Neprežaljeni Apolon

Jutros sam imala nešto posla na radnom mjestu pa sam iskoristila priliku i popila kavu s kolegicama. Falile su mi, koze, protekli tjedan. Pitam ih jesu li vidjele Hrvoja, kažu da nisu. Hrvoje je inače naš klijent i upoznali smo se na poslu. Jučer su mi javili da mijenjam curu koja ide na godišnji, a koja radi drugdje tako da ga još tjedan dana zasigurno neću vidjeti. Možda tako treba biti.
Tu i tamo provjerim da li je promijenio sliku na whatsappu, da udovoljim navici. Ali sve manje mislim na njega. Mislim da će mi dobro doći još tjedan dana da ga ne vidim, a nakon toga, vjerujem, i kada ga vidim biti ću OK s tim.
Hrvoje, you lose.
Ova priča je o...Pa, nazovimo gaApolon.
Apolon je muškarac, prvi muškarac koji me oborio s nogu nakon moje propale veze. On i ja smo petljali nekih pola godine, i malo mi je slomio srce...
Tipkali smo danonoćno, zvao me svaki puta kada bi bio u autu ili hotelu. Inače, on je direktor prodaje u jednoj poznatoj firmi pa obilazi svoje poslovnice diljem Austrije. Mislim da ih ima 60. Sjećam se kada su otvarali novu poslovnicu pa je pripremao govor, zvao me tu večer i bio je uzbuđen. Ja uopće nisam slušala njega, nego njegov prekrasan glas. On je bio poput kakve magije. Iduće jutro, dok sam bila na pauzi i pila kavicu poslao mi je sliku s otvorenja poslovnice, 20ak žena, neka dva neprimjetna čovjeka - i on. U crnom odijelu, ruku prekriženih u dlanovima, uspravan i lijep. Iza njih vrata poslovnice okićena balonima. Veliki dan. Tu sliku još uvijek čuvam, kao i sve ostale koje mi je slao, iako sam njego broj obrisala iz mobitela.
Pričali smo nekada i satima, pogotovo uvečer, kada bi se on vozio prema nekom hotelu u kojem će se smjestiti, a ja se smjestila u krevet, spremna za spavanje. Godio mi je taj platonski odnos, i ubrzo sam jedva čekala čuti ga opet, i razmišljala samo o njemu.
On je visok muškarac u ranim 30-ima, vitak i isklesan poput Apolona. Prekrasan. I dan danas mi zastane dah kada ga vidim.
Nakon dva tjedna došao je u Zagreb i našli smo se na piću. Obavila sam šoping taj dan i sve na meni je bilo novo. Ništa nisam htjela prepustiti slučaju. Od frizure, make up-a, odjeće do donjeg rublja. Osjećala sam se divno, i izgledala sam odlično, ali trema je sve to nadjačala. Sjevši pored mene utrnule su mi noge i ruke, i bila sam opijena njegovom pojavom.
On je vjerojatno najljubazniji i najblaži čovjek kojega sam ikada srela. Nastavili smo se viđati, a ja sam se zaljubila. Naravno, što ću drugo nego mu to reći. Greška, greška...
On mi je kazao kako se boji vezivanja (Dakle, mala, odgovor je NE). U međuvremenu je jednom prilikom došao po mene u kvart da se iskupi za nešto, i tu večer me poljubio; no i dalje ništa. Nastavili smo s dopisivanjem, no pozivi su se smanjili.
Jedne večeri, kada je bio u Zagrebu, spreman za spavanje, nakon polusatnog tipkanja rekao je da sam već mogla biti tamo koliko pričamo. Rekla sam mu da me nije pozvao; pa me pozvao. Te sekunde sam upalila auto i punim gasom odjurila njemu. Nazvao me nakon par minuta i upitao:
- Čekaj, ti ćeš stvarno doći? Sada? Jel ti mene zezaš?
- Vozim, brzo sam tamo. Ne zezam.
- I što ćemo raditi?
- Piti.
On se nasmijao i rekao "Hajde onda, čekam te." Bio je sramežljiv po prirodi, što me osvojilo na prvu. Pored njega sam i ja bila sramežljiva. Bio je to hotel Jarun. Bio je petak. Pokucala sam na vrata i bio je iznenađen brzinom kojom sam došla. Sjela sam na krevet i izula se. Pokušavala sam biti ležerna i cool. Donio je bocu borovničke i dvije čaše. Natočio sebi malo, meni duplo. On ne pije, niti puši. Ja sam naiskap popila svoje piće, kako bih se opustila. Bila sam vidno nervozna, iako sam to pokušavala prikriti. Točio mi je još, i još, i u pola sata boca je bila na pola. Odjednom, kada sam htjela ustati, noge su mi se odsjekle. Ok, pretjerala sam. Donio mi je bocu vode i ležali smo tako, smijući se i pričajuć' gluposti. Čeznula sam za tim da me takne, ali nisam ništa poduzimala prva. Ubrzo me počeo ljubiti i svlačiti, i kunem se da nikada s nikim nisam toliko uživala kao s njim. To je bilo nešto posebno, nešto neopisivo, nešto prekrasno. Rekla bih čak i ljubav na prvi pogled, ali tko u to još vjeruje (JA!)?
