Marketing
Dva dinara druže
"Socialni slučaj pred vratima WC-a rekao je "Dva dinara druže, dva dinara druže! Mala nužda jedan a velika dva!" Pogledom ga sasjekoh ko mačem. "Izvinite molim" pitao sam ja "Kolko košta kad unutra plačem, kad unutra plačem?"". Pjesma od Riblje Čorbe. Al to sad nije bitno. U subotu sam slavio rođendan. Trealo je bit dobro. I je . Bar večinom. Meni je bilo najbolje slavlje u životu. Bila je samo jedna mala kvaka. To što sam ja 2 sata plako. Valjda su bila 2 sata. Vrijeme je sporo prolazilo. Svaka minuta je bila ko jedan životni vijek patnje. Sad mislite da sam neka emotivna pičkica. E nisam, jer priznajem da sam plako. Nekad čovjek nemože to više zadržat u sebi, jednostavno to mora poslat van. Osjećao sam se ko zadnje đubre na ovom svjetu. Ja organiziram slavlje, i na kraju me nešto slomi i ja plačem. Htjeo sam se ubiti, samo sam htjeo nestati da tamo nebudem. U toj kući, u toj sobi, da nestanem jednostavno. Plako sam zbog svakakvih trazloga, ali to ipak nebi pisao. A naravno kakav sam ja, ja svaku situaciju mogu još više upropastiti. Da se ne osjećam kako sam se osjećao, tu tugu, tu mržnju taj jad, ja sam se još i napio. Al ono pošteno. Pustio sam si neke meni drage pjesme i počeo eksat bocu bijelog vina. Vino je teklo. Bilo je bez okusa, boje i mirisa. Nije se osjećao alkohol. Samo sam to htjeo poslat u sebe da zaboravim na svoju patnju. Da vam nešto kažem. Nije pomoglo. Alkohol ne rješava probleme, nego ih samo stvara. Odrekao sam se alkohola na dugo vremena. I moram se naravno suočit s problemima, trijezan. Nadam se da ču ih sutra riješit. Poželite mi sreću, jer ču je puno trebat. Hrabrosti imam kolko očete, ali sreće nemam. Al dotad živjeli!!!
Dva dinara... E, druže, slušajte Riblju Čorbu, najbolji bend s ovih prostora poslje Bijelog Dugmeta i još nekih bosanskih!
Post je objavljen 03.04.2006. u 22:38 sati.