srijeda, 31.01.2007.

SVEMU JEDNOM DOĐE KRAJ



Piše: RAMAC PRVI- Ramo

Misli jednog novinara

Pamtim to kao da je bilo danas
Kada je drug novinar otiš'o od nas
U ruci mu diploma, za reverom bijela ruža

Kazo je da mu je dosta sarajeva i fakulteta
I da ga neka nostalgija vuče
I da će se vratit' kad nađe poso

Mi đabalebaroši smo i dalje lelemudali
Ljudi vikali Rajo pusti hajvana
Vratit će se on samo poso nađe

Al' prođe od tad' 13 bajrama
Zoka novinar se ne vrati k nama
Kažu da u Haljinićima ore njivu i bije ženu

A ja sam završio fakultet
Šverco kurve i lovio đepare po tramvaju
Prodavo maglu
Mislio sam da za to imam nekog šlifa
I zaboravio riječi Zoke novinara
U rijetkim trenutcima kad je ovaj bio pjan
Studenti moji, veli, ko igra za raju i zanemaruje taktiku
Završit će karijeru u kakanjskom „Rudaru“

I fakat kad Janko ufati Zorana
On ne propjeva poslije dva šamara
I prešuti o raji sve sto zna
Nije zaboravio sve zajedničke akcije
Nije zaboravio sve zajedničke derneke
Nije zaboravio kako sam njega
I onog malog Foxa
Dva put' spasio od belaja

I sada u miru istražnog zatvora
Razmišljam o riječima diplomiranog novinara
U rijetkim trenutcima kad je ovaj bio pjan
Studenti moji, veli, ko igra za raju i zanemaruje taktiku
Završit će karijeru u kakanjskom „Rudaru“



Razmisljao sam da naslov ovog posta bude LESI SE VRAĆA KUĆI . Odustao sam jer bi se moj vrli prijatelj sada diplomirani novinar ponovo naljutio na mene . To je moj najveći kritičar . Kad sam napisao svoj prvi post , toliko se nasro po mom pisanju da sam odmah mislio odustati . Međutim tu proradi onaj moj inat pa krenuh dalje . Čini mi se da bi radije krepo nego popusti kad se zainatim . Znam ja da je to glupo , ali opet sta ću kad sam tvrdoglav .

Svemu jednom dođe kraj . Samo sto taj kraj ponekad dođe tako brzo i iznenadno . Udari nas poput brzog voza Sarajevo – Kakanj . Upoznali se ja i moj drug prije skoro tri godine . On klasični primjer dobrog insana , vrijedan , visoko moralan ma prava poštenjačina . A ja čista suprotnost . Prava budala , teški bolikurcin i ljenčina . Jebi ga i to mora netko . Imo sam ja tad već dobru ekipu . Malo društvance džabalebaroša , alkoholičara i ljenčina . Bilo nam je dosta dobro . Malo uči , a ostatak dana smišljaj gadosti . Bitno je bilo dobro se zajebavat i ponekad jebavat i tako iz dana u dan . I kako da se takva poštenjačina uklopi u ovakvo društvo , ma lako brate. Mi bi i čekić slomili a ne jednu poštenjačinu . Šalim se . Nismo ni mi baš tako loši . Uklopi se polako ali sigurno . Nikad on nije odustao od svojih visoko moralnih principa , takav Lesi ode i kući . Često puta je bio i meta napada zbog svog morala ali nikad nije popuštao .

