Circle of Snakes

...and it`s mine. It`s the most lonliest day of my life. E tako je to bilo u subotu. Osjećao sam se tako usamljeno. Nemojte sad mislit da ja nemam nikakvih prijatelja i to. Nego ako se ja ne družim s ljudima dosadno mi je, a ako mi je dosadno ja sam najčešče usamljen, jer nema nikog da ja djelim dosadu s njim. tako sam ja u subotu podne išao u grad da se ja i frend raspitamo za neke cijene. Ja dođem do dogovorenog mjesta da se nađemo, a onda on meni pošalje poruku da nemože doć. Nije probljem, razumijem ako čovjek ima obaveza pa nemože doći. I tako ja sam idem raspitivat se za cijene. Navečer sam se dogovorio s prijateljicom da idemo van. Ona mi isto javi da nemože. razumijem nije problem. ali mi je onda postalo dosadno. Da ostanem kod kuče nema šanse. Strunuo bi. Odlučim ići sam. Nisam ni znao kud, ni kolko da ostanem, samo sam znao da idem. Sam. Prošetati Zagrebom. Malo si pustit mozak na pašu dok prolazim osvjetljenim Zagrebom, da se prepustim svojim mislima. kako je to bilo ljepo samo tako otić u svjet, bez cilja i svrhe. Osjećao sam se slobodnim. Jer ljudi su postali robovi modernog doba. Postali su robovi termina. Treba stić na kavu, u školu na posao... A nikad čovjek nestane i samo odmaori tu svoju glavu. Sve je kao neka žurba. ja ne želim ići tom smjeru. Zato zavidim onim sobodnjacima. Što samo lutaju gradom, sjednu negdje, osviraju nešto, skupe si za cugu i nešto za jest. Spavaju kad žele idu di žele. Baš bi volio bit takav. Vladati svojom sudbinom. A ne da mi nekakvi termini određuju život. Samo ja i moja gitara... Eeeeeee da. To je život. I tako sam ja nakratko išo tim smjerom. Nekih 5 minuta. Javio mi se Maruna pa smo se dogovorili da idemo van. Samo ja i on. I bilo je odlično, dogovarali smo se za tulum što organiziram, sjeli u Mali Medo, skresali po 2 krigle pive i bilo je odlično. I nije mi više bilo dosadno, i više nisam bio sam. Ali jednog dana ču sam otić u Zagreb, i pićit sam. A dotad, živjeli!!