Pregled posta

SVEMU JEDNOM DOĐE KRAJ

Piše: RAMAC PRVI- Ramo

Misli jednog novinara

Pamtim to kao da je bilo danas
Kada je drug novinar otiš'o od nas
U ruci mu diploma, za reverom bijela ruža

Kazo je da mu je dosta sarajeva i fakulteta
I da ga neka nostalgija vuče
I da će se vratit' kad nađe poso

Mi đabalebaroši smo i dalje lelemudali
Ljudi vikali Rajo pusti hajvana
Vratit će se on samo poso nađe

Al' prođe od tad' 13 bajrama
Zoka novinar se ne vrati k nama
Kažu da u Haljinićima ore njivu i bije ženu

A ja sam završio fakultet
Šverco kurve i lovio đepare po tramvaju
Prodavo maglu
Mislio sam da za to imam nekog šlifa
I zaboravio riječi Zoke novinara
U rijetkim trenutcima kad je ovaj bio pjan
Studenti moji, veli, ko igra za raju i zanemaruje taktiku
Završit će karijeru u kakanjskom „Rudaru“

I fakat kad Janko ufati Zorana
On ne propjeva poslije dva šamara
I prešuti o raji sve sto zna
Nije zaboravio sve zajedničke akcije
Nije zaboravio sve zajedničke derneke
Nije zaboravio kako sam njega
I onog malog Foxa
Dva put' spasio od belaja

I sada u miru istražnog zatvora
Razmišljam o riječima diplomiranog novinara
U rijetkim trenutcima kad je ovaj bio pjan
Studenti moji, veli, ko igra za raju i zanemaruje taktiku
Završit će karijeru u kakanjskom „Rudaru“


Razmisljao sam da naslov ovog posta bude LESI SE VRAĆA KUĆI . Odustao sam jer bi se moj vrli prijatelj sada diplomirani novinar ponovo naljutio na mene . To je moj najveći kritičar . Kad sam napisao svoj prvi post , toliko se nasro po mom pisanju da sam odmah mislio odustati . Međutim tu proradi onaj moj inat pa krenuh dalje . Čini mi se da bi radije krepo nego popusti kad se zainatim . Znam ja da je to glupo , ali opet sta ću kad sam tvrdoglav .

Svemu jednom dođe kraj . Samo sto taj kraj ponekad dođe tako brzo i iznenadno . Udari nas poput brzog voza Sarajevo – Kakanj . Upoznali se ja i moj drug prije skoro tri godine . On klasični primjer dobrog insana , vrijedan , visoko moralan ma prava poštenjačina . A ja čista suprotnost . Prava budala , teški bolikurcin i ljenčina . Jebi ga i to mora netko . Imo sam ja tad već dobru ekipu . Malo društvance džabalebaroša , alkoholičara i ljenčina . Bilo nam je dosta dobro . Malo uči , a ostatak dana smišljaj gadosti . Bitno je bilo dobro se zajebavat i ponekad jebavat i tako iz dana u dan . I kako da se takva poštenjačina uklopi u ovakvo društvo , ma lako brate. Mi bi i čekić slomili a ne jednu poštenjačinu . Šalim se . Nismo ni mi baš tako loši . Uklopi se polako ali sigurno . Nikad on nije odustao od svojih visoko moralnih principa , takav Lesi ode i kući . Često puta je bio i meta napada zbog svog morala ali nikad nije popuštao .