Intezivno smo se počeli družit prije nešto više od godinu i pol . Ali svoj rejting u ekipi je podigao jednog lijepog i sunčanog dana kad smo malo pretjerali i napravili malo veću pizdariju . Međutim stari lisci tog zanata izvukoše svoje dupe , a on poštenjačina bi uhvaćen . Dobro smo se bili usrali . Znali smo da ćemo najebat ako nas bude cinko . Ali nije on od te sorte koja izda svoju braću čim je malo škakljivo . Iako je bi mučen ko zna kakvim sredstvima od naseg tadasnjeg ravnatelja nije prizno . Sto više ponudio je da on bude kažnjen iako nije ni kriv ni duzan . Sitvacija se ubrzo smirila a on posta čovjek od povjerenja .
Ja i Lesi smo često puta bili u sukobima . Često zbog gluposti , ali ponekad i zbog nekih ozbiljnih stvari . Ali to je pravo prijateljstvo . Izdrzi sve , od glupih razmirica , do saketanja u blažem obliku . Uvjek smo poslije tih sukoba postajali sve bolji prijatelji . Jebi ga možda smo takvi ljudi . On se previše drži svog morala i ponekad ponaša ko uvrjeđena mlada , a ja svoje argumente ponekad iznosim dosta burno i kad mi nestane riječi koristim šaku da to nadoknadim .
Imo je i on svoji mudrost . Jednom mi reče jednu činjenicu , a ja njemu ti si budala , nema teorije . Međutim to se vrlo brzo obistini . Otad sam počeo sumnjat da je vidovit ili možda gleda u kašike ko VIDOVITA DŽEMILA . Samo je bio objektivan , a ja sav u toj akciji kod očiju nisam vidio . Svaka čast prijatelju , da sam te barem poslušo .

Prijatelju brzo nađi posao i vrati se među gorske vuke .




Napisat ću jednu dogodovštinu u čijoj pripremi je sudjelovao i moj vrli prijatelj .Nabavi moj kolega slavonac lutku na napuhavanje od jednog našeg prijatelja . Dobio čovjek za rođendan . Smislili mi dosta dobrih zajebancija s tom lutkom . Svakodnevno smo je iznosili na prozor i s četvrtog kata mahali i dobacivali đeturumima . A oni jadnici s dosta lošim vidom , odmahivali glavom i čudili se kakve su to cure danas . Neki su čak zastajali i razjapljenih vilica gledali mladu pičetinu . A lutka ružna ko kurac . Vjerojatno najjeftiniji model , prava plastikuša . Svatko ko jeu to vrijeme dolazio u našu gajbicu nije odolio a da ne izmjeri dubinu i obim njenih rupa . Ali u stadu uvjek ima crna ovca . Pa tako i ovog puta , jedan naš kolega poče srat kako smo mi djeca i kako se ta lutka njemu gadi . To izazva gnjev kod mog sad već diplomiranog prijatelja , posvađa se snjim na veliko . Nakon sto je crna ovca napustila našu bazu , počeli smo sa vijećanjem . Prva i jedina točka dnevnog reda je bila kako našeg kolegu odraslog i iskusnog jebača navuć na tanak led . Najveća pomoć u tome nam je bila što je on strašno radoznao pa neće moći odolit da ne pipne tu jađenicu . Ali to neće učiniti ako mi gledamo . Tako mi sinu strašna ideja . Trebamo njene rupe tj. vaginu ( pičku ) , anus ( šupak ) i usta napunit nekim sredstvom sličnim ejakulatu . Skontali da bi najbolje bilo da izmiksamo prozirni gel za kosu i taftov vosak i time filujemo te jupice . Sve smo spremili , samo se čeka jebač . Pozvali ga mi na kavu , namjestili da sjedne na krevet pored bejbi blu . Pije se kava , zajebancija ko i obično ide uz kavu umjesto keksa . Međutim , svi čekamo reakciju . Gleda taj naš prijatelj nas , pa lutku , pa opet nas i onda kao smeta mu lutka . Hvata je za međunožje i onako ka slučajno prst mu prodire u njenu stidnicu . Kad tamo suprise iliti iznenađenje , neko je pojebo lutku i za sobom ostavio veliku količinu ejakulata . Lutku baca s gađenjem i spominje nam se familije . Umiremo od smijeha i kroz suze mu priopćavamo da smo svi svrsili u nju . Potrošio nam je sav sapun i toplu vodu . Ruke je prao do ramena , više puta . Poslije se danima nismo hjeli rukovat s njim , iako smo znali da je to samo gel i vosak za kosu .

