utorak, 29.01.2008.

...Koliko li traje jedan (be)značajn trenutak...?...

...Već sam napisala jedan post...ali nisam ga objavila...
....više se ne slaže sa mojim današnjim stanjem...

....Mislim da današnji post neće imat svoju temu...niti neku
posebnu namjenu...niti značaj....jer tako se i ja danas osjećam...
....glupog li razloga....tako ne volim te male glupe razloge
koji se meni čine neriješivim,nedokučivim....i zbog kojih gubim
sve ono što sam do sad uspjela izgraditi...mukotrpnim radom...
....svoje dragocjeno samopouzdanje,svoje veselje....onu
malu dječju radost koju obožavam....koja me čini time što ja jesam
i što uspijevam bit u ovom nesigurnom svijetu....
...jedan od glupih razloga je matematika...jooj...
...ta jedinica me ubija u dušu...
...pa hoću li više to ispraviti...
...to mi je jako srušilo samopozdanje...
a time i gubim volju za stvarima koje volim,koje želim
naučiti,a njih je mnogo....svaki dan nešto novo otkrijem...
i ta činjenica mi govori koliko sam zapravo mlada
i koliko toga je pred mnom....

...Ne volim kad mi se razpoloženje mijenja iz trenutka
u trenutak...a taj trenutak nema vrijeme,bar ne ono
koje je našem mozgu dokučivo....i tako iz dana
u dan....sve zamršenije....
...Pokušavam ponovno,kao i uvijek pronaći one sitnice
koje me vesele...koje iako male u svemiru,u mom su srcu
velike...
...I uspijem katkada u tome...no naravno,uvijek postoji
ono nešto što će me potkopati...
što će me stjerati u mišju rupu,ako ona uopće postoji,
i neću htjeti ikad više iz nje izaći...jer...
znati ću da se onda neću morati suočiti ni sa čim...
i bit ću naravno,sigurna....ono što iskreno želim...
ma gdje god i u kojoj god se situaciji nalazila...

...Promatram ovaj svijet svojim sićušnim okicama,
koje to i doista jesu,ali one imaju mogućnost mnogo
više vidjeti nego što ljudi misle...
i promatra ga....i što ga više promatram...
to me više rastužuje i usrećuje u istom trenutku....
a to me jako zbunjuje...Dovraga,pa zašto nemogu nikada
biti na čisto s nečim i biti sigurna u nešto...
Zašto ali svaki j....i put postoji ono prokleto ali...
...Mrzim što mi se miješaju ovi osjećaji
povremene sreći i tuge u isto vrijeme....ako se
to i može uopće nazvati tako....

....Neću nastaviti dalje jer...koliko god ispisivala
uvijek će ostati slovo koje je trebalo biti izrečeno
i nikad ništa neće biti dovoljno...
....Samo nek se zna da je ovo bio trenutni ispad,
a sad si vi mislite koliko zapravo trenutak traje...
za nekog trenutak može značiti mnogo,srušiti mu sve nade
a nekomu potpuno ništa,jer zavisi koji je to trenutak....
....e zamršenosti nikad kraja...
Zato vas sve pozdravljam....
i pozdravljam sve ljudeke koji mi nešto znače....
jer bez njih ništa ne bi bilo isto....pozz mojim ludama
iz raza....znaju one tko su....
Bilježim se sa štovanjem....ah...

petak, 18.01.2008.