Intezivno smo se počeli družit prije nešto više od godinu i pol . Ali svoj rejting u ekipi je podigao jednog lijepog i sunčanog dana kad smo malo pretjerali i napravili malo veću pizdariju . Međutim stari lisci tog zanata izvukoše svoje dupe , a on poštenjačina bi uhvaćen . Dobro smo se bili usrali . Znali smo da ćemo najebat ako nas bude cinko . Ali nije on od te sorte koja izda svoju braću čim je malo škakljivo . Iako je bi mučen ko zna kakvim sredstvima od naseg tadasnjeg ravnatelja nije prizno . Sto više ponudio je da on bude kažnjen iako nije ni kriv ni duzan . Sitvacija se ubrzo smirila a on posta čovjek od povjerenja .
Ja i Lesi smo često puta bili u sukobima . Često zbog gluposti , ali ponekad i zbog nekih ozbiljnih stvari . Ali to je pravo prijateljstvo . Izdrzi sve , od glupih razmirica , do saketanja u blažem obliku . Uvjek smo poslije tih sukoba postajali sve bolji prijatelji . Jebi ga možda smo takvi ljudi . On se previše drži svog morala i ponekad ponaša ko uvrjeđena mlada , a ja svoje argumente ponekad iznosim dosta burno i kad mi nestane riječi koristim šaku da to nadoknadim .
Imo je i on svoji mudrost . Jednom mi reče jednu činjenicu , a ja njemu ti si budala , nema teorije . Međutim to se vrlo brzo obistini . Otad sam počeo sumnjat da je vidovit ili možda gleda u kašike ko VIDOVITA DŽEMILA . Samo je bio objektivan , a ja sav u toj akciji kod očiju nisam vidio . Svaka čast prijatelju , da sam te barem poslušo .

Prijatelju brzo nađi posao i vrati se među gorske vuke .




Napisat ću jednu dogodovštinu u čijoj pripremi je sudjelovao i moj vrli prijatelj .Nabavi moj kolega slavonac lutku na napuhavanje od jednog našeg prijatelja . Dobio čovjek za rođendan . Smislili mi dosta dobrih zajebancija s tom lutkom . Svakodnevno smo je iznosili na prozor i s četvrtog kata mahali i dobacivali đeturumima . A oni jadnici s dosta lošim vidom , odmahivali glavom i čudili se kakve su to cure danas . Neki su čak zastajali i razjapljenih vilica gledali mladu pičetinu . A lutka ružna ko kurac . Vjerojatno najjeftiniji model , prava plastikuša . Svatko ko jeu to vrijeme dolazio u našu gajbicu nije odolio a da ne izmjeri dubinu i obim njenih rupa . Ali u stadu uvjek ima crna ovca . Pa tako i ovog puta , jedan naš kolega poče srat kako smo mi djeca i kako se ta lutka njemu gadi . To izazva gnjev kod mog sad već diplomiranog prijatelja , posvađa se snjim na veliko . Nakon sto je crna ovca napustila našu bazu , počeli smo sa vijećanjem . Prva i jedina točka dnevnog reda je bila kako našeg kolegu odraslog i iskusnog jebača navuć na tanak led . Najveća pomoć u tome nam je bila što je on strašno radoznao pa neće moći odolit da ne pipne tu jađenicu . Ali to neće učiniti ako mi gledamo . Tako mi sinu strašna ideja . Trebamo njene rupe tj. vaginu ( pičku ) , anus ( šupak ) i usta napunit nekim sredstvom sličnim ejakulatu . Skontali da bi najbolje bilo da izmiksamo prozirni gel za kosu i taftov vosak i time filujemo te jupice . Sve smo spremili , samo se čeka jebač . Pozvali ga mi na kavu , namjestili da sjedne na krevet pored bejbi blu . Pije se kava , zajebancija ko i obično ide uz kavu umjesto keksa . Međutim , svi čekamo reakciju . Gleda taj naš prijatelj nas , pa lutku , pa opet nas i onda kao smeta mu lutka . Hvata je za međunožje i onako ka slučajno prst mu prodire u njenu stidnicu . Kad tamo suprise iliti iznenađenje , neko je pojebo lutku i za sobom ostavio veliku količinu ejakulata . Lutku baca s gađenjem i spominje nam se familije . Umiremo od smijeha i kroz suze mu priopćavamo da smo svi svrsili u nju . Potrošio nam je sav sapun i toplu vodu . Ruke je prao do ramena , više puta . Poslije se danima nismo hjeli rukovat s njim , iako smo znali da je to samo gel i vosak za kosu .

Ramac prvi - RAMO


Post je objavljen 31.01.2007. u 17:14 sati.