Ramac prvi - RAMO

31.01.2007. u 17:14 • 4 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



  siječanj, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (2)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Blog dvojice cimera - Ramac i Slavonac, Timon i Pumba - dva studenta u najboljim godinama.
Naš život u našoj maloj sarajevskoj gajbi.

free web counter

Linkovi

POSO'
Fakultet Kriminalističkih Nauka
Fakultet Političkih Nauka
Ministarstvo sigurnosti


KUĆA
Rama-Prozor
Slavonski Brod Online
Sarajevo-X


BIRTIJA
Blog.hr
Monitor.hr
Net.hr


Prijateljski blogovi (lista u nastajanju po principu "ko nama link - mi njemu link")
Jimblog
nikola
zivot u c-kljucu

Autori bloga



Ramac prvi, Timon, student, budući drot, mladi lovac u mutnom, jebač (na baterije)




Slavonac jedini, Pumba, student, budući đabalebaroš i ribolovac u mutnom. Jebač (na Vartu)


Bivši stanar



Ramac drugi, ne manje vrijedan. Državni podanik u službi očuvanje krhke Bosne i Hercegovine. Strog i pravedan - genter klasičan. Nedefinirani jebač.

Geografski fakti skoro pa bitni za praćenje bloga



Rama je područje koje zahvaća prostor općine Prozor-Rama u Bosni i Hercegovini oko toka istoimene rijeke, dakle Rame, koja je gotovo isčezla i čiji je gornji tok preplavilo umjetno Ramsko Jezero, a donji tok Jablaničko jezero. Područje današnje prozorsko-ramske općine uokvireno je visokim i teško prohodnim planinama (Makljen, Raduša, Vran, Ljubuša i Čvrsnica).
Izvor jeftine šljivove rakije i djevojaka sumnjivog morala.




Slavonija je geografska i povijesna regija u istočnoj Hrvatskoj. Leži između rijeke Drave na sjeveru (granica s Mađarskom), Save na jugu (granica s BiH) i Dunava na istoku (granica s Srbijom). Regija je glavna žitnica i poljoprivredno najrazvijeniji dio Hrvatske.
Najpoznatija europska ravničarska regija poznata po izrazitom gostoprimivom narodu koji pravi najbolju kulinarsku slasticu svijeta (kulin) i 3. najbolje žestoko alkoholno piće svijeta (slavonska šljivova rakija).



Sarajevo je glavni i najveći grad Bosne i Hercegovine. Nalazi se na rijeci Miljacki, desnom pritoku Bosne, u istočnom dijelu sarajevsko-zeničke kotline.
Poznat po izrazitoj gurmanskoj ponudi - od svjetski poznate baščaršijske ćevabžinice "Željo" do marindvorskog fast-fooda "Tale-trovač".




Shelby GT


Kažu da su čuda svijeta
Piramide Visočke
Kažu da su čuda svijeta
Vel'ke rijeke afričke
Al nijedno čudo nije
Bilo ravno onome
Kad je Jugo uparkiro
U Žepče Shelby GT

Skupio se sav komšiluk
I pola FSD-a
Ono pola nije moglo
Nije moglo zbog ispita
Stara napravila mezu
Prodala pederušu
Stari otišu u Osovu
Po još logistike

Bilo je to dobro vrijeme
Sve na štelu
Sve za raju, jarane
Bilo je to dobro vrijeme
Te u Vareš, te malo u Ramu
U auto naspi galon
Pa u Aljiniće po jabuke
U domu puno svijeta
U Žepču SHELBY GT

Vozio kolega Bajo
Da proda madrace
Vozio kolega Zoka
Da Šilju zakrpe
Vozio ga drug Mato
Kad je iš'o u Posušje
Vozio ga malo i ja
Kad bi mazn'o ključeve

Bilo je to dobro vrijeme...

Virio sam jedno veče
S balkona čuo glasove
Zoka, Bajo i drug Mato
Nešto tiho govore
Onda pružiše si ruke
Na Janka se ne može
Onda popiše po jednu
I razguliše
Izgledo je baš mali to veče naš
SHELBY GT

Otišli smo jednog jutra
S četir' torbe putničke
Prvo malo Zagrebačkom
Pa preko Miljacke
Danas nam je mnogo bolje
Novi kvart i novi stan
Zoka nam je posto' fora
Diplomirani novinar
Al meni je u glavi
Uvijek ista, slika, isti fleš
Stari dom, vel'ki balkon
U Žepču SHELBY GT

Sarajevo, ljeto 2006.