačem. Htjeo sam se ubiti, samo sam htjeo nestati da tamo nebudem. U toj kući, u toj sobi, da nestanem jednostavno. Plako sam zbog svakakvih trazloga, ali to ipak nebi pisao. A naravno kakav sam ja, ja svaku situaciju mogu još više upropastiti. Da se ne osjećam kako sam se osjećao, tu tugu, tu mržnju taj jad, ja sam se još i napio. Al ono pošteno. Pustio sam si neke meni drage pjesme i počeo eksat bocu bijelog vina. Vino je teklo. Bilo je bez okusa, boje i mirisa. Nije se osjećao alkohol. Samo sam to htjeo poslat u sebe da zaboravim na svoju patnju. Da vam nešto kažem. Nije pomoglo. Alkohol ne rješava probleme, nego ih samo stvara. Odrekao sam se alkohola na dugo vremena. I moram se naravno suočit s problemima, trijezan. Nadam se da ču ih sutra riješit. Poželite mi sreću, jer ču je puno trebat. Hrabrosti imam kolko očete, ali sreće nemam. Al dotad živjeli!!!


Dva dinara... E, druže, slušajte Riblju Čorbu, najbolji bend s ovih prostora poslje Bijelog Dugmeta i još nekih bosanskih!