Bio je nježan i pažljiv, to nije bio samo seks. Vodili smo ljubav. Dao mi je svoju majicu čiji miris i sad osjetim, i zaspala sam u njegovom naručju. Ujutro sam morala na posao, i teška srca sam se odvojila od njega, ljubeć' ga do zadnje sekunde. On se vratio snu, ja otišla. Trebali smo se poslije posla vidjeti, no otkazao je. Pobjegao je.
To je činio uvijek kada bi mi se previše približio - bježao bi od mene. Osjećala sam to, znala sam, ali borila sam se. Borila sam se do zadnjeg daha da ga osvojim, da stekne povjerenje u mene i da mi pruži priliku. Netko ga je gadno sjebao. Ubrzo sam saznala i tko.
Nazvao me tako jedan dan, kada sam se razljutila jer nema vremena za mene i održao govor od dva sata u kojem je otvorio dušu; kazavši mi kako je on formalno oženjen, kako ga je žena ostavila prije 3 i pol godine i da su sada opet u kontaktu. Ona mu se želi vratiti, a on još gaji osjećaje prema njoj. Više nego što sam htjela njega za sebe, htjela sam da on bude sretan. To sam mu i rekla, tim riječima, na što mi je on uzvratio sa: "Osjećam to; osjećam da si tu za mene". Rekao je: "Ako imaš tu snagu, da budeš uz mene kao prijateljica, danas, sutra tko zna...budi" Rekla sam da imam, i da sam uz njega.
Odlučila sam pustiti ga da odluči što želi, ta ne mogu se natjecati s nekime tko nosi njegovo prezime.
Nastavili smo se čuti i dogodila se jedna večer u Johanu u kojoj je bilo alkohola i muzike i dobrog društva...Pozvala sam Maju i Mihaelu da ga upoznaju a on je došao s jednim kolegom. Plesali smo tako, i žudjela sam za njegovim dodirom, makar u plesu. Ubrzo sam se opustila,i kako je trebao otići u ponoć na neki rođendan a ostao je do 2, zaključila sam kako je i njemu ugodno u mom društvu.
Naposljetku su ustali i pozdravili se s curama, te kada je došao red na mene, objesila sam mu ruke oko vrata i šapnula "Ne idi", te ga mazila po prsima, pripita, pred svima. Rekao mi je "Budi pristojna", strogo ali s osmijehom, i ja sam mu se nadvila nad uho i rekla da ga večeras moram imati. Da ga želim i čeznem za njim. Besramno. Rekao je da mora ići, i neprimjetno mi gurnuo karticu u ruku, a ja sam isto tako neprimjetno spustila ruku pod stol. Poljubila sam ga, a on je rekao "Čekaj me", okrenuo se prema Maji i rekao joj "Ne daj joj više da pije". Pratila sam ih pogledom dok mi nije nestao iz vidnog polja, sneno, kada mi se obratila Maja:
- Čekaj, otišao je?! - upitala me, blago šokiranog izraza lica. Podižem ruku i pokazujem karticu u svojoj ruci.
- Što je to? - Pita me, a ja odgovaram sigurno, gledajući taj komad bijele plastike:
- Kartica...od hotela.
- Kojeg? - Pita me, a ja znam, bez da je išta rekao..
- Hotel Jarun. Vozi me tamo.- Ubrzo skakućemo i grlimo se, dvije sretne koze.
Odvela me tamo, i on mi je poslao desetak poruka o tome kako će me ljubiti kada dođe.
- Spavaj, probuditi ću te kada dođem - napisao je naposljetku. Otuširala sam se i skinula, posložila par majici koje su bile na krevetu i objesila njegovu košulju na vješalicu; najprije ju prinoseći svom licu, udišući taj prekrasan, opojni miris njega...
Utonula sam u san, kada me nazvao. Bio je pred vratima, i ustala sam da mu otvorim.
S vrata me podigao u naručje i nosio u krevet, ljubio me, čupao, bio je nemilosrdan - i pripit. Opet me podigao u naručje i odveo u kupaonicu.
- Gledaj! - Naredi mi, pribijajući me na zid, pa okrećem glavu i vidim nas u velikom ogledalu. Spuštam pogled i pogledam tu krutinu, najveću i najčvršću što sam ju ikada vidjela. Svjestan svoje ljepote, Apolon me vodi nazad u krevet, i tamo me mučio, dugo i nemilosrdno. Takve perverzije nisam nikada doživjela, a on kao da me seksom kažnjavao, govoreći mi djelima: Evo ti, zato što me želiš, evo ti.
Ujutro me odvezao kući i opet nestao.
....
Jedno jutro, budim se i vidim poruke neke žene na FB-u. To je bila ona. Znala je sve o meni. Odmah sam mu javila da mi ona piše te pitala kako je došla do mene.