...Prava odluka je ona koja dolazi iz dubine duše......i hope so:)

...Ponovnim početkom škole opet sam se susrela sa ljudima koje
sam upoznala prije nekoliko mjeseci...sa ljudima s kojima idem u
razred.Mnogi su mi postali dragi......i jako mi je drago zbog
toga jer sam mislila da se neću snaći u srednjoj i da me ljudi neće
prihvatiti.A to je ono čega se jako bojim,ne prihvaćanja.
...Pa ću reći ponešto o svakom...a prije svega,nešto i o razredu..
...Od prvih razreda smo najgori heheehe...i čudan smo i
lud raz...hehe...
...Krenut ću kak tko sjedi...
...MARTINA Š.-mali šaco...ona se stalno živcira oko nečeg,
i stalno se ljuti na svog starijeg bracu..hehe...al ok je...
...MANUELA-pamperka...hehe,a šta reć...ona stalno pjeva
i priča sto na sat...nju ne može nitko nadmašit u brbljanju,
jedino možda ja...he...
...MARTINA-štenglka...a ona super pjeva bećarce...hehe...
..čujte...pečem štrudlu 7 kila germe,7 konja vuku je iz rerne,
1,2 evo ti ga na...hehe...
...LEA-...sportašica...voli atletiku...i ima lijepu dugu kosu,
ja bi takvu...šmrc...ona je uvijek za zabavu....i
s njom nikad nije dosadno...
...MAJA MILKOVIĆ-išla je sa mnom u osnovnu,al ne i
raz...nisam ni znala kak je ok cura...ona mi pjeva
cajke pa se ja smijem tome ko luda...
...RENATA-nju nisam baš upoznala...al čini mi se dosta
mirna...
...ANJA-moja imenjakinja...ona je onak tiha...
i totalna suprotnost meni...
...SANDRA-ona je prava šminkerica...sve mora bit na
svom mjestu...tiptop...
...ANAMARIJA-glasna i uvijek u akciji...
...VALENTINA-mirna je i ide joj dobro latinski...
zna prevodit tekstove...jee...tak treba...ja to
ne znam...
...MAJA PAJIĆ-cura je čisto ok...možeš lijepo pričat
s njom...
...IVONA-ma njoj nema ravne..nema dlake na jeziku
i uvijek će odgovorit pa makar jezik pregrizla...
...MAJA KRAVARŠĆAN-nje se pazite...trenira karate
...i uvijek je u crnom ili bijelom...čini se da nosi
samo ne boje...hehe..
...PAULA-e ona je zanimljiva...voli jako hip-hop i
rnb...fora je...
...TENA-ona i dina su jako brbljave,pa kad se nešt od
dolje čuje zna se ko je...i lijepo se oblači...
...DINA-a dina ko dina...pegla za kosu i maskara
su njezini dobri prijatelji...ako netko hoće peglanje
samo dođite u naš raz...imamo salon Kristinka...
hehehe....
...VANJA-ima svoj stil...i voli ne bit u školi...he..
...DORA-ma ona je luda sto na sat...ima neki
čudan smisao za humor...al je smiješan..
...GABRIELA-beica mala...ona je slatka..
...i zanimljiva je...ima te neke svoje smiješne ispade..
...IVANA D.-drpa....ma ona je legenda...čim
ju vidim počnem se smijat...stalno pjeva pod satom,
a pod odmorom pleše...hehe...i sluša rock;)
SOPHIE-...a ona mora slušat Drpu kak pjeva cijeli
sat...hehe...cura je baš na svom mjestu..
SANJA-Sanja,crna Sanja,a to doslovno i je...
hehe...kad je sva u crnom i sluša punk i rock...;)
jeee....tak treba...
IVANA K.-kuzma...cura ima taj neki svoj stav
i to je super..i pametna je..zna matku...
...i voli Hladno pivo;)...
...a sad dečki...kojih ima samo 5,a cura 24...
...MARKO-markich...mali štreberko...al dobar je
on...sve se cure otimaju za njega...a dina pogotovo...
hehe...
...DENI-čovjek je prošao s 5,svaka čast...
....ok je ...šaljivđija...
...EDI-on je nekako šutljiv...voli punk...tak treba...
...TOMISLAV-malo mi se čini zbunjen...al ok je...
...LUKA-lukica,on je metalac i voli svoju gitaru veri mač
i piše proste postove..hehe...
...Na početku je i Vjeko išao s nama a hvala Bogu prebacio
se u medicinsku...išao je sa mnom u osnovnu...

