nedjelja, 30.12.2007.

...Suvišno je išta više reći...

....ey...
....što reći...bliži se nova godina....sve prolazi...
....sve je prolazno...pa tako i mi....ali....idem na drugu temu...
....ima snijega...ja sam se sanjkala...na gumi...
..jej....malo-puno sam se smrzla ali....to me vratilo u ono
doba...doba djetinjstva..
...bezbrižnog smijanja i igranja...joj ja bi se malo vratila tamo...
...al sad se glupiram i djetinjastija više nego ikad ....
...baš iz tog razlog...jer uočavam da je tom dobu došao kraj...
....e tako je to...sve prolazi...
...ali zato...dolazi uvijek nešto drugo....
....valjda...
....Ne znam što reći...
toliko toga na umu...da su prstići jako zbunjeni...
...Ajoj....samo kad se sjetim da će i škola počet...
...nisam sigurna da ću više moći to izdržat...
....vrijeme nas gazi...i to jako...
...no jedno je sigurno...mi kao čovječanstvo smo
gadno zaglavili...
...no to je tako....jedan čovjek i nije baš
u mogućnosti sam ukazati na taj problem...
...Ali neću više o tome...moram sačuvat živce...
...Eto moj zadnji post u ovoj godini...
...jedno je sigurno ...bilo je svega...
...zahvalna...sam na mnogo toga...
...puno smijeha...novim stečenim prijateljima...
...spoznaji nekih stvari koje mogu usrećiti
malog ranjivog čovjeka...
...Hvala...ponajprije Bogu...a i svima drugima
...koji su mi mamili osmijeh na moje bucmasto
lišce...i učini li me većom kao osobu...
...Hvala...što mi postovi nisu više depresivni kao nekad..
...samo sentimentalni...
....jeeeeee...hihihi...
...Hvala..

subota, 08.12.2007.

...Ne možemo činiti velike stvari...samo male s mnogo ljubavi...(Majka Tereza)

...Što reći...
pa eto ...
...prije svega srdačno vas sve pozdravljam...
...jučer navečer dok sam ležeći u toplom krevetu gledala tv...
...bio je neki koncert....ali onaj otmjeni u fancy dvorani....
...neki čobac je pjevao...
...a ja sam uranjala u polusan pokušavajući uhvatiti nirvanu...
...boreći se između tuge i sreće...
...čula sam jednu riječ pjesme što ju je taj čobac pjevao
...i u tom trenu napisala ovo...
..a sad...jel se to može nazvati nekakvom pjesmom...
...uglavnom nešto između sigurno je...

*To je život
i znam da ga ne mogu poreći...
To je život
i znam da je težak put k sreći...
Osjećam neizvjesnost teških riječi...
O što će mi to sada reći...?...
Kojim putem ću poći...?...
Samo znam da ću poput
tanašne latice pasti i
neprimjetno odlepršati
s mišlju nade...
one istinske ...
poput nje same...

...eto...
...pogledavši mnogo blogova danas...
shvaćam...da sam ja još uvijek ...
jedno veliko djetinjasto sretno dijete..
....i drago mi je zbog toga...
jer znam kako je teško nositi se s tugom...
...koja mi ...ipak zna bit tihi posjetioc...
...ali ja njoj kažem...svakog gosta tri dana dosta...
..i ona kaže onako uvriježeno...skoro plačući...dobro...ajd bok...
...al ...doći ću ja opet...
..a ja kažem ....samo dođi...
...imam ja dobre šljivovice za tebe...
...i slatko se nasmijem...
...onako da mi se svi čude ...heh...

...ovome iznad se nemojte čudit...
...to je samo trenutni uvrnuti napad kreativnosti...
...al sam i njega poslala doma...
...do idućeg puta...

...Ljudi moji...mogla bi ja ovako napisat i roman i esej i
sto pjesama ...ali
...i have to go...
...zato ....good najt...sleep tajt...
...iako mlada je još noć..a i mi ...heh...
...ja vas apsolutno sve jako emotivno pozdravljam...

ponedjeljak, 03.12.2007.

...Tko mi tebe uze...pameti...

..I tako...na početku sve vas koji ovo čitate kulturno pozdravljam;vozdra iliti pozdrav...
Razmišljam si ja o čemu malo bi mogla piskarati...i mislim ...i mislim da sam smislila...evo to upravo slijedi
Nisam mogla ,a ne zamijetiti ljude u školi...toliko različitih lica,osobnosti...
Čini mi se da se srednjoškolci većinom određuju prema vrsti glazbe koju slušaju...možda griješim?...ali ...ipak većinski ne...
Ima tu ...punkera ,metalaca,rockera...repera...onih koji slušaju turbo folk...i naravno onih koji nemaju te čvrste granice...i slušaju sve što im se kako kad sviđa...
Prema tome ti se ljudi tako odijevaju,ponašaju...no po mom mišljenju nije li to malo, ali samo mrvicu čudno...
Eto...zašto bi netko trebao biti samo punker i slušat samo punk i tako se oblačit ...nije li to malo ograničeno ...i možda dosadno...
Čemu te etikete???
Zašto netko ne bi mogao slušat i rock i metal i punk...i r n' b...i hip hop..i zašto bi se trebao oblačit...ne znam ...samo u crno ....(iako ja volim crno i često jesam u crnom,a također volim i rock i punk i metal)...pa baš zbog toga ovo i pišem ...ljudi si trebaju dati više slobode...i bez ograničavanja poslušat što im srce želi...i ne smatrat druge, različite ljude čudacima...
I još jedna stvar...čemu tolika mržnja prema npr. cajkarošima(osobno ne volim turbo folk...ali nisu ljudi koji ga slušaju zbog toga manje vrijedni nego netko drugi) i rockerima...
...Na ovu temu me nije ništa osobito potaknulo nego je to jednostavno oko mene i mislim da se često susrećem s tom temom iako ne direktno...
...Ja tako ne volim kad me čovjek pita jesam li ja rocker..punker ili nešto stoto..jer ne znam odgovor na to pitanje..a šta da mu kažem ...da sam mješanac..
...Nije li lijepo razgovarati sa svim ljudima i sagledati život iz tuđe,drukčije perspektive...pa možda i uvidjeti da nije sve tako crno ,a ni ružičasto...
...Nije li lijepo kad ti srce i um dopuštaju da lutaš raznim ...tonovima...melodijama...tužnim,veselim,kreštavim,melankoličnim...
...No nikad ne treba zaboravit sebe...jer ipak svatko za sebe zna
najbolje..
Ako sam ikoga ičim povrijedila, to mi doista nije bila namjera...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.