- Ja sam joj rekao za tebe, oprosti. Nisam očekivao da će ti se javiti, zloupotrijebila je moje povjerenje.- Kazao mi je.
Nisam se ljutila, naprotiv, bilo mi je drago što joj je rekao za mene, i u neku mi je ruku laknulo. Ona je najprije igrala na kartu
"On je ženskaroš, takvih poput tebe ima u svakom gradu", preko "Ja tebe razumijem i želim ti dobro", do "Ostavi moga muža na miru jer ću ti doći tamo i napraviti velike probleme!"
Ok, žena nije baš čista. U međuvremenu me on moli da ju blokiram jer, kaže "Ona nije normalna! Blokiraj ju, molim te. Oprosti, ja sam kriv."
Nakon tog burnog jutra, blokirala sam ju a on mi je održao mini monolog o tome kako me ne želi povrijediti, kako mu to nikada nije bila namjera, a upravo to se dogodilo.
Na samo Valentinovo je došao i našli smo se, gdje sam mu ja rekla kako mu želim sreću i da je to to od mene, što ja tu mogu više? A on mi je kazao kako je pokrenuo postupak rastave, kako je u utorak bilo prvo ročište i kako se ona nije pojavila.
Kao da se uplašio da ću otići...Pa sam naravno zatitrala od tih informacija i odlučila mu dati još malo prostora.
No, kada je jednoga dana prije koji mjesec rekao kako ide za Split i ne može ipak stati u Zagrebu jer je na knap s vremenom, prvi puta, ova suzdržana ja je odlučila odgovoriti na način na koji nikad ne bi.
- Odjebi - napisala sam mu
- Molim te, ne želim se svađati s tobom
- Nećemo se ni razgovarati.- Odgovorila sam.
I to je bilo to. To je bio naš kraj. On nije odgovorio, ja više nisam pisala...
Dok se jedan vikend nisam vraćala iz Opatije i odlučila pri povratku popiti kavu s Lanom i Majom u Areni. Bilo je to 20.03. ove godine. Ušla sam kupiti cigarete na kiosk, i koga sretnem?
Hoda prema meni, ljepši nego ikad, i pogledi nam se susreću. Stanem kao ukopana i gledam ga - ne znam što bih rekla.
- Hej...- Kaže - Otkud ti?
- Hej...evo iz Opatije - Odgovorim
- Aha...Lijepo. Kakva slučajnost, ha? Tko bi rekao da ćemo se ovdje sresti?
- Da - Odgovaram - Ti?
- Evo idem kupiti nešto pa za Austriju...
- Jesi li dobro? - Upitam ga
- Jesam...jesam. Ti, kako si?
- Dobro sam...ide.
- Čuvaj se - kaže, i pomiluje me po ruci
- Hoću...i ti. - odvratim.
Čekam cigarete na kiosku i zovem Maju
- Gdje si?! On je tu! Sada sam ga srela. Isuse, tresem se...Prekrasan je.
- Stižem. Sjedni na terasu.
Kako sam hodala prema kafiću, opet ga ugledam, ali okrenem glavu. Oči su mi bile pune suza. Nije se javio nakon toga.
I evo ga, nekidan mi šalje neki bezvezni video, kako bi započeo neki razgovor. Upitam ga kako je, a on odgovara kako nije baš, da pamti i bolje...Kažem par riječi utjehe, a on kaže kako će mi se javiti kada bude u Zg da se vidimo. Pristanem.
I eto ga danas, ulazim u kuću nakon kave s curkama, kada me dočeka njegova poruka.
Ovdje je, dovezao je seku u Zg pa ako sam blizu Arene...
Upitam ga koliko ostaje a on kaže kako ide odmah nazad za Austriju, mislio je da sam blizu.
Paralelno tipkam s Majom koja mi govori da ne kuliram i da će mi biti žao: steže me u grudima i najradije bih pohrlila vidjeti ga. Ali svaki puta kada me zvao sam trčala. Uvijek sam mu bila na raspolaganju, i što imam od toga?
Odgovaram kako sam i bila, i da bih ga pričekala da sam znala da će doći. Sada sam doma. On piše kako ide nazad i da ćemo se idući puta onda vidjeti. Može, odgovaram; Sretan put.
Screenshotam Maji razgovor i osjetim kako mi se oči pune suzama. Ponosna sam na sebe jer nisam potrčala; ponosna je i ona na mene. Ali tako sam ga htjela vidjeti, i obuzima me tuga. Proći će, sve prođe. Ako me zbilja želi vidjeti, doći će opet, i najaviti svoj dolazak ranije - Jer ja mu neću biti na raspolaganju kada on to poželi. Mora znati da imam svoj život, isto kao što ja moram znati da je nekada teško učiniti ispravu stvar, ali za svoje dobro, moram.
Misao dana: Ako te želi, pronaći će način.

Oznake: slomljeno srce, Ljubav na prvi pogled, on, savršenstvo