...Mislim da je to sve...nemojte si ovo uzimat k srcu...
ovo je samo moje mišljenje,a i ne mogu poznat sve ljude
dobro tek nakon nekoliko mjeseci...
...Pozdrav 1.c-ma dobri ste vi...valjda ćemo proć razred,
a i ko zna možda nas netko i jednoga dana pohvali...
hehe....

ponedjeljak, 07.01.2008.

...Ništa nije onako kako mi mislimo da je...upravo u tome i je kvaka...?!

...Jedno malo biće kao što sam ja je premlado zaključivati racionalno i donositi takve odluke.Toliko je toga neizrečeno...a htjelo bi i žudi biti otkriveno,prikazano svijetu u kojem se nalazi ,doduše ne svojom voljom,onako kako zaista je.No svjesno je da je to surova stvarnost i realnost u kojoj se nalazi i tu činjenicu ne može mijenjati.
...Od svih misli koje se vrzmaju svakodnevno bez prestanka,u onom trenutku kada trebaju postati nešto više od toga,kada trebaju biti obilježene,zapisane,bilo to na običan beznačajni komadić recikliranog papira ili pak s namjerom da budu negdje,nekome prikazane...jednostavno nestanu,pobjegnu,otplove u ...zaborav,gdje su čvrsto zaključane i sigurne...od...pitanje je čega,koga...?...možda...od predrasuda,pogrdnih riječi,straha od...neznanja...neprihvaćanja,vrijeđanja,odbacivanja...i.....
...No ponekad...kada sve utihne...i uplovi u noćnu tamu i san...misli...s nevjericom proviruju...i izlaze na vidjelo...ipak se usuđuju doći i suočiti...no u strahu...i nakon određenog vremena...ponovno odlaze u svoj osamljeni svijet gdje znaju da su sigurno skrivene...od zlobnosti...prijevare,nepoštenja koje vlada...ipak možda jednog dana uspiju naći i onu ljepšu stranu...ako postoji...

...Znam da su moje riječi poput vrelog pijeska koje vjetar nosi s pokojim snažnim morskim valom koji zna dobro udariti,i snažno uzdrmati...a posebno kad je bura...a bura je česta,čak i previše.Ide u korak sa današnjim svijetom...sve je brže,brže,brže...STOP!!!!!....ne,to više nepostoji...samo se žuri...a kuda...možda u propast...no baš je netko toga svjestan...I tako se žuri,juri...pa dok ide,ide...dok se ne padne na koljena,dok se ne poklekne,tek tada dolazi do spoznaje...i to one bolne...lažnom,krivom traganju je napokon došao kraj...no često do te spoznaje dolazi prekasno...

I za kraj...Premalo toga je izrečeno što je trebalo biti,a previše nepotrebnih laži,zavaravanja...zavaravanja sebe i drugih...

...Iskreno...ni ja ne znam što je to....jednostavno... neki moj izljev emocija,misli,razmišljanja....

četvrtak, 03.01.2008.

...Spokojna nit života...

...Evo jedne moje ako se to može nazvati pjesmice,
koja je napisana jedne u nizu neprospavanih noći...
...Niti sama ne znam na šta se točno odnosi jer
svatko ju može sam za sebe protumačiti...

*U nepojmljivom stvaralaštvu života...
Gdje se nalaze ništavilo i
mnoga još neotkrivena lica...
...Čudna se tajanstvenost mota...
Niz mnogo tmurnih,maglovitih,
sivih ulica...
Traži...ono što još pronađeno nije...
A u sreći bdije...
Zlatna isprepletena nit...da sve spoji...
...istinski mir u sreći...
i spokoj vječni...

...toliko od mene...ovo je samo jedna od
mojih neumornih misli....pozdrav svima...